ČETIRI godine nakon što je u Garčinu, u Brodsko-posavskoj županiji, puknula cijev JANAF-ovog naftovoda (1996.), na drugom kraju svijeta, u Sjedinjenim Američkim Državama, prema istinitom događaju snimljen je film Erin Brockovich (2000. godine), s Julijom Roberts u naslovnoj ulozi. Nećemo, naravno, tvrditi da su dva događaja na bilo koji način međusobno povezana. Osim jednim: borbom malog čovjeka, pojedinca, protiv moćnih kompanija. U Americi tu je borbu vodila Erin Brockovich; u Garčinu, u Hrvatskoj, još je uvijek vodi Slavica Mendelski.

Moćna kompanija u SAD-u zvala se Pacific Gas and Electric Company (PG&E), u Hrvatskoj njezino je ime JANAF. Ona američka je privatna, ova u Hrvatskoj u većinskom državnom vlasništvu. Obje su izazvale ekološki incident: PG&E je zagadila podzemne vode u jednom kalifornijskom gradiću, JANAF je, pak, zagadio okućnice i vrtove nekoliko kuća u Garčinu. 

Oba su slučaja došla na sud. Onaj u SAD-u je završen: stanovnici kalifornijskog gradića Hinkley, nekih 200 kilometara sjeveroistočno od Los Anglesa, godine 1996. (kakva podudarnost: te je godine u Garčinu puknuo JANAF-ov naftovod) dobili su odštetu od 333 milijuna dolara. Sud koji se protiv JANAF-a vodi u Hrvatskoj, još traje, pune 23 godine. Tek je lani Općinski sud u Slavonskom Brodu donio prvostupanjsku presudu kojom bi JANAF, zbog zagađenja tla, vlasnicima okućnica i vrtova u Garčinu trebao platiti odštetu. Ali to je tek prvostupanjska presuda. Na njezinu pravomoćnost treba čekati.

O Erin Brockovich, junakinji koja je uspjela pobijediti moćnu američku kompaniju, snimljen je film ovjenčan Oscarom (Juliji Roberts za glavnu ulogu). O Slavici Mendelski, koja se 23 godine bori protiv JANAF-a, izašlo je tek nekoliko tekstova u novinama. Neke su, kao i jedna televizijska kuća poznata po istraživačkim pričama, također željele pisati o njezinoj borbi, ali ništa nisu objavili. Odustali su. Možda je netko shvatio kako nije pametno čačkati mečku i zamjerati se velikim kompanijama.

Ovih dana na okućnici Slavice Mendelski u Garčinu pojavio se moćni rovokopač, gusjeničar, 35-tonski kamioni i desetak radnika vinkovačke tvrtke Sokol, te još četvero-petero ljudi (neki i iz JANAF-a) koji su nadgledali radove. JANAF je službeno objavio kako je riječ o redovitom održavanju naftovoda. A takvog održavanja nije bilo od vremena havarije, u travnju 1996.

U dva dana prošloga tjedna 11 kamiona odvezlo je s okućnice gospođe Slavice Mendelski naftom kontaminirano zemljište. Navodno u Sisak gdje se zbrinjava opasni otpad. Njezina okućnica, nekoć vrt na kojem su uzgajali povrće, što za vlastitu upotrebu, što za prodaju, već je gotovo četvrt stoljeća, od vremena havarije 1996., prekrivena lišajevima, mahovinom i kržljavim samoniklim biljem. Kada se havarija dogodila i kada je, prema priznanju JANAF-a, iscurilo oko 80.000 litara nafte, Jadranski naftovod je tvrdio da je sanirao štetu, odvezao kontaminirano zemljište i nastalu rupu nasuto čistom, nezagađenom zemljom. Tako su pričali davne 1996.

Sada, prošlog tjedna, kada je JANAF počeo s ''redovnim održavanjem'' naftovoda i došao do cijevi, nekih 3-4 metra ispod površine, jasno se vidjelo da je tlo zagađeno. Zato su i odvezli onih 400-tinjak tona zemlje. To znači da je sve vrijeme, ili bar više godina, nafta i dalje zagađivala tlo. Potpuno neupotrebljivo za bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju.

Kada je prošle godine izbila velika afera sa zagađenjem vode u Slavonskom Brodu, gospođa Slavica Mendelski proročanski je rekla kako će gradonačelnik Mirko Duspara teško doći do istine tko je zagadio vodu. Njezine su se riječi obistinile. Iako je prošlo više od godinu od teškog ekološkog incidenta, kada su nekoliko dana Brođani bili bez pitke vode, u vrijeme kada su za potrebe Croduxa izvođeni radovi na produktovodu u blizini vodocrpilišta, krivac se i danas ne zna.

Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu prije godinu dana, u srpnju 2018., izašlo je s urnebesno komičnim priopćenjem kako je do zagađenja brodske vode vjerojatno došlo''slučajno''. I odbacilo kaznene prijave. U narodu se to kaže: 'pojeo vuk magare'.

No, vratimo se pravosuđu koje ni nakon 23 godine još nije riješilo slučaj protiv JANAF-a. A sve može biti gotovo za pet minuta. Potrebno je da neki sudac, kojem je predmet dospio u ruke, samo navuče čizme, stavi na glavu zaštitnu kacigu, dođe u Garčin, jalovi vrt gospođe Mendelski, udahne zrak iz iskopane jame oko naftovoda, pogleda kako se nafta svjetluca na raskvašenoj zemlji i upita stručnjake kamo su i zašto odvezli onih 400 tona kontaminirane zemlje. 

Doslovno, treba pet minuta. Našem pravosuđu, kad je u pitanju spor ''malog čovjeka'' protiv moćne državne kompanije, možda će za pravomoćnu presudu trebati još 23 godine. Da bi zaključilo kako se zagađenje, poput onog u Savanskom Brodu, dogodilo slučajno.