Poštenje, dosljednost, karakter… to su pojmovi koji danas skoro da i ne postoje. Ne koristimo ih u našim razgovorima, teško možemo naći osobu za koju možemo upotrijebiti jedan od tih termina, skoro da ih nigdje i ne pročitamo. Zar ovakve i slične termine ne bi trebali imati oni koji obnašaju najčasnije funkcije u društvu, a među najčasnijim funkcijama su i ljudi koji sjede u foteljama našeg pravosuđa.

Kao što trudnica ne može biti malo trudna, tako se i kod sudaca ne može biti malo pošten, ili malo nepošten.

Biti sudac znači imati ogromnu moć, i odgovornost, te biti izložen mnogobrojnim iskušenjima. Nema sumnje da je svaki sudac izložen iskušenjima koja kristaliziraju njihov moral, volju i odlučnost da svoju stručnost i znanje primjeni onako kako se to od njega očekuje. Naravno u skladu sa zakonom i Ustavom, pri čemu je nedostatak iskustva manje zlo od nedostatka morala i osjećaja za dobro i pravdu, a koji je osjećaj duboko usađen u sve nas. Iako ona narodna kaže kako prilika čini lopova, većina ljudi odolijeva takvim izazovima, jer i te kako dobro zna da svaki, pa i najmanji, deficit morala predstavlja potencijalnu opasnost da se „posrne", te izgube čast i obraz. Kao što trudnica ne može biti malo trudna, tako se i kod sudaca ne može biti malo pošten, ili malo nepošten.

Možemo kazati kako Lijepa naša 1990. godine nije dobila nikakav višestranački sustav. To je ipak samo višepartijski. Gotovo sve stranke funkcioniraju na isti način kako je funkcionirala i ona jedna u bivšoj nam državi. Rijetko da i u jednoj stranci postoji unutarstranačka demokracija, ali zato je puzanje pred šefovima i lizanje njihovih guzica glavni kriterij napredovanja. Na ovo nisu imuni ni suci koji uveliko pužu i ližu stranačke šefove.

I takav politički sustav, sustav naših partija, postao je jedan labirint mediokritetstva, negativne selekcije, nesposobnosti, ulizivanja i puzanja pred šefovima, a sve protkano nesnosnim smradom i truležima. Smrad i trulež osjeti se na daleko po Lijepoj našoj i tjera ljude sve dalje i dalje iz svojih domova u tuđinu.

Ne možemo reći gdje više nedostaje poštenja, dosljednosti, karaktera? U izvršnoj, zakonodavnoj ili sudskoj vlasti?

Građani su izabrali pravnika za predsjednika, i to s karakterom, premijer je pravnik. Osam naših premijera bili su pravnici. Koliko pravnika imamo na visokim pozicijama? A naše pravosuđe je takvo kakvo jeste. Ne vjerujem da su svi naši visokopozicionirani pravnici išli po diplomu u Orašje.

Razlika između ondašnje Partije iz bivše nam države i današnjih partija je u tome, da danas reformu pravosuđa vodi čovjek iz svoje rezervne države BiH, inače bjegunac, a gospodarstvo nam je na koljenima, dugovi u bolničkom sustavu nam se gomilaju.

I pticama na grani je jasno je partijski labirint pod svoje uzeo i pravosuđe, zdravstvo, sport, i u svim je segmentima života. I dok je tako imat ćemo sve više uhapšenih sudaca, bjegunaca. Ali kakve koristi imamo mi od takvih sapunica kojih smo se nagledali već.

Jučer je naš premijer ushićeno poručio: „U vremenu naše prve, a sada i naše druge vlade, pravosudna tijela svoj posao rade samostalno i neovisno. Vjerujem da je to i najnepovjerljivijima jasno, ako nije progledat će", kazao je Plenković nakon što je predsjednik, Zoran Milanović ustvrdio da uhićenje troje osječkih sudaca ukazuje na sistemski poremećaj HDZ-ova pravosuđa. Valjda u takve izjave vjeruju samo još oni puzači i lizači.

I vjerujemo kako ne postoji „hadezovo" pravosuđe, a najmanje jedan kroz jedan u vlasništvu HDZ-a, kako poruči naš predsjednik, čovjek s karakterom, isto kao što nije postojalo niti „esdepovsko". Samo postoji partijsko pravosuđe.

Europska komisija u Pregledu stanja u pravosuđu za 2019. svrstala je Hrvatsku na posljednje mjesto kad je Eurobarometar pokazao kako više od 76 posto građana smatra kako je stanje s neovisnošću pravosuđa loše i prilično loše. Kao glavni razlog za nepovjerenje u neovisnost pravosuđa navedeno je miješanje ili pritisak vlade ili političara (68 posto), na drugom je mjestu miješanje ili pritisak koji dolaze iz ekonomskih ili drugih specifičnih interesa (62 posto). Loše pravosuđe i izostanak neovisnosti je i jedan od glavnih razloga zbog kojih smo iz godine u godinu nisko pozicionirani na ljestvicama globalne konkurentnosti.

Puži, liži, uhljebi, vladaj, orgijaj, potroši…parola je koja opstaje. Jer Balkanski primitivci najbolje se valjaju u balkanskom blatu. To je njihovo prirodno okruženje i stanište.