Iako se i Duspara nakočoperio, gotovo u prirodnoj (ili možda čak u natprirodnoj) veličini na svom plakatu, on se dodatno okružio i hrpom manje-više anonimnih ljudi. Svi ostali poručuju: 'Nu mene!'.
Nadajući se, pred ove izbore, kako će stranke i njihovi PR timovi, ovaj put, snažnije potruditi se i ponuditi nam duhovita, izazovna i motivirajuća rješenja plakata, letaka i druge predizborne galanterije, požurio sam pisati o njima i odmah naletio na razočaranje.
Za sad je najveći PR rezultat, a za najmanje novaca, polučio naš kolega Petar Bašić (nažalost autsajder, kako sad kažu ankete) svojim malim performansom u tvrđavi.
U međuvremenu pojavili su se plakati preostala dva glavna konkurenta Jeliću za mjesto gradonačelnika, Lujića i Duspare te bi bilo korektno, na isti način, obraditi i njihovu estetsku i tehničku izvedbu. No ovaj portal ionako slovi kao pristran i tendenciozan, a s obzirom na kvalitetu spomenuta dva rješenja, radije bih bio kažnjen višesatnim kombiniranim koncertom Thompsona, Severine, Lepe Brene i Brege s Dragačevskim trubačima, nego pisao recenzije tih otužnih rezultata domaće PR pameti.
Također, pojavili su se i plakati dva glavna konkurenta za župana, HDZ-ovog Marušića i SDP-ovog Vučinića s podjednakim estetskim podbačajem. Istini za volju, estetski u plus pomalo odskače Lujićev plakat, ali se radi samo o nijansama, no stvar je dodatno tehnički uprskana njegovim smještajem kod Getroa (plakata, a ne Lujića) gdje je većim dijelom dana sadržaj gotovo nevidljiv, zbog odsjaja sunca na glatkom papiru.
Kad se već, navodno skupi, PR timovi naših lokal-političara nisu iskazali na estetskoj i tehničkoj, pogledajmo kako kotiraju na sadržajnoj razini - razini poruke koju prenose - kako plakati glavna tri pretendenta na mjesto gradonačelnika, tako i oni iz dvije najveće stranke za dvojicu najbližih fotelji župana.
Glave/biste kandidata + mlohavi slogan
Dakle, s obzirom na kompoziciju, većine plakata: ogromna slika glave/biste kandidata + mlohavi slogan, odmah je prepoznatljiv poznati pristup tzv. 'pozitivne personalizirane kampanje', znan skraćeno i kao: „Vidi mene!", „Viđu mene!" iliti „Nu mene!" PR pristup. Iako poznat desetljećima, spomenuti PR pristup nije izgubio ništa na svježini u brojnim uglednim demokratskim zemljama poput Sjeverne Koreje, Rusije, Kube i Kine.
Gotovo da možemo zamisliti brainstorming koji je doveo do ovakvih rješenja. U stožeru jedne od pretendentskih stranaka pita PR zapovjednik:
„Dobro, što bi vi iskazali ka glavni nedostatak aktualnog gradonačelnika?".
Uz ovakve protivnike, koji mu nisu u stanju pronaći niti jednu ozbiljnu manu, gradonačelnik Duspara se nije previše morao ni truditi, ali je on ipak otišao korak dalje od konkurenata u sadržaju svoje poruke.
„Debel je" – poviče jedan stranački zelot. „Star je" – nadoda drugi.
„Odvratne je naravi, prgav.", „Neodgojen, bez manira i još doktor uz to". „Sve je svoje pozapošljavo". „Dogovara proviziju sa svim dobavljačima" – žučljivo uhvate nadodavati svi članovi glavnog odbra/stana/vijeća stranke.
„Imate li čvrste dokaze za bilo što od toga?" – upita PR-ovac. Nastade komešanje i mumlanje, ali ne ču se nikakav konkretan odgovor. „Znači nemate! Dooobrro" – zaključi PR-ko.
„Bosanac je" – poviče jedan, nakon čega prvo u potpunosti utihnu cijela prostorija, a onda se prolomi sveopći smijeh te netko dobaci zabludjelom sinu: „Pa majmune jedan, i naš je".
Čuvši ove neoborive argumente, glavni PR-ovac izađe van, zapali cigaretu i povuče jedan dugački dim ne bi li se primirio te duboko uzdahne prije nego pozove svoj tim na mobitel:
„Dečki, dogovoreno je. Idemo s pozitivnom personaliziranom kampanjom".
„Znači šefe, mislite s 'Vidi mene!' kampanjom" - zaključi njegov zamjenik s druge strane.
„Tako je dečki, samo ovdje je to izgleda 'Nu mene!'"
Duspara se nije previše morao ni truditi
Uz ovakve protivnike, koji mu nisu u stanju pronaći niti jednu ozbiljnu manu, gradonačelnik Duspara se nije previše morao ni truditi, ali je on ipak otišao korak dalje od konkurenata u sadržaju svoje poruke. Iako se i on nakočoperio gotovo u prirodnoj (ili možda čak u natprirodnoj) veličini na svom plakatu, on se dodatno okružio i hrpom manje-više anonimnih ljudi. Kažu kako se na ovaj način htio sprdati s nekim kandidatima prenoseći poruku: „Vidite ja mogu skupiti više ljudi za slikanje nego što ćete vi imati glasova!", no prava nadograđena poruka koju Mirko u stvari šalje glasi: „Kol'ko nas ima, jebo te kol'ko nas ima!".
Pozitivna personalna kampanja se koristi kad je kandidat izuzetno jak i prepoznatljiv tj. ima gigantski personality koji govori dovoljno sam za sebe, ili pak kada nitko ne zna kako on izgleda pa se građani tek(e) s njim upoznaju. Kako nitko od naših pet kandidata nije toliko nepoznat, bit će kako svi imaju izuzetno jak personality.
Naši su lokalni politički kandidati i stranke, za par tisuća kuna, mogli imati zasigurno znatno estetski kvalitetnije, domišljatije i provokativnije letke, plakate, a možda i neke alternativne načine oglašavanja, samo da su slijedili Dusparin primjer.
Kad oni, sami po sebi, ne bi bili poruka, onda bi se možda netko od njih odlučio za malo drugačiju kampanju, poput one koju su vrhunski hrvatski dizajneri Bruketa&Žinić navodno smislili za SDP-ovog Rajka Ostojića, protukandidata aktualnog gradonačelnika Milana Bandića u Zagrebu. Njihovi letci i plakate donose određeni pomak, sviđao se on nama ili ne, u politički PR u Hrvatskoj.
Nekima manje, a nekima više uvjerljivim porukama ilustriranim slikama iz stvarnog života (plakate možete vidjeti u priloženoj galeriji fotografija) oni pokušavaju u građanima probuditi crv sumnje kako nedodirljivi Banderas i nije tako naivan kao što se ponekad zna praviti. Bar pokušavaju ocrtati neke od njegovih najvećih propusta i mana, tim prije što i Banderas ima personality kojega je teško nadjebati, skužajte pobiže mi, htjedoh reći: nadjačati.
Sličan primjer je SDP-ova kampanja protiv HDZ-a u Zadru. Ostaje za vidjeti je li hrvatsko građanstvo spremno za negativne političke kampanje. Ono što gotovo sigurno možemo reći je kako im je pun kufer „Nu mene" kampanja i gledanja omraženih, a nekada i grotesknih glavurda političara.
Odgovor na klimavi argument kako nemaju dovoljno sredstava za kampanju ovog tipa, naročito ne za angažman tako skupe dizajnerske kuće, dao im je sam Duspara kada je vrlo uspješno, domišljato i ekonomično, uposlio grupu mladih studenata sa zagrebačkog Grafičkog fakulteta kako bi mu za TZ osmislili vizualni identitet grada, što su omladinci više nego uspješno i učinili.
Naši su lokalni politički kandidati i stranke, za par tisuća kuna, mogli imati zasigurno znatno estetski kvalitetnije, domišljatije i provokativnije letke, plakate, a možda i neke alternativne načine oglašavanja, samo da su slijedili navedeni Dusparin primjer. Ovako su opet potrošili gomile (naših) novaca za otužne uratke i poruke. Za sad je najveći PR rezultat, a za najmanje novaca, polučio naš kolega Petar Bašić (nažalost autsajder, kako sad kažu ankete) svojim malim performansom u tvrđavi.
Promotrite li plakate naših pet političkih driblera, možete uočiti zanimljiv obrazac: HDZ-ovi kandidati se nalaze s lijeve strane plakata, SDP-ovi s desne strane, a naš Mirko Locale točno 'popo srede' svog plakata. Samo slučajnost ili još jedna podsvjesna poruka koju nam prenose njihovi PR-ovci?
