SVAKA religija ima svoje propise koje su dužni primjenjivati sljedbenici, odnosno vjernici. Gledamo li povijesno kontinuirani lanac proroka i poslanika od Boga, uvidjet ćemo veliki broj sličnosti kod tri monoteističke religije. Po religiji, svi vodimo porijeklo od jednog čovjeka i jedne žene, Adama i Eve (Adem a.s. i Hava).

Ali rijetko koja osoba iz religijske povijesti zauzima takvo zajedničko, pa po mnogočemu i središnje mjesto kao Abraham (Ibrahim a.s.) u židovstvu, kršćanstvu i islamu. Možemo s pravom kazati kako je on osoba čija je povijesna uloga izvan granica samo jedne od ovih triju vjera, bilo da se radi o Abrahamu kao ocu nacije (židovstvo) ili kao praocu vjere i pouzdanja (kršćanstvo i islam). Ali jedno je sigurno, Abraham je nadnacionalni vjernik i paradigma vjere. Abrahamovo je djelo, zapravo, nedvojbeni dokaz njegove vjere i poslušnosti Bogu, kada ga Njegov Gospodar iskušava sa žrtvovanjem sina Izaka. A danas kada se busamo u prsa kako smo veliki vjernici, zapitajmo se, tko bi od nas bio spreman žrtvovati svoje dijete u ime Boga.

Iščitavajući Božje knjige koje govore o Abrahamu (ibrahim a.s.) i njegovim sinovima, danas možemo izvući dosta pouka i poruka. S jedne strane imamo brižnog oca, poslušnog Bogu, a s druge strane lijepo odgojeno dijete, koje je poslušno svojim roditeljima. Ovaj koncept roditelj-djeca uvelike nedostaje današnjem svijetu. Današnja majka, bila ona kršćanka, Židovka, muslimanka ili nešto drugo, kroz ovaj primjer može puno toga naučiti od zahvalnosti i pokornosti, do najljepšeg odgoja.

U Kur'anu, Ibrahim a.s. po svojoj je poslušnosti Bogu postavljen kao uzor vjere: „Kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio pa ih je on potpuno izvršio, Bog je rekao: Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!" (Kur'an, 2:124).

A Novi zavjet, kao i Kur'an, počastili su ga odličnijim, jedinstvenim titularom, gdje je nazvan prijatelj Božji: "Abraham povjerova Bogu, i uračuna mu se u pravdu, i bi nazvan prijatelj Božji." (Jak. posl. 2:23)

U islamu, dva obligatna i temeljna propisa upravo su vezani uz ime Ibrahim a.s. Naime, u dvanaestom mjesecu hidžretskog kalendara, dvije su Božje odredbe naređene vjernicima. Svaki vjernik koji izvršava te dvije odredbe on se prisjeća Ibrahima a.s.

Obredi hadža (peti temelj islama) imaju za cilj pokazati kako su svi ljudi jednaki, bez obzira na porijeklo, rasu, naciju, položaj. Obučeni u identičnu odjeću (ihram), koja sliči na dva bijela ručnika, borave na brdu Arefat nadomak Mekke, na onom istom brdu gdje su se sreli Adam i Eva, nakon što su spušteni iz raja (džennet), da bi potom posjetili sva ona mjesta gdje je boravio Ibrahim i prisjetili se njega... ali isto tako, mjesta na kojima je boravio i Muhammed a.s., kako bi se umilili Bogu, zazivali Njegovu milost i pokazali spremnost na žrtvovanje svog imetka. Danas obavljanje hadža košta oko pet tisuća eura.

U isto vrijeme, oni koji su ostali kod svojih kuća, obavljaju obred prinošenja žrtve u ime Boga u vidu kurbana. Riječ kurban izvedeni je glagol arapske riječi „karebe" koja bi značila 'približite se Bogu'. I na taj način vjernik se prisjeća Ibrahima a.s. kada mu je bilo naređeno da žrtvuje svoga sina kao kurbana. I na taj način vjernik žrtvuje dio svog imetka.

Vrijeme Kurban-bajama, ili hadži-bajrama je blagoslovljeni period u kojem vjernik treba razmišljati o temeljnim vrijednostima ljudskog života, i sjećati se snažne vjere Abrahama (Ibrahim a.s.). Svakom čovjeku potrebno je smireno srce koje će mu dati sigurnost i stabilnost u životu te povjerenje u Uzvišenog Boga.

Vrijeme u kojem živimo puno je marketinških pojednostavljenih rješenja za individualnu i zajedničku sreću. Naš pogled na svijet često je zamagljen iluzijama i lažnim obećanjima, kako je materijalna sigurnost punina ljudskog života. Čovjeku je potrebna duhovnost koja snaži vjeru, religioznost koja je produhovljena, umirujuća, spoznajna, koja potiče čovjeka na dobro.

Blagdani kao što su Bajrami imaju i snažan društveni značaj. To su prilike za snaženje obiteljskih, rodbinskih, susjedskih i prijateljskih veza. Jer nije pravi vjernik koji ima, a njegov susjed ili prijatelj nema, a posebno to ne smije biti u danima blagdana. Zato blagoslovljene dane Bajrama moraju osjetiti i naši susjedi i prijatelji, isto kao što mi osjećamo blagoslovljeno vrijeme Božića i Uskrsa.

Upravo je Bajram poziv čovjeku da bude spreman na žrtvu za svoga najbližega, za svoga susjeda, za svoga prijatelja. Isto onako kako je bio spreman postupiti i Ibrahim a.s. sa svojim sinom.

Naučili su nas da na ovome svijetu nismo sami, nego da sudbinu dijelimo s ljudima različitih vjera, kultura, nacija. Ali naše su nade i muke iste. Zato nam je potrebno jedinstvo u različitosti koje je moguće ako spojimo zajednička nadanja te se udružimo u borbi protiv naših zajedničkih muka.

Kurban-bajram, jedan je od dva najveća islamska blagdana. Prvi je dan Kurban-bajrama 10. zul hidže 1440. hidžretske godine (zul hidže je dvanaesti mjesec islamskog kalendara) i traje četiri dana. U danima Kurban-bajrama, muslimani izvršavaju i petu islamsku dužnost - obavljaju hadž u Mekki. Po našem je kalendaru prvi dan Kurban-bajrama 11. kolovoza 2019. godine (nedjelja).