KAŽU da je najteža odluka koju liječnik mora donijeti ona kada valja odlučiti kojeg će pacijenta staviti na respirator u situaciji kada je potreban desetorici, a bolnica ima samo dva. Liječnik tada postaje sudac i odlučuje tko je osuđen na smrt, a tko pomilovan. Takve situacije, pišu mediji, u pandemiji Covida 19, nisu bile rijetkost.

Tko će biti taj koji će reći tko ne može a tko može u crkvu: unajmljeni zaštitar, najugledniji član crkvenog odbora, kapelan, vjeroučitelj u lokalnoj osnovnoj školi? I koji će biti kriteriji: plaćeno lukno, redovno pohađanje mise prije pandemije, stranačka i politička funkcija, imovno stanje, broj djece?

Srećom u Hrvatskoj se nisu događale. Ali…

Zamislite situaciju kada od subote, 2. svibnja, po odluci Nacionalnog stožera civilne zaštite, a u skladu s popuštanjem mjera, Bogu hvala, diljem crkvi u Hrvatskoj budu dopušteni vjerski obredi. Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kaže kako će to biti pod sitim uvjetima koji vrijede za sve - socijalno distanciranje, higijena i određeni broj ljudi u istom prostoru.

''Broj ljudi u zatvorenom prostoru ovisi o kvadraturi, bitna je socijalna distanca od dva metra udaljenosti među ljudima'', pojašnjava.

I sad zamislite crkvu, koje za razliku od kafića nemaju terase, pa se mjeri i koristi samo kvadratura zatvorenog prostora i onda izračuna koliko vjernika može ući na misu, uz poštivanje mjera socijalne distance (u zatvorenim prostorima to je oko dva metra). Vani je recimo 378 ljudi, a u crkvu, poštuju li se mjere, može stati 244.

Tko će biti taj koji će reći tko ne može a tko može u crkvu: unajmljeni zaštitar, najugledniji član crkvenog odbora, kapelan, vjeroučitelj u lokalnoj osnovnoj školi? I koji će biti kriteriji: plaćeno lukno, redovno pohađanje mise prije pandemije, stranačka i politička funkcija, imovno stanje, broj djece?

Ili će naprosto, da bi se izbjegle nemile scene i neugodna pitanja : ''zašto on može, a je ne mogu?'' pred crkvu biti stavljen brojomat, onako kao u bankama ili pred šalterima državnih službi. Pa kad se dođe do broja 244, vrata se zatvaraju. Fajrunt.

Kako će to uistinu izgledati, ne zna još ni Nacionalni stožer civilne zaštite. Posljednja poruka koju smo čuli glasi: Tijekom vikenda i početkom sljedećeg tjedna dogovorit ćemo to s Biskupskom konferencijom i Vladom Republike Hrvatske. I ni slova više. Ostaje nam čekati, biti strpljen i spašen.

Na žalost, nije to jedina slaba točka u pojašnjenjima koja stižu iz stožera. Nisu nam ponudili ni odgovor zašto se crkve otvaraju devet dana prije škola. Guraju li to vjernike u svojevrsni eksperiment, rade li od njih pokusne kuniće, pa kada se vidi kako će sve funkcionirati, 4. svibnja dopustit će se rad javnog zdravstva, privatnog zdravstvenog sustava u punom opsegu, svim poslovnim subjektima u kojima se ostvaruje bliski kontakt s klijentima – kozmetičarima, pedikerima, frizerima…

Jeste li zapamtili datume: 2. svibnja crkve, 4. svibnja kozmetički, frizerski, pedikerski saloni…, 11. svibnja škole. Nije li to opako smišljeno i nisu li vjernici gurnuti u smišljeni eksperiment, pa kad se vidi kako to funkcionira, nastavlja se ili ne nastavlja s labavljenjem mjera. Zvuči kao teorija zavjere? Ne, nipošto. A evo i krunskog dokaza:

Nacionalni stožer ni jednom jedinom riječju nije pojasnio što će biti s onim #ostanidoma, upozorenjem koje viri iz ugla tv-ekrana bez obzira koji kanal okrenuli. Stoji ondje, to prijeteće upozorenje, poput policajca s pendrekom i samo što ne kaže: Ne mrdaj! Stoj! Ne miči se!

Što će dakle biti s tim upozorenjem, s tim #ostanidoma, u vrijeme kada se 2. svibnja napokon, Bogu hvala, otvore crkve. Hoće li biti povučeno s televizijskih ekrana, bar u vrijeme  bogoslužja ili će i nas dalje prijeteći gledati. Pa onda, ako se, nešto dogodi, ako se širenje virusa rasplamsa, ako pandemija ponovno bukne, reći će: Je li vam lijepo pisalo, na jasnom, čistom hrvatskom jeziku  #ostanidoma? Što je još trebalo, kakvo je upozorenje bilo nužno da biste shvatiti kako Covid 19 nije šala.

Liči li vam cijela ta priča još uvijek na teoriju zavjere ili pak na gorku stvarnost u kojoj se netko igra sa sudbinama ljudi? Ipak, u cijeloj toj situaciji nekako je utješno što je na vlasti u Hrvatskoj, Bogu hvala, HDZ. Jer pokušajte tek zamisliti što bi bilo da državom u ovom teškom trenutku, u ovoj pandemiji, upravlja SDP i kakav bi tek tada bio odnos prema vjernicima. Tjerali bi ih u crkve, ognjem i mačem.