OVOGA tjedna imali smo nekoliko veoma mudrih izjava, i do sada nama nepoznatih poučaka. Iz mudrih i prosvijetljenih umova sijevale su poruke kako se pravi parfem, kako žena može ostati bez mjesečnice, koga trebamo kastrirati. Veliki ljudi i veliki umovi, nismo ni znali koje gigante i gromade od ljudi imamo u našem društvu. Pisati njihova imena nećemo jer ne pamtim baš najbolje imena, a i ovu čistu bijelu hartiju bi samo zaprljali.

Ne sumnjamo da će njihove veličanstvene rečenice naći mjesta u našim školama, a možda i zamijeniti neku od lektira.

I ne bi ništa bilo neobično i čudno da to nije dolazilo od bića koja se nazivaju čovjek. Dakle, nećemo ulaziti u to koja je njihova profesija i zanimanje, želimo samo kazati da je to čovjek. I mi spadamo u u istu kategoriju, čovjek. Jesmo li i mi isti taj čovjek kao i naši ovotjedni mudraci?

Čovjek, za razliku od drugih bića ima um, i taj um često zloupotrebljava, a samo ponekad i upotrebljava.

Što dovodi ovakve umne ljude, s početka naše priče, na mudre i nadasve vrhunske izjave. Jesu li oni nadareni, jesu li od Boga dani, jesu li natprosječno inteligentni, jesu li oni veći ljudi ako nastupaju s pozicije koju obnašaju? Svjesni smo kako su obligatne dužnost čovjeka dobrota, poniznost, skromnost, bez obzira na to tko si i što si te što imaš. Poštivanje drugog i drugačijeg, prihvaćanje različitosti kao veliko bogatstvo ljudi, osnove su morala. Možemo biti vrlo „moćna" osoba, možemo biti bogati, popularni, obrazovani, da nam se svijet divi milom ili silom, ali moramo prihvatiti i shvatiti da smo samo ljudi, prolazni, ponizni i skromni.

A jesu li naši junaci iz ove priče doista takvi?

Čovječe, shvati da si samo jedan od sedam milijardi ljudi, čija je obveza da unaprijediš svoje ponašanje i svoj karakter jer tu si  kao čovjek koji će voljeti ljude i željeti im isto što i sebi.

Nije bitno gdje smo rođeni, u gradu ili na selu, jer obično one sa sela nazivamo seljacima, kao da se radi o ljudima manje vrijednosti. A ti isti seljaci, brižno su skrbili za mnogobrojne obitelji, baveći se poljoprivredom, živjeli su od toga, sadili su krumpir, papriku...dizali se u tri-četiri ujutro i gonili krave, hranili ovce. Da, oni su bili seljaci i ponosili se time. Kao i mnogi naši susjedi i prijatelji i danas isto časno rade svoj posao na selu. Da, oni su časni seljaci.

Vidjeli smo da glavne likove ove naše priče nazvaše i seljacima. Ružno. Kako možemo takve mudre ljude nazvati „pogrdnim" imenom.

No, neke stvari su se danas promijenile. Danas primitivčine svoj život i svoju povijest, svoj bitak na kugli zemaljskoj, duguju upravo tim i takvim seljacima jer su i sami odrasli u takvom okruženju.

Pimitivčine, ili da ih nazovemo seljačine, nisu ništa drugo nego likovi koji samo slučajno žive na asfaltu i imaju mozak od betona, a svoju satisfakciju pronalaze u uznemiravanju okolnih bića svih vrsta, i biljaka i životinja, i ljudi, a često i djece. Da, i djece.

Ego im raste nevjerojatnom brzinom,  a istovremeno glume flegmu. Liječe svoje frustracije radi svojih bolesnih nakana i nauma.

Takva seljačina je humanoid, igrom slučaja „homo sapiens" kojeg ćemo poznati po idiotskim izjavama. Ali ima bar nešto dobro u tome, nečovjek se odvojio od čovjeka. Možemo sada odahnuti, da nismo ipak svi ljudi.

Jedan mudri filozof, kada je pomislio da nešto vrijedi, da bi disciplinirao svoju dušu, otišao je u drugo mjesto čistiti javni wc. I mnogi među nama trebali bi tako disciplinirati svoje duše i svoj karakter. I to hitno.

Ne treba po Zemlji hoditi nadmeno, okretati svoje lice arogantno drugim ljudima, biti ohol, bezobrazan, ponosit, umišljen, grub u govoru prema drugima, kao naši junaci iz ove priče. Ne čini selekciju među ljudima. Pomozi i siromašnima, i bolesnima, i gladnima, i izbjeglicama, i vjernicima i nevjernicima i homoseksualcima, a kako se pravi parfem to ostavi nekome drugom da nam objasni, ili kada prestaje mjesečnica kod žene. I da, čuvaj nam djecu jer djeca su naša budućnost, oni su radost naših očiju i srca.

I shvati da si tu radi svijeta, a ne svijet radi tebe. Ne traži da svi misle kao ti i da se licemjerno smiješe, nećeš to uspjeti. Ne misli da posjeduješ cijeli svijet. Kada te majka rodila, nisi imao ništa i s ovoga svijeta ćeš otići bez ičega.

Budi čovjek, odvoji se od kategorije nečovjeka, seljačine, primitivca, ma tko on bio.

Seljačina, seljak, primitivac, čovjek? Teško pitanje, zar ne? A opet tako jasno i jednostavno.