PANDEMIJSKO širenje novog tipa koronavirusa drži svijet u neizvjesnosti. Mnogi kažu da je ovo najveća kriza u novijoj povijesti nakon poslijeratnog razdoblja.

Socijalno udaljavanje ključni je pojam u borbi protiv ove zarazne bolesti i na taj način stječe bez premca startnu poziciju od najčešće korištenih trendovskih riječi u 2020. godini, s iznimno gorkim okusom.

Gdje su učitelji? Gdje je pljesak za učitelje? Bez obzira i na greške u njihovom radu, u ovoj situaciji sigurno su i oni heroji. Svima pljesak, a učiteljima?

Ono što je prije nekog vremena bilo potpuno nezamislivo, sada je gorka stvarnost: trgovine i restorani uglavnom zatvoreni, nema kulturnih događanja, a za mnoge od nas radni vijek ograničen je na pola radnog vremena ili u kućnim uredima, dok su škole i sveučilišta su prazni. 

Što to znači za obrazovanje, kada više nije moguće prisustvovati nastavi. Ostavlja li ova korona kriza crnu rupu u obrazovanju onih koji su trenutno na svom obrazovnom putu?

Kakva je to nastava bez prisustva učenika? 

U trenutku kada je pandemija koronavirusa onemogućila normalan odlazak u školu, nastava na daljinu pokazala se idealnom u ovoj nepredviđenoj situaciji. 

U novonastaloj situaciji nikome nije lako. Ni učiteljima, ni učenicima. 

Ali sigurno cilj ovakvog oblika nastave nije samo poslati hrpu zadataka da ih učenici sami urade u zadanom vremenu, kako bi učitelj imao dokaz da je kroz poslane zadatke odradio svoj posao. Vjerujemo da učiteljski posao nije samo slanje zadataka i davanje ocjena, kao što u većini slučajeva ispada, ne samo u virtualnoj, već i u realnoj školi. Ako se obrazovanje svodi samo na to, onda nam nisu ni potrebni učitelji. Ako je samo u pitanju slanje zadataka i ocjenjivanje, onda bi algoritmi slični „Andriji" mogli bi to učiniti umjesto učitelja. Online škola je najmanje fizička i ne treba je uopće tako shvaćati.

Stručnjaci upozoravaju na gubitak rutine za učenika može predstavljati psihološki problem ukoliko mu dodamo nedostatak interakcije s vršnjacima. 

Situacija je takva da učenici nisu vidjeli svoje školske prijatelje i prijateljice već više od mjesec dana, i da u izolaciji, zatvoreni u svojim domovima, sudjeluju u jednom od najvećih eksperimenata učenja na daljinu. Uz svu dobru volju i učitelja i učenika, ali ne svih, ipak ovakva vrsta nastave može imati posljedice i na mentalno zdravlje učenika.

U ovakvom obliku nastave, najčešće se pojavljuje odsustvo motivacije za učenje. Ako učenici sjede ispred ekrana i nijemo slušaju predavanja ne postoji nikakva socijalna interakcija.

A najveći problem predstavlja najvažniji ispit u životima učenika koji završavaju srednju školu – državna matura.

I svi naši Stožeri, a ima ih, najmanje se bave problemom obrazovanja, važniji su kafići, more, plaže, putovanja. Ali znali su se sjetiti kako bi bilo dobro da se planira učeničko putovanje isključivo u Hrvatskoj, pa makar i jedan dan. Čak ni iz ovog zla koje nas je zadesilo, pojedinci očito nisu izvukli pouku da novac ne smije biti mjera za sve u životu. Kao da su zaboravili da su i oni imali učitelje, nadam se.

Često se ističe rad zdravstvenih radnika, policije, vozača, trgovaca, volontera, poštara, novinara...a skoro da se ne spominje rad učitelja. Svakako svi nabrojani su istinski heroji. Ali gdje su učitelji, gdje je pljesak za učitelje? Bez obzira i na greške u njihovom radu, u ovoj situaciji sigurno su i oni heroji. Svima pljesak, a učiteljima?

Kad već svi naši Stožeri nisu našli za shodno osvrnuti se na rad više desetaka tisuća učitelja, onda ih bar trebaju poštedjeti izjava pojedinaca. 

Učitelji rade onoliko koliko mogu i znaju u ovoj situaciji, i sigurno nije lako. I ne treba očekivati da nastava na daljinu može zamijeniti nastavu u učionici ma koliko nas zagovornici digitalizacije školstva u to uvjeravali.