ŠTETA što na dodjeli izbora najboljih gradova u Hrvatskoj nije bio premijer Andrej Plenković. Da je bio, shvatio bi koliko je Projekt Slavonija, jedan od važnijih poslova njegove Vlade (bar prema broju izgovorenih riječ, kako njegovih, tako i ministara), ne samo zakasnio, već i koliko je skroman, jadan i bijedan.

'Filozofi su svijet samo različito interpretirali; radi se o tome da ga se izmijeni.'

Ni u jednoj kategoriji kojom je mjerena kvaliteta hrvatskih gradova, među pobjednicima nema ama baš ni jednog iz Slavonije. Ni onih najvećih: Osijeka, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Đakova, Vukovara…; ni onih srednjih: Požege, Virovitice, Našica, Nove Gradiške, Slatine..; ni onih najmanjih, poput Belog Manastira, Pleternice ili Iloka… Baš ni jednog!

Premijer je očito zaokupljen mukama svog bliskog suradnika Milijana Vase Brkića, pa je na dodjelu priznanja poslao ministricu regionalnog razvoja i EU fondova Gabrijelu Žalac. Ta gospođa iz ravne Slavonije, mora da se silno razočarala kada ondje nije srela ni Ivicu Vrkića, gradonačelnika Osijeka, ni Mirka Dusparu, gradonačelnika Slavonskog Broda, ni druge načelnike slavonskih gradova i gradića. Sve sami Dalmatinci, Istrijani, Primorci, Međimurci, Zagorci..; od Slavonaca ni traga. Jer, što bi oni tamo, nema ih među pobjednicima.

Najbolji gradovi po kvaliteti života u Hrvatskoj su Dubrovnik, Poreč i Novigrad Istarski; najbolji gadovi za gospodarstvo Varažnin, Sveta Nedjelja i Krk; najbolji gradovi za obrazovanje, demografiju i socijalnu politiku Čakovec, Umag i Pag; grad koji je povukao najviše novca iz fondova EU su Križevci, priznanje ''Najbolje cco-city rješenje i prakse'' dobilo je Jastrebarsko, a pobjednik ''Najbolja smart rješenje i prakse'', Rijeka.

Eto, to je slika Hrvatske, slika u kojoj nema Slavonije! Bez obzira na silnu skrb Vlade, bez obzira što ni premijer ni njegovi ministri zbog silne skrbi za Slavoniju teško navečer usnu i što se izjutra bude u znoju i košmaru od noćnih mora zvanih Slavonija. Jer, poznato je pravilo: što država više brine o vama, u težoj ste situaciji. I čuvajte se toga, a ako ne vjerujete, pogledajte kako se živi u sredinama koje su od posebne državne skrbi, kako posluju tvrtke od posebnog, (stra)teškog interesa za Republiku Hrvatsku, ili još bolje, kako posluju one u državnom vlasništvu.

U hrvatskoj Vladi, siguran sam, ni premijer ni bilo tko od njegovih ministara, vojske njihovih zamjenika i državnih tajnika, svite savjetnika i hrpe ravnatelja brojnih vladinih agencija, sigurno se ne bi složio da Slavonije ravne nema baš nigdje. Našli bi oni rješenje i u trenu preokrenuli stvar. Kriv je izbor kategorija - rekli bi uglas - po kojima se došlo do spomenute rang liste. Da su kriteriji u izboru kategorija bili drugačiji, i Slavonija bi ''konja za utrku imala''. 

Eto recimo, da se birao grad u kojem je industrija najviše devastirana Osijek bi sigurno bio u samom vrhu, ako ne i prvi. Teško da bi netko mogao preteći Slavonski Brod kad je u pitanju kvaliteta zraka kojeg njegovi građani udišu (povremeno, uz toksični zrak, Brođani imaju i vodu neupotrebljivu za piče). Ili, tko bi recimo mogao pobijediti dva najistočnija hrvatska gradića, Ilok i Županju, po brzini kojom se prazne i nestaju, s obzirom na broj građana koji ih napušta, odlazeći u bijeli svijet trbuhom za crnim kruhom.

Hajde neka netko pronađe gradove s više političkih afera od Požege, Pleternice ili Đakova, ili gradova za koje se manje čuje od Belog Manstira, Valpova ili Slatine, jer se u njima ne događa baš ništa važno ni značajno za ovu zemlju. Ni kad je u pitanju gospodarstvo, ni kultura, ni sport – apsolutno ništa.

Pa, eto, tko kaže da Slavonija baš ni u čemu ne predvodi. Stvar je samo u odabiru kategorija temeljem kojih je načinjen izbor. Tako bi nam to objasnili naši političari, mađioničari riječi, carevi fraza, nenadmašni žongleri floskulama.

Dakle, Slavonija je tu gdje jest, zajedno sa svojim županijama, gradovima, općinama i selima: zapuštena, propala, zaboravljena. Prepuštena sama sebi. I dok se naši političar natječu tko će ponuditi više obećanja za njen preporod i silno se trude ponuditi interpretaciju stanja, podsjetio bi ih na 11. tezu o Feuerbachu. Izrekao ju je danas omiljeni Karl Marx. Ta teza glasi ovako: Filozofi su svijet samo različito interpretirali; radi se o tome da ga se izmijeni.

Prevedeno na ''slučaj Slavonija'' ta bi teza mogla glasiti: Političari su stanje u Slavoniji samo različito interpretirali; radi se o tome da ga valja promijeniti.

No, šanse za to su male: dok su nam prije političari padali s Marxa, danas kao da padaju s Marsa.