KAŽU da je ovogodišnja kolona sjećanja u Vukovara bila najveća do sada, procjenjuje se da je u gradu heroju bilo oko 150.tisuća ljudi. Ali najvažniju vijest potisnule su druge, manje važne, očito medijski atraktivnije. Breaking news bila je da su se u Vukovaru rukovali predsjednik Milanović i premijer Plenković. Ništa manje nije važno ni da je predsjednik Hrvatskog sabora sve to blagonaklono gledao, čak se i smiješio, umjesto da je osipao paljbu po predsjedniku Republike. A domaćin, gradonačelnik Vukovara i šef oporbenog Domovinskog pokreta, Ivan Penava, nije znao što sve učiniti da bi ispao domaćin iz snova. Pa mu je predsjednik Republike, sav sretan i pun zahvalnosti, pokazao video na kojem su bili smuđevi, najbolja riječna riba. I u mimohodu, od Vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja rekao: 'Ovo su ti smuđevi. Vidi koliki su. Jedan koji smo mi jeli imao je preko tri kile. Znaš koji su filei od toga'. Bilo je to prigodno i umjesno, kao i pojavljivanje vukovarsko-srijemskog župana s optužnicom za razbijanje službenog automobila u pijanom stanju. I eto to su, nažalost, vijesti važnije od one zbog čega je u Vukovar ove godine došlo 150 tisuća ljudi.

Dobili smo novog ministra obrane. Bivši je u bolnici nakon prometne nesreće u kojoj je sudjelovao prošle subote, rano izjutra odlazeći u lov. U nesreći je smrtno stradao vozač automobila na kojeg je naletio sad već bivši ministar. Premijer ga je ekspresno smijenio i još ekspresnije predložio zamjenu. A onda je po običaju u Saboru, kada je novog ministra trebalo potvrditi glasovanjem, nastao pravi rat oporbe i vladajućih. Pale su kojekakve riječi i kvalifikacije, uvrede i niski udarci, no Ivan Anušić, do tada osječko-baranjski župan, dobio je potreban broj glasova i postao novi ministar obrane. Tako je Anušić po drugi put iz rata izašao kao pobjednik: prvi put u Domovinskom ratu, drugi put u Saboru kada se glasovalo o ministru obrane. Pitanje glasi: kada mu je bilo teže?

Kao što se moglo i očekivati Branimir Glavaš odlučio je otići na odmor u Bosnu i Hercegovinu, kamo je već jednom otišao nakon presude za ratne zločine. Učinio je to iz predostrožnosti kako ga sudac, nakon nove nepravomoćne presude od sedam godina zatvora, ne bi strpao iza rešetaka. Na svojoj Facebook stranici čak je objavio i lokaciju na kojoj se nalazi: Drinovci, BiH. Ono BiH dodao je za svaki slučaj, ako ga netko traži. A za sve koji ne znaju što znači kratica BiH, netko je ovih dana pojasnio: BiH može, ali i ne mora, značiti Bosna i Hercegovina. Zahvaljujući Glavašu i sličnima BiH može biti i: Bjegunac iz Hrvatske.

U sljedeća dva desetljeća, saznali smo prošloga tjedna, Hrvatskoj će nedostajati oko 400 tisuća radnika. S obzirom da je Hrvata iz godine u godinu sve manje i manje, a da oni radno sposobni odlaze sve više i više, te će poslove dobiti radnici iz zemalja Azije, Afrike ili siromašnijih država u regiji. Kronično nam nedostaju zidari, tesari, keramičari, zavarivači, krovopokrivači, limari, fasaderi, stolari, elektro i vodo instalateri, vozači, a tri najtraženija zanimanja, osobito tijekom turističke sezone su čistačice, prodavači i konobari. No, prava je sreća u Hrvatskoj što nam ne manjka političara. Imamo ih hvala bogu i još se nikada nije dogodilo da na tržištu rada uzmanjka načelnika, pročelnika, gradonačelnika, župana, saborskih zastupnika, državnih tajnika, ministara i njihovih zamjenika, pa kojekakvih savjetnika, šefova državnih agencija ili državnih tvrtki. Jer, osobe takvih kvaliteta nigdje ne bismo mogli naći.

Neki dan je objavljeno kako trenutni dug hrvatskih bolnica prema veledrogerijama iznosi više od 600 milijuna eura. Ogroman je to novac, dug zbog kojeg ministar zdravstva vjerojatno noću ne spava, pa ne bude li uskoro namiren, veledrogerije bi mogle posegnuti za jedinim učinkovitim lijekom koji im preostaje: isporučivanjem lijekova. A to će naravno izazvati nestašice ne samo u bolnicama već i u ljekarnama. Pa ako spadate među onih 10 posto Hrvata koji svakog dana piju sedative, može vam se dogoditi da vam u ljekarni kažu: - Žao nam je, nemamo ih.- Sva sredstva za umirenje popio je ministar zdravstva, Vili Beroš.

Jednom u godini, svakog 18. studenoga, naši političari pomisle na Vukovar. Ostale dane u godini misle ne sebe.