NIJE važno kako teče sastanak, važno je tko piše zapisnik. Ta glasovita rečenica jednog zaboravljenog političara s ovih prostora, koja se itekako dâ primijeniti i na našu temu, duboko je istinita. Nije važno što je iz produktovoda u Slobodnici, za kojeg se tvrdilo da je prazan, prema službenom priopćenju Plinacra, "odvezeno na zbrinjavanje 427 tona onečišćenog benzina", važno je što postoji papir od 18. srpnja koji kaže kako alarmantno zagađenje brodske vode koje se dogodilo 28. ožujka, nema nikakve veze s onih, u međuvremena pronađenih (a ranije nepostojećih), 427 tisuća litara "tekućine za koju se pretpostavljalo da je benzin".

Prema navedenoj zakonskoj odredbi (članak 41. stavak 1. Zakona o DVO-u) Državnoodvjetničko vijeće nije nadležno rješavati pritužbe na rad pojedinog državnog odvjetnika kao niti državnog odvjetništva u cjelini.

Taj papir, potpisan i ovjeren u Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu 18. srpnja, kaže kako "…iz provedenih izvida proizlazi da prijavljena djela nisu kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti''…te da … ''ne postoji uzročno-posljedična veza između curenja benzina do kojeg je došlo pri izvođenju radova na ispitivanju stanja produktovoda 28. ožujka 2018. i povećanja koncentracije udjela ugljikovodika u uzorcima vode …".

Postoji doduše mala razlika u tvrdnjama koliko je u spomenutom produktovodu bilo benzina (hajde nazovimo tako tu misterioznu tekućinu koja se nekoliko dana krajem prošlog i početkom ovog mjeseca ispumpavala iz ''praznog'' produktovoda).

S obzirom da je produktovod bio ''prazan'', logično je ono što su u ožujku ove godine tvrdili iz Croduxa, kad su njihovi radnici, ispitujući stanje produktovoda, govorili kako je iscurilo tek oko 150 litara benzina. To je kao cijeđenje suhe drenovine: kako ćete iz drveta koje se godinama sušilo istisnuti više od nekoliko kapi tekućine, tako ćete i iz praznog produktovoda jedva izvući 150 litara benzina.

Vraćamo se sada na onu prvu rečenicu o tome zašto je važno tko piše zapisnik. A ''zapisnik'' je, u konkretnom slučaju pisala Mirela Šmital, županijska državna odvjetnica u Slavonskom Brodu. Taj zapisnik nazvala je rješenjem, a rješenje je dobilo broj KN-DO-3/2018-29. Zašto je važan taj podatak? Zato što oštećeniku, pozivajući se na taj broj, omogućava uvid u spis ŽDO-a i samostalno preuzimanje kaznenog progona, ukoliko se ne slaže da "…iz provedenih izvida proizlazi da prijavljena djela nisu kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti''…te da … ''ne postoji uzročno-posljedična veza između curenja benzina do kojeg je došlo pri izvođenju radova na ispitivanju stanja produktovoda 28. ožujka 2018. i povećanja koncentracije udjela ugljikovodika u uzorcima vode …".

Ovaj portal potkraj srpnja postavio je pitanje moguće odgovornosti potpisnice rješenja KN-DO-3/2018-29 i ovako to formulirao: ''U slučaju da Državno odvjetništvo ne utvrdi tko, kad, gdje, kako i zašto je kontaminirao uzorke pitke vode te javnost ne uvjeri u vjerodostojnost tih kriminalističkih nalaza, ono samo, Županijsko državno odvjetništvo, mora biti podvrgnuto istrazi što je tome uzrok: nesposobnost državnih službenika ili 'šutnja institucija' po subordiniranoj zapovjedi".

Kakva divna zabluda! Da ŽDO netko podvrgne istrazi?! Ma dajte, molim vas! Pa nije li vam jasno da nije bitno kako je tekao sastanak, već tko je pisao zapisnik?!

Prije neki dan obratio sam se, jednom drugim povodom, koji se također ticao ŽDO-a u Slavonskom Brodu, Državnoodvjetničkom vijeću (DOV). S obzirom da oni imenuju i razrješuju općinske i županijske državne odvjetnike, pitao sam ih dvije stvari: prvo, smatraju li primjerenim rok duži od tri godine u kojem je ŽDO u Slavonskom Brodu odgovorilo Ministarstvu državne imovine (vidi moju prošlu kolumnu), i, drugo - može li DOV, zbog takvog ponašanja odgovornih u ŽDO Slavonski Brod, prije svega prve osobe Mirele Šmital, poduzeti ikakve sankcije?

I znadete li što su mi odgovorili? Kažu: Prema navedenoj zakonskoj odredbi (članak 41. stavak 1. Zakona o DVO-u) Državnoodvjetničko vijeće nije nadležno rješavati pritužbe na rad pojedinog državnog odvjetnika kao niti državnog odvjetništva u cjelini.

A ovaj portal, sjećate se, upravo je to propitkivao: ''Županijsko državno odvjetništvo'', pisao je u srpnju SB plus, ''mora biti podvrgnuto istrazi što je tome uzrok: nesposobnost državnih službenika ili 'šutnja institucija' po subordiniranoj zapovjedi''.

Dakle, sve je jasno i ništa jasno nije. Sve je tužno i istovremeno smiješno. Svi znaju sve i nitko ne zna ništa. Sve može ovako, ali može i onako - 'može da bude, al' ne mora da znači'.

I pitate se vjerojatno: tko je u pravu? A odgovor je nalik onom vicu o posljednjoj liniji obrane koju je, niječući preljub, primijenio nevjerni suprug uhvaćen s ljubavnicom in flagrante: pa dobro, vjeruješ li ti više svojim očima ili meni?

* JLZ - jebo lud zbunjenog