DVA dana uoči početka nove nastavne godine, koja kreće prema A i B modelu, uz mogućnost prelaska na C-model, stvorila se velika zbrka kako će sve to izgledati, a na kraju kako i funkcionirati. 

Za politiku polazak u škole, 7. rujna, je imperativ! Politički imparativ. Zdravstveni – nije sigurno! Još jedan od načina da se pokaže neprikosnovena moć Vlasti i Stožera.

Kroz predviđena tri modela, odlukom Vlade sa sjednice održane u četvrtak, uređeno je odvijanje nastave u osnovnim i srednjim školama te visokim učilištima, kao i rad ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja u uvjetima epidemije koronavirusa u školskoj godini 2020./2021., koja počinje 7. rujna.

Model A je odvijanje nastave u školi, model B je mješoviti oblik nastave (u školi i na daljinu), a model C je nastava na daljinu.

"Model B je kombinirana varijanta u kojoj škole sukladno svojim mogućnostima i infrastrukturi mogu organizirati nastavu na način da one koje imaju samo jednu smjenu, a takvih je 60 posto, podijele učenike od 1. do 4. razreda ujutro, a od 5. do 8. razreda popodne, s čime se smanjuje broj učenika u samoj školi. Ostale škole, koje ne mogu osigurati propisanu distancu i nošenje maski, mogu izdvojiti učenike da ih dio nastavu prati u školi, a dio online”, rekao je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.

Oglasili su se i Sindikati koji traže da se, za vrijeme obavljanja nastave prema B i C-modelu, radniku nadoknađuju troškovi nastali prilikom odvijanja nastave na daljinu.

Što će sve biti, vidjet ćemo idućih dana.

Nema prostora u koji nije dospio COVID-19. Bio je u bolnicama, staračkim domovima, među policajcima, razbolijevali su se i policajci, doktori, medicinske sestre, seljaci, sportisti, radnici, starci, djeca…

Ima se utisak da mu nitko u Hrvatskoj, ali i svijetu, nije odolio. Nakon jučerašnjeg rekorda od 369 novooboljelih, nitko nije ravnodušan pred sami početak školske godine. A i današnji podaci nisu niti malo optimistični.

Hoće li COVID-19 ući 7. rujna zajedno s učenicima i u škole i školske učionice ostaje vidjeti. Najveći adut je da djeca nisu osjetljiva na koronavirus, što će se najzad provjeriti na licu mjesta. 

S koje god strane pogledali, u vrijeme kada se u Hrvatskoj broj zaraženih povećava, a mnoge zemlje nas stavljaju na crvenu listu, djeca ne bi trebala ići u škole. Za politiku (ministar obrazovanja) polazak u škole 7. rujna je imperativ! Politički imperativ. Zdravstveni – nije sigurno! Još jedan od načina da se pokaže neprikosnovena moć Vlasti i Stožera.

Vrući krumpir prebačen je u škole prosvjetnim radnicima. Ako se ne dogodi raspirivanje epidemije korona virusom u školama, pohvale će dobiti političari. Ali, već su u medijima kao krivci  targetirani nastavnici i roditelji. Bit će da su oni slušali i primjenjivali sve mjere i sredstva koja su bila osigurana za uspješnu borbu s koronom u školi, ne bi korona virus izazvao epidemiju među školskom djecom.

Iskazivati političku moć u borbi s koronavirusom, podmećući školsku djecu, kukavički je poduhvat.

Opravdana je zabrinutost jedne majke koja mi reče: „Šest mjeseci čuvala sam i sačuvala dijete da ne oboli, a sada ga moram odvesti u školu i prepustiti na milost i nemilost virusima”.

U majčinoj izjavi ima i mudrosti i brige, ali i nekog nejasnog osjećanja i naslućivanja da se djetetu može dogoditi u školi ono najgore.

Kažu, sve će zavisi od kreativnosti učitelja i roditelja kako naučiti (natjerati) učenika da se ponaša odgovorno i da nosi masku.

Sigurni smo  da su ravnatelji i učitelji poduzeli sve mjere kako bi sačuvali i djecu i sebe. I na tome im treba odati priznanje, jer i oni su samo pokorni nadređenima.

Sada, u školi školska disciplina imat će za osnovni sadržaj i cilj da djeca poslušno, bez prigovora nose maske. Postavlja se pitanje, u kojoj mjeri će to nošenje maske, odgajanjem učenika u prvim razredima osnovne škole ostaviti utisak o pokornosti i poslušnosti tijekom cijelog života? U kojoj mjeri mogu te generacije postati odrasli, narod sa maskama, u nekom "novom poretku” nakon korone?