Nedavno objavljena vijest o teškoj provali u Gimnaziji "Matija Mesić" i otuđivanju dnevnika dva razreda, podsjetila me na nedavnu sjednicu Predsjedništva vijeća korisnika CARNet-a, održanoj 28.10. 2011. u Zagrebu. Naime, na toj sjednici ravnatelj CARNet-a Zvonimir Stanić upoznao je članove Predsjedništva s nekim CARNet projektima, koji bi u skoroj budućnosti trebali spriječiti ovakve događaje i sve posljedice koje oni povlače te olakšati rad i praćenje uspjeha učenika, nastavnika i škola.

Radi se o pilot projektu e-Dnevnik, koji bi inovativnom primjenom informatičkih tehnologija trebao klasične papirnate razredne knjige poslati u povijest. Tim CARNet-ovih stručnjaka razvio je web aplikaciju neovisnu o korisničkoj platformi kojoj je pristup moguć s osobnih ili tablet računala. Na provedenom natječaju za dobavljača uređaja, odabran je T-Mobile s Motorola Xoom tabletom s 10Gb prostora za pohranu podataka i 3G pretplatom za prijenos podataka. Aplikaciji se pristupa pinom i jedinstvenom lozinkom generiranom pomoću tokena. U pilot projekt su uključene tri škole s po tri razreda, koje je odabralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa: Požeška gimnazija, Zadarska medicinska škola i 15. gimnazija u Zagrebu. Ministarstvo daje posebnu dozvolu kako bi se evidencija o nastavi vodila i na ovakav, a ne samo na zakonski predviđen način. Za širu primjenu bit će nužno načiniti intervenciju u Zakonu. U školama koje su uključene u projekt nisu zabilježeni veći problemi pa postoji interes da se već od sljedeće godine u svim razredima koristiti ovaj sustav. Za uključenje drugih škola u projekt potrebno je poslati MZOŠ-u molbu za sudjelovanje. Nakon predstavljanja projekta, svi su članovi Predsjedništva imali mogućnost probnog rada na tabletu te iz prve ruke mogu potvrditi kako je rad s uređajem i korištenje aplikacije e-Dnevnik krajnje jednostavno i intuitivno. Aplikaciji će se moći pristupiti i sa standardnog računala preko weba. Školska vijeća, nastavnici, učenici i roditelji na ovaj će način imati olakšan pristup osnovnim podacima o izostancima i uspjehu učenika, ali i cijeli niz dodatnih izvješća o učeničkim postignućima. Za razliku od naših komentatora koji su zbog otuđivanja imenika predlagali skupocjeni video nadzor ili angažiranje zaštitarskih službi, u ovakvoj izvedbi razrednih knjiga, o nadzoru i zaštiti sustava skrbit će vrhunski računalni profesionalci, koji već sada potencijalnim cyber-prijestupnicima obećavaju iznimno težak posao (HTV prilog).

Drugi predstavljeni projekt, koji je doduše nešto „zeleniji", ali na kojem se također intenzivno radi, je projekt izrade elektroničkih udžbenika. Svi se sjećamo bombastičnih najava o lakšim školskim torbama naših učenika, koje se nikako ne ostvaruju u praksi. Postoji opravdana nada kako će se ovim projektom to i ostvariti. Međutim, pri realizaciji se nailazi na dosta problema: zaštita autorskih prava, naknade autorima, odnosi s tiskarama i izdavačkim lobijima, tehnološki problemi i drugi. No, poput prednosti koje hipertekst daje portalima u odnosu na klasične tiskane medije iste te prednosti mogu se preslikati i na odnos klasičnih tiskanih udžbenika i e-Udžbenika. Što u budućnosti očekivati od e-Udžbenika, možete provjeriti već sada posjetom CARNet-ovoj e-knjižnici. Za pristup časopisima i knjigama potreban vam je samo vaš elektronički identitet (AAI podaci), kojega bi trebali imati svi učenici i osoblje bilo koje obrazovne institucije u Hrvatskoj. Ako ga nemate, uputite svog školarca ili se samostalno informirajte tko je u njegovoj školi zadužen za vođenje AAI imenika. Kada dobijete elektronički identitet, predlažem da posjetite i mjesta namijenjena e-učenju: Moodle sustav za e-učenje, Merlin, Merlin u školi, Burza udžbenika, Nacionalni portal za učenje na daljinu "Nikola Tesla", Proleksis enciklopedija te mnogim drugim sadržajima i uslugama koje vam stoje na raspolaganju. Uspjeh projekta e-Udžbenika, osim na težini školskih torbi, trebao bi se očitovati i u bitno smanjenim troškovima države i roditelja za obrazovanje.

Već danas dostupni projekti i neke usluge koje navodim, pokazuju kako u nas postoji dovoljno entuzijasta, stručnjaka, ali i institucija, koji vrijedno rade na rješenjima koja nas ponekad svrstavaju čak i ispred znatno razvijenijih zemalja. Ta rješenja, za razliku od video-nadzora, zaštitara i sličnih, osim na sigurnosti, mogu znatno pridonijeti i uštedama u sustavu pa najavljivani teški rezovi ne moraju uvijek završiti na leđima građana. Međutim, kako bi se ostvarile takve uštede i probitci, zadatak svih nas - građana je kvalitetno se informirati i kontinuirano se obrazovati za korištenje informacijskih tehnologija.