ČITAM ovih dana kako se prepucavaju i dopisuju brodski gradonačelnik Mirko Duspara i šef brodsko-posavskog HDZ-a i saborski zastupnikPero Ćosić. Nema ništa neobičnog u hrvatskoj politici kad su u pitanju prepirke političara: jednako su agilni kada na drugog treba svaliti odgovornost, kao i kada za neki uspjeh – kako to ovih dana čine europarlamentarke Marijana Petir iRuža Tomašić (obje si svojataju zasluge da je na njihovu inicijativu EU parlament omogućio korištenje okružujućih mreža plivarica u Jadranu) – treba pobrati lovorike.

Ne bi bilo nikakvo čudo da ''njihov'' Pero Ćosić odgovori ''našem'' Mirku Duspari na njegovo otvoreno pismo, kratkom rečenicom, parafrazom one dobro poznate od prije puno godina: Druže Mirko, piši novo pismo, jer ti prvo razumjeli nismo.

'Otvoreno pismo' koje je Duspara uputio (i) Ćosiću sjetilo me na izlike mnogih lokalnih političara kada nakon izbora objašnjavaju nezamislive koalicije koje su skrpali kako bi se domogli vlasti. Bilo je u Hrvatskoj primjera kada su, u različitim sredinama, u gradskim i općinskim vijećima, vlast dijelili HSP i SDP (uz pomoć još nekih), Glavašev HDSSB (u svojoj najrigidnijoj fazi) i HNS u svojoj boljoj (kojem je tada na čelu bila Vesna Pusić), pa i SDP i HDZ (kada su primjerice, u Osijeku, omogućili vladavinuIvice Vrkića). I znate što im je uvijek bio odgovor: na lokalnoj razini nema ideologije, ondje se ionako rješavaju samo komunalni problemi, a kad je u pitanju izgradnja neke ceste, uvođenje rasvjete ili plina, ili pak izgradnja vodovodne mreže, oko toga se svi slažu, bez obzira na stranačke boje.

Ideologija je dakle ostavljena vrhu: neka se u Saboru SDP i HDZ tuku oko ustaša i partizana, Tita i Pavelića, neka Živi zid rastura oko pretvorbenog kriminala, a Mostovci izvlače Todorićev prljavi veš i grintaju oko Lex Agrokora, neka HNS gusla oko Istambulske konvencije, a HSS oko Tolušićevog zakona o poljoprivrednom zemljištu. A mi, na terenu, u bazi, u provinciji, kako god hoćete, skupit ćemo glave na okup i složno, udarnički, graditi plinske i vodovodne mreže, asfaltirati makadamske ceste, organizirati javni prijevoz ili uvoditi rasvjetu u zabite seoske sokake. Na lokalnoj razini ''nećemo politiku u našu butigu'', ondje se, kako bi to rekao neumorni Milan Bandić, samo – dela.

Duspara (kao ni Ćosić) nisu u politici od jučer, pa obojica dobro znaju gdje se i kako, kad su u pitanju važni projekti, donose odluke, pa je gradonačelniku Broda kristalno jasno da o tome gdje će biti sjedište Regionalnog vodovoda istočne Slavonije neće odlučivati saborski zastupnici ''svih fela'' iz brodsko posavske-županije. Bez obzira što je upravo gradnja vodovodnih mreža jedan od ''najlokalnijih'' poslova lokalnih zajednica, toliko lokalan da se zbog njega, na lokalnoj razini, zatomljuju stranački svjetonazori.

Ta odluka bit će donesena negdje drugdje. Jer, ljudi moji, projekt Regionalnog vodovoda istočne Slavonije projekt je vrijedan 676 milijuna kuna, a kad je tolika lova u pitanju, lijepo se dadu omastiti brci. I zašto bi onda bilo neobično da sjedište tog vodovoda bude u drugoj županiji, u Vinkovcima, a ne u Slavonskom Brodu, samo zato jer je vodocrpilište u Sikirevcima, mjestu koje administrativno pripada brodsko-posavskoj, a ne vukovarsko-srijemskoj županiji.

Duspara simpatično, s pravom primjećuje kako su takvo rješenje ''nametnuli političari s razine države porijeklom iz Vukovarsko srijemske županije'', koji su pak ''očito, godinama utjecajniji od brodsko-posavskih'', te pomalo ironično dodaje kako je ''zabrinjavajuće, obeshrabrujuće, poražavajuće i ponižavajuće za Brodsko-posavsku županiju činjenica da zahtjev kolega iz Vukovarsko-srijemske županije podupire i najutjecajniji brodsko-posavski zastupnik i HDZ-ov čelnik, Pero Ćosić''.

Odgovore na mnoga pitanja vezana za izgradnju Regionalnog vodovoda istočne Slavonije, koji se, nota bene, gradi od 1994., dala bi lista izvođača radova na tom velikom poslu, na koji je, pak, kako je to prošle godine u povodu Svjetskog dana voda, u Vukovaru (a ne u Slavonskom Brodu), rekao tamošnji župan Božo Galić (a ne brodsko posavski Danijel Marušić) do sada potrošeno gotovo sto milijuna eura, točnije - 676 milijuna kuna.

Jednako je simpatično, ali i beskrajno naivno Dusparino apeliranje na sve brodsko-posavske saborske zastupnike za koje kaže da su ''naši'', a ne ''njihovi'' (misleći pri tom na one koji su donijeli odluku gdje će biti sjedište Regionalnog vodovoda) da ''svojim utjecajem i djelovanjem hrvatskoj Vladi nametnu obvezu rješavanja ovog, za sve građane Brodsko-posavske županije, prevažnog problema''.

Neće to, međutim, ići baš tako: nije to lokalna zajednica gdje u istu koaliciju mogu SDP, HDZ, HNS, HSP i HDSSB. Na visokoj, državnoj razini, važe drugačija pravila iako je o istim pitanjima riječ – primjerice, izgradnji vodovodne mreže. Tamo važe pravila - naši i vaši -  pa ''vaši'' nikada neće ulagati gdje su na vlasti ''naši'', već tamo gdje su ''njihovi''.

Zato, ne bi bilo nikakvo čudo da ''njihov'' Pero Ćosić odgovori ''našem'' Mirku Duspari na njegovo 'otvoreno pismo', kratkom rečenicom, parafrazom one dobro poznate od prije puno godina: Druže Mirko, piši novo pismo, jer ti prvo razumjeli nismo.