Mali Ivica bio je tankoćutan, osjetljiv i nježan, jedan od onih u razredu na kakvima se obično iživljavaju siledžije ili nadmeni štreberi, svjesni svoje intelektualne nadmoći. Tako su ga zadirkivali jer na satu vjeronauka nikako nije znao pravilno se prekrižiti, izvodio je neke smiješne pokrete, malo bi klecnuo i pogledao u stranu, da provjeri vidi li ga tko. Onda je postao predmet ismijavanja jer na satu matematike, nikako nije znao izračunati kvadratu kuće u kojoj je živio. Pokušao je nekoliko puta i uvijek dobio drugačiji rezultat, pa su mu se svi u razredu smijali.

''Slušaj Ivice, znam da ništa nisi kriv, znam da tvoja pobjednička ekipa odlično radi, ali ovaj ću put prihvatiti tvoju ostavku. Ionako je kraj školske godine, ubrzo dolazi ljeto, sve će se to zaboraviti, pa ću te, čim se sve malo stiša, opet imenovati predsjednikom pobjedničke modelarske sekcije''.

Ali, mali Ivica nekako je pronašao sebe u modelarskoj sekciji. Radio je makete helikoptera i aviona i pridonio pobjedi svoje škole na republičkom natjecanju. Od tada, kad god bi govorio o tome, modelarsku je sekciju nazivao ''pobjednička ekipa'' ili ''pobjednička grupa''.

Njegov razrednik zbog toga je bio sklon oprostiti mu sitne nespretnosti, poput onog križanja ili krivog izračuna kvadrature kuće. Razrednik je bio svjestan kako ima učenika s puno većim problemima od malog Ivice. Govorkalo se kako su skloni lažima, prijevarama, pa čak i krađi, ali razrednik je sve to trpio kako bi očuvao stabilnost razreda.

Neke je, kad su pretjerali, ipak na kraju morao isključiti iz škole, jer se stvorila loša percepcija razreda, što onda, naravno, ni za razrednika nije bilo dobro. Tako je držao malog Ivicu u cukerpiksi i nije mu zamjerao što stalno ističe svoju ''pobjedničku ekipu'', misleći na modelarsku sekciju.

No, problem je nastao kad se u školskoj radionicu pojavio požar pa ga mali Ivica nije uspio ugasiti na vrijeme. Reagirala je direktorica škole, a mali Ivica, osjetio se prozvanim pa je dotrčao razredniku i ponudio ostavku. ''Podnosim ostavku na mjesto predsjednika naše pobjednike modelarske skupine'', rekao je, a razrednik ga je samo pomilovao po glavi i rekao: ''Nisi ti Ivice ništa kriv, učinio si koliko si mogao, vatra je buknula iznenada, a ni direktorica nije tako mislila kako je rekla.

Mali Ivica se smirio, povukao ostavku i svu svoju pamet i sposobnosti usmjerio u nabavku materijala za gradnju helikoptera i aviona, pripremajući se za sljedeće natjecanje. Imao je nekoliko ponuda, najbolje mu se učinila ona koja je došla čak iz Izraela, pa je dogovorio posao. I taman kad je trebalo uplatiti novac, nešto se zakompliciralo, pa je nabavka materijala propala. A natjecanje je bilo pred vratima. Ostali članovi pobjedničke modelarske sekcije su prigovarali, a tankoćutni mali Ivica dojurio je razredniku: ''Podnosim ostavku na vođu naše pobjedničke ekipe'', rekao je. ''Ma pusti to'', tješio ga je razrednik, nabavit ćeš materijal negdje drugdje.

I mali Ivica se snašao pa su pravili modele helikoptera, sličan moćnom američkom Kiowa Warrioru. Sve je išlo dobro, izgledalo savršeno, pobjednička modelarska sekcija vrijedno je radila, helikopter je poletio i ubrzo se srušio. Već vam je jasno, mali Ivica otrčao je razredniku i ponudio ostavku. ''Pusti sad to'', tapšao ga je razrednik po ramenu. ''Morao sam već isključiti 14 učenika iz razreda, tvoja ostavka pravila bi mi problem. Kreni u izradu aviona, manje-više za helikopter''.

Pobjednička modelarska sekcija bacila se na izradu makete aviona, opet je sve išlo savršeno i dobro, no nedugo nakon polijetanja, avion se srušio.

''Podnosim ostavku'', rekao je mali Ivica razredniku.

''Slušaj Ivice, znam da ništa nisi kriv, znam da tvoja pobjednička ekipa odlično radi, ali ovaj ću put prihvatiti tvoju ostavku. Ionako je kraj školske godine, ubrzo dolazi ljeto, sve će se to zaboraviti, pa ću te, čim se sve malo stiša, opet imenovati predsjednikom pobjedničke modelarske sekcije''.

Mali se Ivica smirio, osjetio je ponos i olakšanje. Ispao je častan i moralan, pokazao kako se odgovorno postupa i drugima služi kao primjer. Pa, eto, i njegov razrednik je to shvatio, nije ga se odrekao. Lijepo su se rastali da bi se najesen još ljepše sastali.

"Ali čuj me Ivice. Sad dolazi ljeto i imaš vremena do jeseni, kad ćeš nastaviti posao na čelu pobjedničke ekipe. Imat ćeš vremena, pa do tada vježbaj križanje. Bilo bi glupo da te opet uhvate kako to ne znaš i da padneš na sitnicama''.