„Ako se ne stidiš radi što hoćeš" - dio je rečenice jednog starog mudraca izgovorene u drugom vremenu, drugim okolnostima, a koja je preživjela stotine godina i sigurno nikad nije bila aktualnija i potrebnija do danas. Aktualna i potrebna, ali ne upotrijebljena.

Poznata je Marxova teza: „Oni to ne znaju, ali čine to”. S obzirom na činjenicu da su naši lideri, uglavnom, na visokom stupnju obrazovanja, za njih bismo mogli kazati: „Oni vrlo dobro znaju što čine, ali ipak ustraju - bez stida".

Obraz ili stid, svejedno, bitno da danas toga skoro pa nemamo.

Sigurno je da smo svi mi, barem jednom u životu, čuli od svojih roditelja: „Čuvaj sine/kćeri obraz". Što li su to oni nama time nastojali poručiti?

Prije svih drugih zakona i normi, prvo za što smo saznali bio je stid. Govorili su nam stariji: „Nemoj, sramota je!" ili su nam se, za veće prekršaje, prijekorno obratili retoričkim pitanjem: „Pa imaš li ti imalo obraza?", da bismo nakon drskog odgovora ili ponašanja dobili „epitet" 'bezobrazan'. I to je bio kraj. Jednom izgubljen obraz i kvalifikacija 'bezobrazan' dugotrajnog je i, često, nepopravljivog karaktera.

Za razliku od drugih, obraz je dio ljudskog tijela kojeg nikad ne pokrivamo, bio muški ili ženski. Obraz je uvijek okrenut ljudima koji ga mogu vidjeti i na taj način prosuditi našu osobnost i ponašanje. Pazili smo da nam obraz nije tvrd ili da nije 'đon' te da nije crven, jer to su bile granične vrijednosti.

A što je danas - gdje je obraz, gdje je stid?

Živimo u vremenu kada se sve manje osjeća kajanje, stid i sramota za učinjene postupke ili način vođenja društva u političkoj i javnoj sferi. Danas vidimo kako nemamo potrebu kazati „oprostite" ili priznati „počinio sam pogrešku", ili „osjećam kajanje i sram za svoje postupke".

Zanimljivo je da je riječ obraz sadržana u riječi obrazovanje, što znači da bi i obrazovanje trebalo doprinijeti našem obrazu, jer svima nam je, valjda, želja biti obrazovan, osim ako ne kupimo diplomu, a onda netko takav ispadne i obraz-ovan. Ported obrazovanja, primarni cilj škola svakako je odgoj, jer to nose u svom nazivu: 'odgojno-obrazovna ustanova'.

Ali danas, kada vlada nekakva 'instant etika' koja tolerira sve prijestupe, svjedočimo urušavanju tradicionalnog morala koji počinje lošim odgojem djeteta u obitelji, a nastavlja se u školi ponižavanjem učitelja i profesora. Sve je prisutnije mišljenje kako nije važno učiti, jer se sve može kupiti. Taj se sustav potom prebacuje na radna mjesta koja se kupuju, gubi se solidarnost, što sve izbija na površinu kao prljav talog, kroz generalno sumnjivu društvenu moralnost i političke afere. Tako se stvara sustav gdje nema odgovornosti, niti bilo kakvog morala, što građane oslobađa bilo kakvog osjećaja stida i sramote.

Čuli smo i znamo, danas postoje usluge za pranje odjeće, auta, tepiha..., pa čak znamo i da novac negdje peru (da nam barem pokažu takvu praonicu). Ali nigdje nismo našli, čuli ili vidjeli praonicu obraza. Nužno je pokrenuti djelatnost takve vrste za dobrobit svih nas. Koja bismo sredstva koristili za skidanje tvrdokornih mrlja i prljavština s obraza? Red čekanja bi bio veći nego u bolnicama na preglede.

Ali oni čiji su obrazi najprljaviji, najnečasniji, nisu ni svjesni prljavštine svojih obraza. Kada vide sebe u ogledalu, vide svoje obraze kako su lijepo uglađeni, premazani svim bojama i kremama, a poneki umjesto takvih premaza puste i dugačke brade.

I onda nam poručuju kako je najbitnija stabilnost Vlade, a da bi bila stabilna, potrebno je dvadesetak stabilnih stupova, jer ne daj Bože, može se neki stup zaljuljati i Vlada pasti. U narodu se za stup još kaže balvan ili trupac. Svjedočimo koliko danas imamo stupova koji su truli od obraza pa na dalje. Svakim danom vidimo kako neki od tih stupova izazove novu aferu, koja bi ga u normalnim društvima srušila, i na njegovo mjesto postavila kvalitetniji stup, ali kod nas je statika čudna stvar.