OVOG tjedna je zaiskrilo. Milanović napada. Plenković se brani i uzvraća udarac. Predsjednik države Zoran Milanović kaže kako su premijer Andrej Plenković i ministar Davor Božinović "sve znali” o aferi Janaf. Premijer mu uzvraća kako ništa nije znao i da ga, za razliku od predsjednika, ne zanima što rade USKOK i policija.

Čitali smo transkripte, gledali smo fotografije, dokumente, ali pravorijeke - uglavnom - nismo dočekali.

No ni Plenković nije sasvim nevin. Prije tjedan dana o uhićenjima u aferi Janaf Plenković je izjavio: "Ovo je najbolji dokaz Vladine aktivne politike koja ima nultu toleranciju na korupciju. Bez obzira na ime i prezime, dužnost i stranku. Nemate drugi način, ovo je jedini pravi način. A ovakvi slučajevi djelovat će preventivno, to je cijeli smisao. Nema nikad umora od borbe protiv korupcije, baš nikada.”

Poslije proširenja istrage protiv Josipe Rimac na sjednici Vlade naglasio je: "Prema onome što smo mogli razabrati, govori se u istrazi o dodatnih 18 okrivljenika. Podržavamo rad DORH-a, USKOK-a, PNUSKOK-a, svih neovisnih institucija i očekujemo da se daljnji postupci provedu temeljito, u razumnim rokovima.” Dakle, ipak ga zanima što rade USKOK i policija, dapače pritišće ih da "postupke provedu temeljito, u razumnim rokovima”, a ako su njihove akcije "najbolji dokaz Vladine aktivne politike”, onda je očito da su prsti vlasti upleteni u uhićenja Dragana Kovačevića i drugih.

Naš predsjednik trebao bi svakako imati i valjane dokaze ako su Plenković i Božinović sve znali, ali je vrlo malo vjerojatno da kao provoditelji „Vladine aktivne politike" nisu ništa znali. I pticama na grani je jasno kako je u Lijepoj Našoj nemoguće neovisno tužiteljstvo, policija i sudovi, jer su interesi tako isprepleteni pa ne možemo zamisliti ni predsjednika, premijera, ministra pravosuđa ili ministra policije ili državnog odvjetnika da apsolutno samostalno odlučuju. Možda se povode onom narodnom - čovjek i magarac pametniji su od čovjeka.

Tek što smo malčice potisnuli fascinaciju s tisućama stranica teškom optužnicom protiv Gazde, pao je, s jatacima, Dragan Kovačević, direktor Janafa, jedan od idealista koji je karijeru počeo kao SDP-ova uzdanica, nastavio kao HNS-ov ekspert, a tajnu dugovječnosti u državnim firmama duguje njegovanju finih odnosa s HDZ-ovcima. Bio je uvijek spreman pomoći, posvjedočio je netko ovih dana, tako naznačivši što je Kovačevića učinilo trajno podobnim.

Jedan od uhićenih je, navodno, 'prvim novcima' kupio Boss odijelo i s etiketom izašao na ulicu. Valjda je mislio kako je etiketa samo ukras na odijelu. A jadan. Nije on kriv. Čovjek pošteno mijenjao sijalice i zaradio za odijelo.

I koliko je takvih s odijelima Boss, s krokodilčićima i konjima na majicama i odjeći u našem društvu. Pa dobro je da mi imamo i jednu kunu.

Afera Janaf samo je pokazala, kao i afere Rimac, Bandić, Sanader, Vidošević, Lovrić-Merzel, Todorić, kako policija može superiorno staviti pod nadzor lavovski dio kriminala bijelih ovratnika. Oni danonoćno prate, prisluškuju, snimaju, nadziru, dobivaju špijunska izvješća i čovjek bi trebao biti najpametniji protivnik Sherlocka Holmesa pa da im izmakne kontroli.

Javnost danas, manje ili više precizno, zna kako su poslovali ti ljudi, koliko su 'jamili', kako su 'jamili', gdje su 'jamili'. Čitali smo transkripte, gledali smo fotografije, dokumente, ali pravorijeke uglavnom nismo dočekali. Daj Bože da ih dočekamo. I uz sva naša znanja moramo staviti pridjev "navodno”.

Od trenutka uhićenja do pravomoćne presude prolaze godine, katkad desetljeća, svjedoci mijenjaju iskaze, odvjetnici uočavaju procesne pogreške, a brojni uhićenici ponekad imaju tako razgranate mreže utjecaja da bi njihovo potonuće povuklo za sobom cijelu piramidu. I tko bi nam vodio državu kada bi se piramida urušila. Uostalom, oni nas štite čuvajući nam zemlju. Jer, što bismo bez države?