- Oni i njihove mjere! Mislili su meni uzeti mjeru! – kaže Pavle Valent, zvani Precjednik, govoreći televizoru na čijem ekranu šef Nacionalnog stožera objašnjava što se sve zatvara, zabranjuje i ograničava. – Ne bi mene zvali Precjednik kad bi se ja krstio na svakoj ćupriji! E, nećeš valaj!

Televizor je okačen na zid nasuprot ulaza tako da ga svi gosti kafića ''Zna se'' mogu vidjeti. Doduše ne baš svi; stol najbliži šanku, tik do WC-a, malo je zaklonjen, no ondje uglavnom sjede gosti koje ništa osim čašice ne zanima, ekipa šanksonjeraiz kvarta, kako ih Precjednik od milja zove. To su mu najdraže mušterije; da sjede za stolom gdje penzići satima sline nad kavom, nahodao bi se donoseći piće koje svako malo naručuju. Runda za rundom, a on samo pruži ruku preko šanka i dodaje piće. Bez da napravi korak.

- Baš nešto mislim – kaže Precjednik, vlasnik kafića ''Zna se'', ekipi tik do šanka odakle se televizor na zidu ne vidi najbolje – da sjedite u uglu uz WC i da vam tamo svako malo donosim cugu, morao bih vam naplatiti i kilometražu. Ovako, bolje i meni i vama. Nego, ova runda dođe 36 kuna.

Precjednik je imao običaj naplatiti piće čim ga gostima stavi na stol. Ljudi su skloni zaboravu, neki i piju da zaborave, pa valja izbjeći ono: ode i ne plate.

- Bez računa se ne računa! – cereka se lokalni poštar dok mu Precjednik vraća kusur.

- Mislili oni meni uzeti mjeru, tim svojim glupim mjerama o zatvaranju kafića, a ja mjeru uzimam njima. Ni lipe, dragi moj ministre financija Mariću, ni lipe od Precjednika. Kakvi fiskalni računi, kakvi bakrači!

Zid iza šanka ukrašen je hrvatskim zastavama i velikim grbom, a na posebnom mjestu slike su petero hrvatskih predsjednika. Najveća je ona Franje Tuđmana, u uniformi vrhovnika, boje sladoleda od vanilije; puno manja Stipe Mesića, kojeg od obrva gotovo da se i ne vidi; još manja Ive Josipovića; pa Kolinde Grabar Kitarović, veličine duplerice kakve kamiondžije rado lijepe po unutrašnjosti svojih kabina. Tu je i slika Zorana Milanovića, još iz vremena dok je bio premijer. I on je bio gost kafića ''Zna se'', doduše još ne u svojstvu predsjednika Republike, ali doći će, misli Pavle Valent, zvani Precjednik. Svi oni dođu, nitko ga u kampanji nije zaobišao, jer kafić ''Zna se'' kultno je mjesto, a i ime lijepo zvuči. I tko se tamo pojavi, glasovi gostiju su njegovi.

Tako je eto, zahvaljujući slikama na zidu, Pavle Valent dobio nadimak Precjednik.

- Vidiš – govori čovjek u radnom odijelu s francuskim ključem u ruci, koga tako odjevenog i s maskom na licu ni rođena majka ne bi prepoznala. - Vidiš, govori ženi za susjednim stolom u plavoj radnoj kuti, kraj koje je kanta s vodom i uz nju moćko- vidiš koliko je pametno što nisu ukinute županije. Kako bi sada Stožer donio mjeru o zabrani kretanja iz županije u županija da nema županija. Čovjek s francuskim ključem u ruci pročelnik je gradskog ureda za komunalne djelatnosti, a žena do njega, ona kraj koje je kanta s vodom i moćko, županova tajnica.

- Živjela korona – polupijanim glasom govori kirurg s kapom na glavi, prljavom od kreča, dok maše rukom u kojoj je umjesto skalpela šarafciger. – Tko god mi rikne na operacijskom stolu, ja samo kažem: piši, umro od korone. Govori to svećeniku, koga ni najveći vjernici ne bi prepoznali u prljavoj radnoj bluzi i s naočalama kakve nose zavarivači. – Samo da zadrže te mjere i da korona potraje.

- Što se mene tiče nek' potraje - kaže svećenik kraj kojeg je švajs aparat. – Za nas mjere ništa ne znače. Znaju oni gore u Stožeru: Bez vjere se ne mere.

Precjednik gleda na sat i kaže gostima: Ajmo ekipa, polako, fajrunt. Dokazi druga smjena. Vidite ih vani, ljudi se već smrzli. A vi sutra opet u isto vrijeme.

Ekipa iz kafića skida radna odijela, kape, odlaže zaštitnu opremu i ostavlja alat. Šestorica novih ulaze u kafić ''Zna se'', a Precjednik objašnjava tek pridošlim gostima.

- Ako dođu oni zajebanti iz Civilne zaštite, ti profesore popravljaše aparat za kavu, ti, gospon sudac držat ćeš francuski ključ jer mi slavina u WC-u curi, a ti, načelniče policije, tebi ne moram objašnjavati, ti si po struci ionako električar, navuci radno odijeli, uzmi taj šrafciger i popravljaš rasvjetu. Vi, gospođo Zdenka i gospođo Ana, vi ste čistačice koje spremaju za majstorima. Dakle, ako se pojave oni iz Civilne zaštite vi popravljate kvarove i uređujete kafić. Jer što sad da radim, dok moramo biti zatvoreni, nego da sve popravim što nije valjalo. Jel' sve jasno?

Gosti navlače radna odijela i kimaju glavama, u znak da su sve razumjeli.

- A sada, tko što pije? - upita Precjednik, vlasnik kafića ''Zna se''. – Piće se plaća odmah, a račun ne izdajemo jer smo zbog korone zatvoreni.