Bilo bi više nego zanimljivo vidjeti ishod glasovanja na unutarstranačkim izborima Mosta, održanim prošloga tjedna, da je Božo Petrov, umjesto Roberta Postaja, za protukandidata imaoRužicu Vukovac. Robert Postaj, na prvim Mostovim unutarstranačkim izborima, imao je ulogu kakve se svojedobno latila Vesna Girardi Jurkić, kada je - da bi se stvorio privid demokratičnosti – pristala biti protukandidatkinja tada nedodirljivom Franji Tuđmanu na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Ali i u toj farsi, kojoj, vidimo, nije odolio ni Most – jer kakvi bi to demokratski izbori bili samo s jednim kandidatom za čelnika stranke – Vesna GiradiJurkić, kao potpuna autsajderica, dobila je dvjestotinjak glasova. Za razliku od Roberta Postaja koji je na Mostovu izbornu saboru skupio jedva 34 (slovima: trideset i četiri).

Nikola Grmoja, Marko Sladoljev, Miroslav Šimić, Robert Podoljnjak i Ines Strenja Linić, saborski su zastupnici, Slaven Dobrović ministar. Sve njih, neke manje a neke više uvjerljivo, na izborima u Mostu pobijedila je Ružica Vukovac.  

Što bi dakle bilo da je Ružica Vukovac, skromna, samozatajna donedavna načelnica Općine Velika Kopanica, koju je lokalna HDZ-ova bratija uspjela srušiti zaplotnjačkim rabotama (jer kako bi drugačije i znali: prokušane metode koje uvijek pale HDZ ne mijenja) u lice bacila rukavicu Boži Petrovu? Nisu rijetki oni koji misle da bi ga pobijedila.

Dobro, možda ga ne bi pobijedila, ali u jedno sam siguran: rezultat bi bio takav da bi ozbiljno narušio autoritet aktualnog predsjednika Hrvatskog sabora. Pogledajmo brojke. Za Petrova je, odlučujući između njega i Mostove Vesne GirardiJurkić, malo poznatog Roberta Postaja, glasovalo 289 izaslanika. U glasovanju za Glavni odbor Mosta, Ružica Vukovac dobila je najviše glasova – ukupno 255. Njen rezultat drugi je po broju za sve funkcije koje su se birale: nadmašila jeNikolu Grmoju (dobio 241 glas za političkog tajnika), Ivana Šimića (dobio 190 glasova za potpredsjednika Mosta), Roberta Podolnjaka (170 glasova za drugog potpredsjednika Mosta).

Ružica Vukovac pretekla je i ministra Slavena Dobrovića (za člana Glavnog odbora osvojio 221 glas) te iznimno aktivnog zastupnika u Hrvatskom saboru, Marka Sladoljeva (165 glasova). Da ne govorimo o trijumfu nad zastupnicom Ines Strenja Linić (za koju važi ona Mesićeva kojom je svojedobno opisao Jadranku Kosor, tvrdeći kako se pojavljuje uvijek i svugdje pa već iskače i iz konzervi paštete), koja nije uspjela postati ni potpredsjednicom Mosta, niti članicom Glavnog odbora.

Kako je Ružici Vukovac za rukom pošlo, praktično, postati drugom ličnošću Mosta? Nema je na nacionalnoj političkoj sceni, nema je u ovom sazivu Sabora, njena prisutnost u medijima je minimalna, a eto čak su joj uspeli u njenoj maloj općini, maloj bez obzira što u nazivu ima riječ velika, Velikoj Kopanici, političke glave doći dva loša, koja su, udružena, kao u onoj poslovici, ubila Miloša.

Nikola Grmoja, Marko Sladoljev, Miroslav Šimić, Robert Podoljnjak i Ines Strenja Linić, saborski su zastupnici, Slaven Dobrović ministar. Sve njih, neke manje a neke više uvjerljivo, na izborima u Mostu pobijedila je Ružica Vukovac. Kako je u tome uspjela, unatoč činjenici da je u debeloj medijskoj sjeni, da je nema za saborskom govornicom, da je srušena s mjesta općinske načelnice, da je, dakle, izgubila sva uporišta koja političari smatraju svojim osnovnim alatima u borbi za prestiž? U čemu je, dakle, tajna njenog uspjeha u vlastitoj stranci, gdje je, kao i u svom selu, najteže biti prorok? A Ružica Vukovac to je bila u svom selu. Podsjetimo: na listi Mosta, na posljednjim parlamentarnim izborima, ona je u Velikoj Kopanici osvojila 82,81 posto glasova, najviše što je ikoji Mostovac, bilo gdje u Hrvatskoj, uspio ostvariti na stranačkoj listi.

Odgovor je prilično jednostavan i ne neki način ulijeva tračak optimizma: ljudi, oni koji je poznaju, doživljavaju je kao rijetku iskrenu osobu u hrvatskoj politici, ali osobu, kad je o toj istoj politici riječ, i kao ''ugroženu vrstu''. Ona naime - a pokazala je to za kratkog mandata u Saboru i nešto duže, na mikro sceni svoje općine - kako politiku doživljava onakvom kakva bi politika u stvari trebala i biti: radom za opće dobro.

Ako ljudi dakle, prepoznaju tu osobinu, ako rad za opće dobro još postoji u glavama nekih političara, to može biti dobra vijest za Hrvatsku. Bez obzira što je daleko više onakvih kakvi su Ružicu Vukovac uspjeli maknuti s mjesta načelnica općine Velika Kopanica. U ovoj zemlji umor(e)noj od korupcije, kriminala, političkog zaplotnjaštva i posvemašnje građanske apatije, iz koje se na žalost, odlazi glavom bez obzira, uspjeh Ružice Vukovac, nije samo njen osobni. To je i uspjeh svih onih koji su je prepoznali.