NEKIDAN... dok sam sjedio na korzu i ispijao kavu kroz glavu mi prođe jedna misao, odnosno pitanje – što će se pričati u brodskim kafićima za deset godina? Priznajem, malo čudno pitanje za razmišljanje uz kavu. Ali čovjek s godinama počne razmišljati o nekim stvarima o kojima prije i nije. Ili možda previše vremena provodimo po kafićima pa imamo vremena za svakakva razmišljanja.

Zapitam se – hoćemo li i tada pričati kako se ništa nije promijenilo, kako nema dovoljno sadržaja, kako je nekada bilo bolje, kako je ovaj grad mogao biti nešto, ali eto nije?

Svako mjesto, grad imaju svoje probleme, negdje više, a negdje manje. Ali i svaki grad, pa i Slavonski Brod ima ono što često zaboravimo. A to su obični ljudi. Ljudi koji ovdje rade, otvaraju firme, vode djecu u školu, organiziraju događaje, rade u udrugama.

I zato nam je zanimljivo zamisliti Slavonski Brod 2036. godine. Hoće li tada neki klinac koji danas sjedi na klupi govoriti društvu kako je njegov grad najljepši na svijetu? Hoće li netko tko danas razmišlja o odlasku, ipak odlučiti ostati?

Hoćemo li imati više mjesta gdje ćemo moći izaći, više događaja, više života na ulicama? Hoćemo li bolje iskoristiti Savu i ono što nam je već priroda dala, umjesto što stalno pričamo što bi se sve moglo napraviti?

Ili ćemo opet negdje sjediti i govoriti kako se ovdje nikad ništa ne može. Možda je takvo razmišljanje nešto najgore. Nije zbog toga da će Slavonski Brod biti lošiji, već da ćemo mi za tih deset godina biti isti.

Jedan grad se ne mijenja samo kad se napravi nova cesta, trg ili park. Grad se najviše mijenja onda kada ljudi promijene način razmišljanja o svom gradu.

Ako stalno govorimo kako ovdje skoro ništa ne valja, onda nije ni čudno da ljudi počnu tako i razmišljati. A ako stalno čekamo da netko drugi nešto napravi, a očito čekamo, onda će idućih deset godina proći u čekanju. 

Iskreno, svi bismo voljeli da Brođani za deset godina pričaju neke druge priče, ljepše. Da pričaju kako se ljudi vraćaju u Brod, ali ne samo na godišnji, i da tu ostaju. Da se prepiru koji je najbolji koncert u Slavonskom Brodu, gdje je najbolja hrana. Ili da se prepiru zašto je nogometni klub iz Slavonskog Broda odigrao samo neriješeno protiv Hajduka iz Splita pred osam tisuća gledatelja.

I dok sam ispijao zadnji gutljaj kave pomislih – možda je ovo samo fantaziranje. Možda sam samo naivan. Možda jest. Ali ipak, bolje je biti i malo naivan nego unaprijed odustati. Ipak deset godina nije malo, koliko god brzo vrijeme prolazilo. 

Danas nam se ta 2036. godina čini jako dalekom. Ali brzo će to doći, i brže nego što mislimo. A onda će netko jednoga dana reći – sjećaš li se kakav je bio Slavonski Brod prije deset godina? 

Tada ćemo imati samo dva odgovora. Jedan je – ništa se nije promijenilo, a drugi – tada je sve nekako počelo.

Da bismo imali ovaj drugi odgovor za deset godina, trebamo sebe pitati – što ćemo napraviti danas da bismo za deset godina pričali?