IVICA je besprijekorno odgojeno dijete, uljudno, pristojno i kulturno. Svaka druga riječ koju izgovara blagim, umiljatim glasom je ''izvolite'', ''hvala'' ili ''molim''. Ivičini roditelji ponosni su na svog sina, nikada i nigdje nije ih osramotio, kao što to neka djeca znaju.

- Rekao sam učiteljici da laže i halucinira…
- Ivice, dijete drago, pa odakle ti to? Gdje si i od koga čuo te strašne riječi?
- Pa, mama to je naš premjer rekao našem predsjedniku.

- Prekrasno dijete, tako malo, a tako pristojno – govorili bi prijatelji Ivičinih roditelja s blagim prizvukom zavisti. – Kako ste to samo uspjeli? Kako ste ga uspjeli tako savršeno odgojiti?

- Čim je naučio čitati i pisati, prije nego što je navršio šest godina, dala sam mu bon-ton. Doduše, bio je to Hlapićev bonton. Tamo je naučio reći da se ''molim'', kaže u svakoj prigodi kad nešto želi ili kada mu se netko zahvali, ''hvala'', svaki put kad nešto dobije, ''da, molim'', kad poželi ono što mu netko nudi, ''izvolite'', kada nekom nešto nudi, ili pak'' oprostite'', kad nehotice napravi nešto krivo.

- Divno, nevjerojatno, fascinantno, oh čak i dirljivo – reče prijateljica Ivičine mame i srkne gutljaj popodnevne kave.

- S tim da Ivica još nikada nije upotrijebio riječ ''oprostite''. Ali ne zbog toga što je neučtiv, već zato što nIkada nije učinio nešto krivo, čak ni nehotice.

-  Zadivljujuće – nastavi prijateljica.

- Koristim svaku priliku, svaki primjer da sina upozorim na lijepo ponašanje. Naučila sam ga da se nikada ne kaže da netko laže, čak i kad je to očito. Najviše što smije reći u takvoj prilici jest da netko ne govori istinu, ili da je zaobilazi. Dala sam mu i jedan primjer a najbolje je kad primjeri dolaze od uvaženih ljudi, koji su sami po sebi uzor drugima. Tako sam mu rekla kako je gospodin Andrija Hebrang, bivši ministar zdravstva, potom i ministar obrane, jednom zgodom, jako lijepo rekao: ''Ja nikada ne lažem, samo ponekad ne govorim istinu''. Malom se Ivici to urezalo u sjećanje, jako mu se svidjelo. Čula sam ga jednom na dvorištu kako je susjedovom malom, koji se hvalio da je preplivao Jadransko more rekao: Ti ne govoriš istinu, dok su ostala djeca urlala: Lažeš! Lažeš!

- Zimus sam ga posjela pred televizor, bio je prijenos sjednice Hrvatskog sabora. 'Pogledaj' rekla samo mu, 'kako se predsjednik Sabora, gospodin Jandroković obraća zastupnicima. Uvijek kaže: poštovani ili uvaženi'. Ivica je blistao od ushićenja. Upijao je i gutao svaku riječ predsjednika Sabora. I bio sretan što ovaj svako malo rabi Ivici najmilije riječi: hvala, molim, izvolite… Rekao ih je bar deset puta u sat vremena.

- Ali – nastavi Ivičina majka – ponekad se dogodi da mali s tim pretjeruje. Tako je u razredu svoju učiteljicu počeo oslovljavati s ''uvažena gospođo učiteljice'', ili ''poštovana gospođo učiteljice''. Cijeli mu se razred smijao, pa me učiteljica pozvala i rekla da upozorim Ivicu kako je dovoljno da je oslovljava samo s ''gospođo učiteljice''.

U tom trenutku, na vratima se pojavi Ivica, sav u suzama.

- Što je drago moje dijete? Što se dogodilo?

- Dobio sam ukor iz vladanja?

- Isuse bože? Ukor iz vladanja. Pa što se dogodilo?

- Rekao sam učiteljici da laže i halucinira…

- Ivice, dijete drago, pa odakle ti to? Gdje si i od koga čuo te strašne riječi?

- Pa, mama to je naš premjer rekao našem predsjedniku.

- Plenković Milanoviću? Pobrkao si nešto drago moje dijete.

- Oprosti – reče po prvi put u životu mali Ivica. Oprosti mama, ali nisam.

- Ma dijete drago…

- Oprosti majko, ali vidjet ćeš da nisam ništa pogriješio.

Ivica iz torbe izvadi dnevne novine.

- Evo, ovdje piše. U priopćenju naše Vlade, Vlade premijera Plenkovića.

Obriše suze, duboko udahne i počne čitati:

"S obzirom na brojne medijske upite 'Na koji to kasnonoćni tvit misli predsjednik Republike', pregledali smo premijerove tvitove u proteklom razdoblju kako bi provjerili je li tvitano išta u kasnonoćne sate usmjereno protiv predsjednika Republike. Jedino što nakon tog pregleda možemo zaključiti je da predsjednik Republike ili laže ili halucinira", pročita Ivica i gorko zaplače. Suza je stizala jedna drugu.