NEDAVNO, baš negdje na autocesti oko Slavonskog Broda, ispred mene vozio je kamion turske špediterske tvrtke Barsan Global Logistics (BGL) koji je na ogromnim stražnjim vratima veličao tursku demokraciju. Na engleskom jeziku pisalo je: Democracy Wins in Turkey ili u prijevodu, Demokracija pobjeđuje u Turskoj.

Druže Tito, mi ti se koljemo!

Mjesec-dva prije toga, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, na referendumu u toj zemlji, proširio je svoje ovlasti približivši ih onima kakve su nekoć imali sultani. Prošle godine, nakon propalog državnog udara 2.538 tamošnjih sudaca (više od petine ukupnog broja) smijenjeno je, a mnogi od njih završili su u zatvorima. I pravili društvo 165-orici novinara koji su također čamili u kazamatima zemlje gdje pobjeđuje demokracija.

Podsjetio me taj ogromni plakat na vratima turskog kamiona (kasnije sam saznao da ih Europom vozaju i druge špediterske kompanije iz Turske, poput ATO Transa, Ekole, IKRA-e ili Öztorunlara) na vrijeme od prije gotovo 40 godina kada su na vjetrobranima kamionâ koji su vozili našim cestama stršali posteri čovjeka čije ime upravo miču s najljepšeg zagrebačkog trga. Stariji se sjećaju, pisalo je: I poslije Tita, Tito!,  ili Druže Tito mi ti se kunemo!Ovaj drugi slogan, ekipa iz Feral Tribunea, desetak godina kasnije, odlično je – u skladu s nastalim okolnostima – prepjevala u: Druže Tito, mi ti se koljemo!

Sjetio sam se turskog kamiona i onih davnih posterâ s vjetrobrana naših, pročitavši neki dan kako su autobusi jedne prijevozniče tvrtke oblijepljeni (među ostalim) slikama znamenitosti Slavonskog Broda i pozivom Discover Slavonia, počeli špartati europskim cestama, vabeći putnike namjernike u Slavoniju. A podsjetilo me zbog toga jer mi se čini da i ti autobusi, poput turskih kamiona i onih naših s likom čovjeka čije ime danas miču s najljepšeg zagrebačkog trga – nude iluziju. Nekako mi ruku pod ruku idu demokracija u Turskoj, zaklinjanje bivšem maršalu i turizam u Slavoniji. Jer baš ničega stvarnog u tim marketinško-političkim porukama nije bilo: ni demokracije u Turskoj, ni iskrenosti u zaklinjanju, ni turizma u Slavoniji.

Ne mogu reći da nije simpatično što europskim autocestama, uz turske kamione koji veličaju demokraciju, putuju i hrvatski, pozivajući na otkrivanje Slavonije. Ali recimo, što se događa s onima koji zamijete poziv za dolazak u Slavoniju,  a onda se, ovog ljeta nađu na Jadranu. Gdje se i ove sezone, kako je to znalo biti i ranijih, može dogoditi nekoliko kišnih dana za redom, kada turisti iz svojih hotelskih soba, dosađujući se, bulje u more.

Ili, ne mora čak biti ni kiše na Jadranu da bi netko od stotina i stotina tisuća turista koji su došli na hrvatski dio Jadrana, poželio vidjeti i unutrašnjost zemlje koju je posjetio. Brojni turisti danas, osobito oni s udaljenih destinacija, žele vidjeti što više od zemlje koju posjećuju. Pa recimo, Koreanac, Japanac ili Kinez (a takvih je sve više) s jadranske obale ili s nekog od otoka želi skoknuti u Slavoniju. U turističkim knjižicama-vodičima primijetio je da u Slavonskom Bodu postoji Tvrđava Brod, nekadašnja velika carska i kraljevska pogranična utvrda čija je gradnja počela početkom 18. stoljeća, a završila pri njegovu kraju. Baš ona utvrda sa slika na autobusu i pozivom Discover Slavponia.

Turist gleda kartu, pa vidi kako je vrlo blizu Broda Đakovo s prelijepom katedralom i ergelom lipicanaca, nešto dalje ušće Drave u Dunav, pa Vukovar o kojem su toliko slušali tijekom rata devedesetih, pa Osijek sa svojim starom gradskom jezgrom, Park prirode Kopački rit, Baranja s vinogradima i izazovnom gastro-ponudom, pa nepregledna polja suncokreta, žita i kukuruza u slavonskoj ravnici…

Ali onda nastaje mali problem. Izazvan pozivom Discover Slavonija trusit iz neke daleke destinacije, koji u Hrvatsku nije stigao vlastitim automobilom, gleda kako bi s nekog jadranskog otoka, ili iz Splita, Dubrovnika, Zadra, skoknuo u Slavoniju u namjeri da je otkrije. Odustaje od putovanja vlakom ili autobusom jer bi mu trebalo gotovo pola dana da s jadranske plaže stigne do slavonskih polja. A onda sav sretan primjećuje da Osijek ima zračnu luku i da za sat vremena s mora može u Slavoniju. Divota. No otkrit će da nema letova, bar ne onih koji bi njemu odgovarali. Da izjutra poleti u Slavoniju, a uvečer se iz nje vrati. Pa će ostati na moru i odatle skoknuti u Italiju, Crnu Goru, Grčku, Sloveniju – jer će na sve te destinacije stići lakše i brže nego u Slavoniju.

Shvatit će da je ono Discover Slavonia na autobusima bila samo šala mala, iluzija, kao što Turci znaju da je iluzija onaj poster o demokraciji na vratima njihovih kamiona. Ili kao što je iluzija Druže Tito mi ti se kunemo, postala stvarnost, ali na način: Druže Tito mi ti se koljemo…