Ovo nije kolumna o tome kako je naš premijer Andrej Plenković super, nego kako je za hrvatsko društvo dobro da Andrej Plenković nije prisiljen u svoju novu Vladu uzimati krajnju desnicu. Već smo dobili novu Vladu, brže nego smo mogli i pomisliti. Novu Vladu, koju su uz pobjednički HDZ podržali samo manjinski zastupnici i nekoliko centrističkih zastupnika, poput Reformista i HNS-a. Prikupili  su 76 ruku. Rekli bismo 76 golih ruku.

Što se političke odgovornosti tiče, sada će za sve biti odgovoran sam Andrej Plenković. Sastavio je, praktički sam, jednostranačku Vladu, uz golemu podršku birača. Reforme, spas od nove korona krize, funkcioniranje krizom poharanog proračuna – sve je sada samo na njemu. Što je htio, to je i dobio.

U novoj Vladi nema nikakvih ekstremista, i to je ono što je u ovoj situaciji za hrvatsko društvo veoma zdravo. To je razlog zašto se ovoj HDZ-ovoj pobjedi ne treba gledati u zube.

Naravno, HDZ dlaku mijenja, ali ćud nikada. I sam Plenković je na sučeljavanjima uporno odbijao odgovoriti hoće li zabraniti pozdrav 'ZDS' - 'Za dom spremni'. Nikako mu to nije prelazilo preko usta, jer se bojao da ne isprovocira svoje biračko tijelo.

HDZ i dalje ostaje čista stranka desnice i to uopće nije sporno. Kad smo kod ćudi HDZ-a ne zaboravimo da su na njihovim listama prošli i neki od onih ljudi koji su bili sinonimi za najgoru korupciju i kriminal u povijesti Hrvatske.

Na primjer, u Saboru će ponovo biti Božidar Kalmeta. On je u međuvremenu dobio oslobađajuću sudsku presudu i kao takav se i mogao kandidirati, što naravno više govori o hrvatskom pravosuđu nego o njemu. Ali, evo i on je sada ponovo HDZ-ov zastupnik. Stoga HDZ nije ništa novo što nije već ranije bio.

Izuzetak je možda sam lider te stranke Andrej Plenković, koji sigurno nije neki fanatični nacionalist, a zacijelo nije ni fašist – što je karta na koju je SDP u samom finišu kampanje htio zaigrati i brutalno izgubio.

Plenković je umjeren političar desnog centra i kao takav uspio je HDZ-u osigurati i glasove čistog centra. I to je jedini odgovor na pitanje kako je moguće da je HDZ, uz postojanje Škorinog pokreta i sve desnijeg Mosta, uspio ostvariti takvu pobjedu da sam može formirati Vladu. Plenković je uspio ozbiljno zagrabiti u bazen 'centrističkih' birača, a sada se po rezultatu SDP-a vidi da je čak i među biračima te stranke bilo dosta onih koji su jednostavno ovog puta glasali za umjereni 'Plenkovićev HDZ'.

Bez ikakvih dilema, treba reći da je dobro da je taj i takav HDZ, s ipak novim licem ponešto modernije stranke i ponešto prilično efikasnih ministara poput Zdravka Marića ili Olega Butkovića, sada u prilici formirati vlast bez krajnje desnice.

Zamislimo Vladu u kojoj bi kulturu vodio Zlatko Hasanbegović, policiju Hrvoje Zekanović, a gospodarstvo neka gospođa koju prvi put vidimo, a i čujemo. Ta gospođa zove se Vesna Vučemilović i sestra je Miroslava Škore, što joj je jedina referenca.

Što bi Plenković i sam radio u toj Vladi?! Sada ćemo imati situaciju u kojoj će Vlada moći normalno funkcionirati i bez kupovine žetončića u Saboru. Bar za sada. Ali do kad, to ne znamo. I bilo bi dobro da nikad više ne vidimo žetončiće. Ali sigurno negdje čuče ispod saborskih klupa i vrebaju priliku.

Kad je riječ o žetončićima, uvjerili smo se koliko je političke trgovine u donedavnom sazivu Sabora bilo, a i koliko se to zgadilo građanima. Kad je riječ o manjincima i Ivo Sanader je u svojoj Vladi imao manjinca, Slobodana Uzelca. To još prije punih deset godina i mislili smo kako je to postalo standard koji više nikome neće bosti oči. U međuvremenu, Hrvatska se u Karamarkovo vrijeme bila opasno unazadila. Uz šatoraše i desničarsku ulicu vratili smo se praktički u 90-e godine. 

I na kraju, što se političke odgovornosti tiče, sada će za sve biti odgovoran sam Andrej Plenković. Sastavio praktički sam jednostranačku Vladu, uz golemu podršku birača. Reforme, spas od nove korona krize, funkcioniranje krizom poharanog proračuna – sve je sada samo na njemu. Što je htio, to je i dobio.