JEDAN brodski grafit – čiji se autor nije proslavio pismenošću – citirano prema izvorniku, kaže: ''Za hrvatsku djecu budučnost i sreća leži u kontejneru smeča, vaš HDZ – SDP''. Snaga njegova dometa, prenošenjem na ovom portalu značajno je proširena, a to i jest želja svakog autora grafita. Iako je utjecaj poruke (što je također motiv pisaca grafita) objavljene na zidu ograničen brojem prolaznika, sudbinu grafita za sada ne prati sudbina novina. Oni ne izumiru.

Bravar je bio bolji!

Unatoč tome što je danas sve online, što društvene mreže i komentari pod tekstove na raznim portalima omogućavaju, kao nikad dosad, oslikavanje javnog mnijenja, dajući mogućnost svakom da komentira sve i svašta, grafiti se sjajno drže. Nisu ugroženi, kao primjerice, novine, koje, čini se, u tiskanom obliku, broje svoje posljednje dane. Čak i veliki The New York Times, jedna od najprestižnijih i najcjenjenijih dnevnih novina, najavljuje moguće skorog gašenje štampanog izdanja. Ali, grafiti, unatoč ograničenom dometu, ostaju, pa se čini da će ih biti dok je na svijetu zgrada i ograda, prolaza i zidova.

Slavonski Brod u tome nije iznimka. Pun je grafita, od onih pitomih i pacifističkih: ubij ovog ili onog, do kratkih, sa samo jednim slovom, obično slovom ''U'', ili slovom ''S'' (odnosno ''C'') ponovljenim četiri puta. No, ima i aktualnih, koji se, poput uvodno citiranog, osvrću na našu zbilju.

Kažu da je legendarni, bivši gradonačelnik New Yorka, Rudolph Giuliani borbu protiv uličnog kriminala započeo lovom na pisce grafita. Smatrao je valjda da se na taj način počinju regrutirati kasniji lopovi, džepari, pljačkaši, nasilnici, ubojice… Njegova se metoda pokazala uspješnom; za Giulianijeva mandata, New York je postao sigurniji grad, stopa kriminaliteta znatno se smanjila.

Ne znam koliko je brodska policija zainteresirana za borbu protiv pisaca grafita i ima li kažnjenih za oštećenje tuđe imovine, ali znam da je osječkoj to posljednja briga. Ne želim, naravno, reći da bi brodski gradonačelnik Mirko Duspara, ili osječki Ivica Vrkić, po uzoru na Rudolpha Giulianija, trebali malko stisnuti lokalne policijske šefove kako bi se pozabavili i time. Imaju oni, i spomenuti gradonačelnici i policija, vjerojatno važnijih zadatak i briga. A pitanje je i kakav bi učinak u nas sve to polučilo. Jer, mi smo narod koji se voli inatiti: kad nam nešto brane, ništa slađe od kršenja tih zabrana.

Nisam protivnik grafita i da sam na mjestu Duspare, ili Vrkića (čiji je grad također uankažen grafitima) ili bilo kojeg gradonačelnika, poticao bih kreativni duh njihovih autora. Ne, dakako, da pišu po zidovima gradskih pročelja, već bih u ovo digitalno doba postavio veliki plazma/LCD ekran, virtualni zid, na kojem bi svatko mogao ''napisati'' poruku sličnu onoj iz uvoda ovog teksta. Umjesto da šara po zidu, mogao bi iz udobnosti vlastitog doma, poruku napisati na računalu, koja bi se potom, slično poput grafita, pojavila u javnom prostoru.

Kad bi se sve stavilo u funkciju (a novac bi se lako namaknuo od kazni koje bi platili uništavači tuđih pročelja i zidova), trebao bi samo administrator da uklanja pitome poruke o klanju, ubijanju i vješanju i one koji vježbaju abecedu misleći da je u njoj prvo i najvažnije slovo ''U''. Bilo bi zabavno, a gradonačelnici – i nipošto samo oni – imali bi savršen vox populi i čiste fasade na zgradama svojih ulica.

Političari bi, pak, da im je stalo do javnog mnijenja, imali savršen način opipavanja bila javnosti, neusporedivo bolji od skupih anketa koje mjere njihov rejting, popularnost ili omraženost. Bio bi to savršen korektiv, da upotrijebimo riječ koju oni rado izgovaraju, ali do nje uopće ne drže.

Grafite, nipošto ne bi trebalo odstraniti iz javnog života i na sreću to nije moguće. Valjalo bi im samo naći nove platforme, one koji će zamijeniti zidove i fasade, na način kako novine već danas mijenjaju ili će ih uskoro posve zamijeniti internetski portali.

Ponuđena ideja, za sada, je besplatna i ni od jednog hrvatskog političara koji se eventualno odluči u svom gradu, županiji, ili općini postaviti virtualni zid za pisce grafita, ne bih uzeo ni lipe. Pod uvjetom da svaki dan, bar jednom na njemu objave grafit s ograde jednog beogradskog gradilišta s početka devedesetih. Glasio je: Bravar je bio bolji!