O mjerama i Stožeru puno se toga reklo, a otprilike isto toliko i zaboravilo. Svakakve odluke su donosili, poništavali, davali preporuke. Još se jedva sjećamo cirkusa s propusnicama. A nije davno bilo. Danas su u modi nove mjere, preporuke i što već ne.

Kako to izgleda u praksi kada spojimo jednog tinejdžera, baku i odluke Stožera civilne zaštite? Luđe nego u romanu znanstvene fantastike, iako već postoji film "Zaraza” koji je još 2011. predvidio sličan scenarij kakvom svjedočimo danas. No, ne radi se tu opet o nikakvim Nostradamusovim predviđanjima, babi Vangi i kristalnim kuglama, nego jednostavnoj činjenici da sve zaraze funkcioniraju manje-više jednako. Ukratko, nije luda zaraza, nego smo ludi mi.

Danas su Stožeri, i onaj nacionalni i lokalni, postali svemogući. 

I naravno, njihove odluke će pogađati pojedine slojeve društva. Ali oni nisu tu da nama ugode, nego, kako oni kažu, da nam sačuvaju zdravlje. Jer oni nas vole. A voljeli su i prije pandemije. 

Kako to izgleda u praksi kada spojimo jednog tinejdžera, baku i odluke Stožera civilne zaštite? Luđe nego u romanu znanstvene fantastike, iako već postoji film "Zaraza” koji je još 2011. predvidio sličan scenarij kakvom svjedočimo danas. No, ne radi se tu opet o nikakvim Nostradamusovim predviđanjima, babi Vangi i kristalnim kuglama, nego jednostavnoj činjenici da sve zaraze funkcioniraju manje-više jednako. Ukratko, nije luda zaraza, nego smo ludi mi.

I svi smo se uvjerili kako se naš pridržava pravila ponašanja u vaktu korone. U vozilima gradskog prijevoza na prste jedne ruke mogu se nabrojati putnici s maskama na licu, na terasama kafića sjedi se za stolovima kao u najnormalnija vremena, ljudi u razgovoru naginju se jedni drugima. Često kod osoblja objekata maska se nađe spuštena na bradu ili ispod brade. Navečer, dočekaju nas vijesti: novozaraženih 300 i nešto, preminulih, nažalost, također ima redovno… Kao da je bitno. Stožer nas čuva.

Možda se ugostiteljima najviše diže kosa na glavi kada se spomene riječ Stožer. Jer kažu kako njih Stožer najviše proganja. Ali Stožer nije bio domišljat i nije se sjetio kako će se mladi i iza ponoći okupljati po parkovima i sličnim mjestima i ostajati do jutra. Pa koja je onda svrha ove odluke Stožera. Jer ako nema samoodgovornosti, nikakav Stožer nas neće sačuvati.

Udruga Glas poduzetnika u petak je najavila akciju "5 sati naprijed, 25 posto nazad", tijekom koje će danas i sutra noćni barovi i klubovi biti otvoreni od 19 sati do ponoći, kako bi se upozorilo da bi zbog uvedenih epidemioloških mjera moglo biti zatvoreno više od tisuću ugostiteljskih objekata.

Podsjetimo, odlukom Stožera klubovima je praktički onemogućen rad jer nakon ponoći ne smiju raditi. Ovom prosvjednom akcijom klubovi će danas i sutra ipak otvoriti vrata i to već u 19 sati kako bi mogli raditi pet sati bez kršenja odluke Stožera. 

Kada bi klubovi uveli ovakvu praksu, to bi na neki način odluku Stožera o zabrani rada klubova nakon ponoći učinilo besmislenom jer bi se okupljanje u klubovima odvijalo samo ranije no prije. Ovim potezom ugostitelji pokazuju samo kako su mudriji, a i pametniji od Stožera. I čestitamo im na tome.

Očito članovi svih stožera vole slušati Tomu Zdravkovića. Toma Zdravković je jednom neoprezno otpjevao. „Zatvorite sve kafane, nek se moja duša smiri…" I eto, Toma, jadan, nije doživio tužno ostvarenje svoje pjesničke vizije, ovu kafansku tišinu koja je u Lijepoj našoj, a i šire ravna trenutku nakon Smaka svijeta: apsolutni muk. Nema zveckanja 'escajga', nema zvuka udaranja stakla o staklo dok se čašice, čaše, krigle... dižu u slavu dionizijskog poimanja života.