Danas je naš premijer pohodio Slavonski Brod drugi puta u zadnjih dvadesetak dana. I ovaj puta nije pronašao adresu Grada Slavonskog Broda, Vukovarska 1, ako ju je uopće nekad i tražio. Posjetio je naš grad baš na Svjetski dan kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj. I ostao dosljedan raznolikosti.

Naime, u studenom 2001. godine Generalna skupština UNESCO-a  usvojila je Univerzalnu deklaraciju o kulturnoj raznolikosti, te proglasila 21. Svibnja Svjetskim danom kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj. Cilj je  produbljivanje razumijevanja i promicanje svijesti o važnom odnosu kulture i razvoja.

Zamislimo naš planet na toj istoj livadi i sedam milijardi ljudi. Svi jednaki, jednake boje kože, jednake boje kose, očiju. Jednake visine, jednako razmišljaju, istim jezikom govore. Ili zamislimo u Lijepoj našoj samo jednu političku opciju. Tada ne bi bilo ni drugog kruga izbora u Slavonskom Brodu. Nekima to ne bi odgovaralo. Kada bi tako bilo, bili bi uskraćeni za današnji posjet premijera Andreja Plenkovića Slavonskom Brodu. 

Kulturološka raznolikost  treba biti pokretačka snaga razvoja, temeljenog na toleranciji, međusobnom  poštivanju, razumijevanju i prihvaćanju. Kultura obuhvaća sveobuhvatni način života, opći sistem vrijednosti, tradicije, umjetnosti, vjerovanja. A sveobuhvatni način života sastavni je dio i politike. 

Na ovaj dan daje se prilika za proširenje spoznaje o vrijednosti kulturnih različitosti i poticanje na život u duhu mira, dijaloga i otvorenosti. Sve u nama i oko nas svjedoči o različitosti i čini nas i sve oko nas osobitima i lijepima. Kada ne bi postojala razlika među bojama, oblicima, mirisima, okusima, bili bi smo uskraćeni za sitnice koje život čine ljepšim.

Zamislimo naš planet kao jednu livadu, bez planina, bez mora, oceana, rijeka i potoka. Ili bez šuma, životinja. Kako bi izgledao naš planet samo s jednom vrstom biljke i s jedinim oblikom i bojom cvijeta?

Zamislimo naš planet na toj istoj livadi i sedam milijardi ljudi. Svi jednaki, jednake boje kože, jednake boje kose, očiju. Jednake visine, jednako razmišljaju, istim jezikom govore. Ili zamislimo u Lijepoj našoj samo jednu političku opciju. Tada ne bi bilo ni drugog kruga izbora u Slavonskom Brodu. Nekima to ne bi odgovaralo. Kada bi tako bilo, bili bi uskraćeni za današnji posjet premijera Andreja Plenkovića Slavonskom Brodu. I ne bismo imali na kraju dva kandidata za gradonačelnika. Dva raznolika kandidata. 

I kada bi sve tako bilo, bi li uopće to imalo smisla?

Na svu sreću, naš planet nije ravna livada, na našem planetu ne raste samo jedna vrsta biljke, po našem planetu ne hoda preko sedam milijardi jednakih ljudi. I u Lijepoj našoj ne postoji samo jedna stranka ili nezavisna lista.

Nije li i sam Bog svijet stvorio u množini. Ništa nije stvoreno u jednini. Sve stvoreno, stvoreno je u beskrajnoj raznolikosti i različitosti.

Nije li Bog stvorio i naša dva kandidata, Dragana Dadu Jelića i Mirka Dusparu. I to raznolike i različite. 

Raznolikost ne samo da je zanimljiva, nego je dobra i u sebi. 

Raznolikost naše države i njenih građana, pa i političara, osjeća se posvuda, na svakom koraku, primjećuje se kamo god krenuli, od juga prema sjeveru, ili istoka prema zapadu. Jedni su siromašniji, a drugi bogatiji. 

Ali postoje i one druge raznolikosti, kulturne, etničke, ili vjerske. A ne smijemo zaboraviti niti političke. 

Često te raznolikosti mogu biti kamen smutnje ili spoticanja, ne samo vjerske ili etničke, nego i političke. Posebno u predizborno vrijeme. Ali u Slavonskom Brodu u vremenu ovogodišnjih lokalnih izbora, oba kandidata, i Dado i Mirko, pokazali su što je politička kultura. Nema niskih udaraca i izvlačenja prljavog veša drugog kandidata. Nadajmo se da da će u tome ustrajati do kraja. 

Moraju li razlike među narodima, etničkim ili vjerskim zajednicama, ili običajima, nužno biti uzrok netrpeljivosti, pa i one raznolikosti u ideologijama ili politikama?

Možda sve te raznolikosti mogu biti jedan od razloga za komunikaciju između sebe, ili razlogom njihova približavanja i povezivanja. Na taj način sve navedene raznolikosti imale bi temelj za poveznice, a ne za razdjelnice. 

Što je razlog tomu? Čovjek? Njegova nedosljednost? Njegova kulturna, etnička ili politička obrazovanost, odnosno odgoj?

Naš planet nije jedna livada s jednom vrstom cvijeća, i ne hoda po našem planetu sedam milijardi istih ljudi. Koliko god naš planet imao raznolikosti u svemu što se nalazi na njemu, naš planet je bogatstvo s kojim se može i na kojem se može živjeti. Pa i s raznolikim političarima. To nam je jedini put.