BIO jednom nekakav tip, kaže priča, dužan na sve strane, na crnim listama svih banaka, sjele mu za vrat ovrhe na plaću od koje ni bez njih ne bi mogao živjeti. A onda mu netko savjetovao: promijeni ime i prezime, preseli iz jedne ulice u drugu i prijavi se na novoj adresi. Riješio si problem: više nisi Petar Petrović iz Ulice Ante Starčevića, već Ivan Ivanović iz Ulice Stjepana Radića. Prepuštam čitatelju da sam zaključi je li problem na taj način riješen, je li se naš junak oslobodio kredita i ovrha i je li zametnuo trag bankarima i opakim utjerivačima dugova.

 2015. Zagreb je bio 3,3 puta razvijeniji od Brodsko-posavske županije.

Ali mene ta priča asocira na nešto drugo. Jedini slavonski dnevni list objavio je prošlog tjedna, a dijelove prenio i ovaj portal, kako su četiri slavonske županije, među njima i Brodsko-posavska, svrstane među 2,5 posto najnerazvijenijih ili najlošije rangiranih NUTS 3 regija Europske unije. Samo osam bugarskih i dvije rumunjske - u cijeloj Europskoj uniji - lošije je rangirano od četiri slavonske županije. NUTS 3 regija, da bi bilo razumljivo ono što dalje slijedi, predstavlja sustav za identifikaciju i klasifikaciju prostornih jedinica za potrebe službene statistike u zemljama članicama Europske unije. NUTS 3 regija, po tim kriterijima, područje je na kojem živi od 150 do 800 tisuća ljudi.

Jest da je bilo malo zamorno, ali sada dolazi napetiji, zanimljivija dio priče, onaj koji podsjeća na dvojicu ljudi u restoranu od kojih jedan jede goli kupus, a drugi meso, a u prosjeku ručaju sarmu. Cijela Hrvatska, naime bila je podijeljena na samo dvije NUTS 2 regije, a to su područja na kojim živi od 800 tisuća do tri milijuna stanovnika. Kako nas je u Hrvatskoj negdje oko četiri milijuna, mogli smo, a nismo, zemlju podijeliti i na četiri statističke regije (NUTS 2). Podijelili smo je na dvije, jer je 2012. takvu odluku donijela tadašnja Vlada.

Dogodilo se tako da je Slavonija bila u istom državnom loncu sa Zagrebom i sjevernom Hrvatskom, dijelovima zemlje gdje se jede meso, za razliku od Slavonije gdje se žvače kupus. Grad Zagreb, tako je, primjerice 2008. godine imao po glavi stanovnika 2,9 puta veći BDP od Brodsko-posavske županije. Sedam godina kasnije omjer mesa i kupusa dodatno se pogoršao:

2015. Zagreb je bio 3,3 puta razvijeniji od Brodsko-posavske županije. S obzirom da su Zagreb i sjeverna Hrvatska, dakle, bili u istom loncu one sarme, državne potpore Slavoniji bile su jednake kao i one koje su dobivali Grad Zagreb, Varaždin ili Čakovec. Pa su iz državnog lonca Zagreb i sjeverna Hrvatska jele sve više i više mesa, a Slavoniji je ostajalo sve manje i manje (kiselog) kupusa.

A onda se netko, a tko bi drugi nego naša Vlada, sjetio čarobne formule slične onoj koju je pokušao primijeniti junak s početka naše priče. Na posljednjoj sjednici (nadamo se ne i zadnjoj) Vlada je donijela odluku da se Hrvatsku podijeli na četiri statističke regije pa ćemo umjesto dva NUTS 2, imati četiri NUTS 2. Slavonija, tako, više neće biti u istoj statističkoj regiji s bogatim Zagrebom, već sa sebi ravnima, pasivnom Likom. Sva sirotinja tako će biti u jednoj statističkoj regiji (NUTS 2), što je odlična vijest, poručuju iz Vlade, jer će tako steći ''najbolje polazne parametre za ubrzano otklanjanje uzroka zaostajanju u razvoju''.

Kako je to jednostavno, i kako se toga netko već nije sjetio ranije?! Promijenite ime i prezime (iz jedne statističke regije preselite u drugu) i eto vas na konju. Dosta je bilo kiselog zelja, eto Slavoncima napokon i mesa.

No, Vlada nije stala samo na tome. Neki dan stigao je u Osijek ministar državne imovine Goran Marić i onako, baš velikodušno, podijelio gradovima i općinama poprilično blaga iz državnog vlasništva. Tako je samo grad Đakovo dobio više od 24 milijuna kuna. Doduše ne u kešu, jer poznato je, novac kvari ljude, pa je ministar Marić tom gradu poklonio do jučer državnu zgradu đakovačkog PIK-a, procijenjenu na spomenuti iznos. Jest da se zgrada malo ofucala dok je njome upravljala država, da je ostala bez vrata, krova, prozora i svega vrijednog što se iz nje moglo odnijeti. Ali bože moj, poklonjenom se konju ne gleda u zube.

Čekamo sad da se ministar Marić pojavi i u Brodsko-posavskoj županiji, jer i ondje, sasvim sigurno, ima ruševina u državnom vlasništvu nalik onoj đakovačkoj. Pa kad smo dobili i svoj NUTS 2, kad smo dakle skupljeni na istu hrpu s ostalom hrvatskom sirotinjom i kad nas još ministar Marić počne darivati, gdje li će nam biti kraj? U Nizozemskoj, Urugvaju, Tajlandu, Singapuru? Pitate se zašto baš ondje? Zato što su sve te zemlje razvijenije od nas, jadnih Slavonaca, ali i zato što početna slova njihovih imena daju kraticu NUTS. I zato, draga naša Vlado, n(emojte) u(zalud) t(ješiti) s(irotinju) – opet, dakle, NUTS!