U zemlji apsurda zakon je ka Burda
Pa se po njemu kroji,sve po zakonu, samo izbroji
I začepi pravu rupu, to je lako
Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
Zajebat sve nas, ma nema problema
Zakon je pun rupa poput goblena
Pa vezi sliku, za rodbinu
I kojeg priku
Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice
Dok pametne glavice biže priko granice
a preplaćene guzice nas vode žedne priko vode
dok ispravljaju netočne navode

A na ulice su izašle curice
Naše mlade snaše, u lov na nogometaše
Ali im paše i druga mogućnost
Sve dok je sigurnost i izvjesna budućnost
I nabrekle lisnice, a nisu baš bistrice
pa bi tile bit misice, i na modne pistice
Jer to su nova iskustva koja otvaraju vrata
Auta od faca velikog formata
Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi,
u glavama im plinovi, invalidi,
sve šta vridi da im je roditelj
Smisao života je ko ima bolji auto i mobitel.
Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan
čim čuje Cecu il neki hit od turbo folka

Tu nema sriće, sve je gluma
Ljubav odnosi bujica tekućih računa
Sve do Crnog Mora, il još crnje i gore
U Mrtvo more, tu nema života, samo svota
Nema snova, samo lova
Otrovnija od otrova, šporka od šporkih poslova

A ekipa u kvartu pije pive, bez perspektive
Izvukli su krive karte
Krivo vrime, krivo misto, obećanja-blagosranja
Al nema više vizionara
Legionara, revolucionara,
Bolest gora od SARSA, u ime svoga Boga Marsa
Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice
Prije nego sjebaše bolnice i tvornice

A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci, da me ne hrane starci
život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan
I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore
I kad je najgore dio smo faune i flore,
imamo ljubav i more
to nam ne mogu otet, kod nas drugi vitar puše
ne mogu se popet do nas sitne duže
šta guše gustom maglom lošeg emotivnog naboja
na plemenskom su stupnju razvoja
ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora
voze linijom najmanjeg otpora
i nema digniteta, i nema poštenja
Očenaši i Zdravo Marije su cijena oproštenja
i nema općeg dobra, samo vlastita torba
i dupe kriminalci, a svi šute papci, suci, fratri, policajci
jer su rođaci il u istoj stranci, ista banda
a mi smo stranci u vlastitoj
zemlji zbog ljudskoga šljama,
a mi smo stranci u vlastitoj
zemlji zbog ljudskog šljama,
Lipa naša silovana!

Heroji!
Ne tribaju nam puške ni pištolji!
Samo čisto srce i ničeg se ne boj!
TBF, Heroyix

Ovih dana slave se razne obljetnice te se sačinjavaju prigodni osvrti, analize, rekapitulacije svega što je do sada učinjeno u Lijepoj našoj. Kako se bliže parlamentarni izbori, većina tih osvrta usmjerena je pridobivanju političkih poena i kratkog je roka trajanja. Neki veličaju svoj udjel u stvaranju i uspostavljanju države, drugi ih optužuju za nedjela koja su pri tome učinili, treći se pozivaju na svoju povijesnu ulogu čuvara predziđa kršćanstva i zaštitnika tradicije i baštine. Mi, većina, koja ta nadmetanja gleda sa strane, vidimo samo krajnji rezultat: „Netko je prihvatio zadatak pomusti kravicu, ali mi mlijeka ne vidjesmo." Je li se kravica ritnula pa prosula mlijeko, je li taj netko sam mlijeko prosuo, prodao ili popio, ne znamo zasigurno i nije niti bitno, ali putra, sira i vrhnja nema, nema ni mlijeka, nas dopadne samo nešto tanke sirutke. I ne tješe nas priče o tome kako je netko tu kravicu hrabro iz štale izveo, od nametnika obranio, vješto vezao, vrhunski pomuzao i nježno joj na uho šaputao, kada od toga konačnog rezultata - mlijeka - nema. Još kad bacimo pogled na tu našu kravicu, a ona, iako lijepo dotjerana i timarena, sve mršavija i mršavija, dođe nam žal i muka. No ipak, još je živa, tu je, imamo kravicu. Samo pitanje je što dalje s njom? Neki bi ju najradije zaklali da je nema, neki bi ju prodali, neki bi ju odveli velikom gazdi u štalu da se on bolje o njoj skrbi, a izgleda samo rijetki su spremni sami se potruditi oko kravice.

Često se u medijima spominje kako u nas postoji trodioba vlasti na izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu. Ne ulazeći u stvarno funkcioniranje te trodiobe, simptomatično je kako se vrlo rijetko spominje jedna druga značajna poluga vlasti svake države – monetarna. Doduše, guverner Hrvatske narodne banke g. Željko Rohatinski iznimno je medijski eksponiran, često i slavljen kao tobožnji spasitelj, jer poput Atlasa, koji nebeski svod drži na svojim plećima, guverner pridržava tečaj naše kune tijesno prema euru. Aktualna katastrofa koja se događa zajmoprimcima kredita s klauzulom u švicarcima pokazala je svu nemoć monetarne, izvršne, zakonodavne pa i sudske vlasti. Činjenice na koje nas godinama, u više navrata upozorava dr. Slavko Kulić, kako je sva monetarna vlast u Hrvatskoj u rukama stranih banaka te kako kuna nije valuta nego transakcijsko sredstvo, ovim se nemilim događajima pokazuju proročanskim. To što će banke za stambene kredite u švicarcima za stan vrijednosti 1.000.000 kn umjesto oko 2.000.000 kn, kada se zbroje sve rate i troškovi kredita, uzeti znatno veći iznos, upućuje na neopravdanu ekstra-dobit te bi se moralo sankcionirati kao lihvarenje i zelenaštvo. Pogotovo kada oni koji su stvorili izvornu novu vrijednost, građevinci, stanograditelji od te ekstra-dobiti ne vide ni lipe. Nameće se pitanje: Je li naša kravica uopće još uvijek naša?

Umjesto Sabora, guvernera i pravosuđa reagirala je Vlada te s bankama i njihovim/našim predstavnicima napravila truli kompromis, svojevrsnu zakrpu (patch) sustava, koja bi trebala osigurati zaborav dužničkog ropstva tijekom predizborne kampanje. Možemo sada analizirati kako i otkuda su došli predstavnici tih banaka, radi li se o plaćenicima koji skrbe isključivo o interesima stranih vladara našeg monetarnog i financijskog sustava, isisavajući građanima iz madraca zadnje ostatke crnih zaliha, ako su takve ikada i postojale? Mogli bi, u bijesu, sve naše probleme svaliti na njih, te moderne kvislinge bez korijena i doma, kada ne bi bilo viđenih nacionalnih i lokalnih hrvatskih muževa, koji po uzoru na bjelosvjetske hohštaplere, načiniše svoje male, ali profitabilne bilderberške družbe. Držeći u svom smrtonosnom zagrljaju, državu, županije ili gradove, svaki prema svojoj snazi i ugledu, ovi moćnici su sudjelovali u predizbornim i izbornim igrama samo kako bi si osigurali paravan iza kojega će njihovi „Bilderberzi iz Mrduše Donje" ostati široj javnosti skriveni. A i ti izbori su malo jača farsa kada ni uredne biračke popise nismo uspjeli za dvadeset godina načiniti. Poput nacionalnog uzora, gđe. Merkel koja navodno i sama odlazi po mišljenje kod svjetskih gazda, i naši su zaplotnjaci donedavno pohodili Nezamjenjivog.

Postavlja se pitanje padaju li tajni lokalni kružoci zbog zamjene Nezamjenjivog, (pro)funkcioniranja represivno-istražno-pravosudnog sustava, antipatije i nemilosti Prve dame prema njima ili zbog vlastite aljkavosti. Naime, teorija kaže kako se razvijenost nekog društva mjeri razinom organizacije koju je u stanju postići ili sposobnošću proizvodnje složenih proizvoda. Kako nismo u stanju proizvesti ni automobil ni zrakoplov, možda nas ta imanentna težnja kaosu, individualnosti i samovolji koči u očuvanju domaćih kamora.

Kako god, počele su se razilaziti dimne zavjese lažnog domoljublja, hrvatstva, čojstva i junaštva, ljubavi za tradiciju, vjeru i obitelj, humanizma i humanitarizma i samo je pitanje što će tko od nas spoznati i uvidjeti, očiju iziritiranih dimom i pijeskom. Ne pomažu nam ni mediji koji stvoreni kaos u kojemu se mali čovjek ne snalazi, dodatno povećavaju lansiranjem tričarija iz svijeta glamura il' obaveznim reteriranjem u prošlost. Prebiru od ustaša i partizana do povijesno značajnog domaćeg prvog bicikla i televizora, ne bi li se negdje iskamčila još koja kuna i čitatelja odvratilo od sada i uljuljkalo u njima ljepše onda. Nisu se medijski prevrtljivci još odredili ni prema Sevi Nacionale, koja nam bremenita ode „istočno od Raja". Što sad s zelenom travom, bilom bojom i domovinom mojom? Jel' bar ona još naša ili treba i nju otpisati ka' i našu kravicu?

Hoćemo li nastaviti živjeti "širom zatvorenih očiju" ili prekinuti mjesečarenje i prihvatiti poziv Stéphanea Hessela iz njegova pamfleta "Pobunite se!"?

"Zato, neprestano pozivajmo u istinsku nenasilnu pobunu protiv sredstava javnog informiranja koji našoj omladini jedino nude potrošačko društvo, ništenje slabijih i kulture, opću amneziju i pretjerano međusobno natjecanje".
Onima koji će graditi 21. vijek, poručujemo s ljubavlju:
STVARATI ZNAČI ODUPIRATI SE. ODUPIRATI SE ZNAČI STVARATI."