SVAKI narod ima svoju povijest, kulturu, jezik, pa i državu. I to su uglavnom obilježja jednog naroda. Država i domovina se vole i poštuju. Volimo i poštujemo svoju domovinu. Zato se i zovemo domoljubima. Ali volimo na različite načine.

 A domoljub je čovjek koji bazira svoju ljubav na svom narodu i zemlji, ali nikada i na mržnji prema drugome. Domoljub je onaj koji može voljeti svoju zemlju, a ujedno smatrati svijet svojom domovinom i činjenje dobra svojom religijom. Domoljub uviđa dobrobit svoga susjeda, sugrađana, sunarodnjaka i pripadnika drugih naroda. Domoljub je onaj koji brani narod od zlouporabe vlasti. Domoljub zna da je nacija iluzija, a zemlja i čovjek (narod) jedina istina. Domoljub se mjeri po postupcima humanosti, živi za budućnost sebe i društva i ne da se uhvatiti u zamku prošlosti. Domoljub ne krade od svoje države i ne otima od svog naroda. Domoljub ne pljačka državnu imovinu u raznoraznim pretvorbama i nikada neće utajiti porez prema državi.

A neki domoljubi danas uvažavaju isključivo svoj narod, dok druge narode smatra nebitnima ili, čak, i neprijateljima. A neki, opet, rijetko žive u budućnosti. Njima je prošlost snaga i argument za opstanak u sadašnjosti.

U njihovoj Hrvatskoj plaće im dođu tek kao bakšiš. I nikada ne kasne. Mirovine su im velike i redovne. U njihovom svijetu nema nesigurnosti, ovrha, i isključenih vodoprivreda, struja i telefona, praznih frižidera i rezervoara. U tom je svijetu bitno biti u prvom redu i staviti desnicu na srce, a lovu u sigurnu banku. U tom se svijetu kapital plodi, uređuju se vile. Voze se crne, bijesne limuzine sa zatamnjenim staklima. I peglaju se poslovne kartice. Sastanci, teambuilding, management, i oprave ove-one. I ne vide oni drugu Hrvatsku iza tih zatamnjenih stakala ili iz skupih restorana, hotela, s domjenaka. Za jedan vikend potroše visinu obične mjesečne plaće na 'piće i lutkice'.

Nikada im nije na pamet palo da postoji svijet koji to sve plaća, jer mu se otkida od usta za proračun iz kojeg se oni izdašno honoriraju. A kada i toga ponestane, jednostavno rješenje problema je novo zaduženje - opet na tuđi račun. I u takvom svijetu ni susjedi se ne poštuju, izmišljaju se laži, pa već sutra neki sami sebe demantiraju. Takvi ljudi grade odlagališta nuklearnog otpada i neki drugi narod sutra nazivaju nuklearnim otpadom. Koliko košta takva ljubav? Sigurno nije skuplja od jednog pjevača koji će za koncert u Splitu povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti nas građane koštati 400 tisuća kuna (bez PDV-a). Ali je opet jeftinije nego što su mu nekad neki dali pola milijuna i to samo da ne pjeva za druge. Ali zašto baš u Splitu? Jesu li oni „veći" domoljubi od nas Brođana? Kako bi javnost reagirala da je kojim slučajem naš gradonačelnik Mirko Duspara doveo dotičnog pjevača i utrošio taj iznos. A očekujemo i našu predsjednicu koja će, vjerujemo, s ushićenjem objaviti svoju kandidaturu u lovu na još jedan mandat. A možda dan poslije, ona demantira samu sebe i kaže: „Apsolutno odbacujem te tvrdnje i tvrdim da nikada nisam to kazala."

U mojoj Hrvatskoj domoljublje bi trebalo vrijediti najviše i biti najuzvišenije, ali bez naplate. I ne bi bilo učitelja i profesora koji su nas izveli na pravi put i učili da poštujemo ljude bilo koje vjere ili nacionalnosti, a da danas kopaju po smeću tražeći boce, skrivajući se od svojih učenika. I naučili su nas, pogrešno, da pošteno i svojim radom ponosno možemo živjeti.

Volim i željet ću Hrvatsku koja je dovoljno široka za sve. Koja ne sudi i ne propisuje kako će tko. Onu koja ne mjeri stisnutim očima ničije domoljublje, ne proklinje i ne vrijeđa druge. Takvu u kojoj ima mjesta za svaki pošten način života, za svaku umjetnost, naciju i religiju, i za sve spolove i rodove. I takvu Hrvatsku, koja će svakome tko je gladan ponuditi bar tanjur tople juhe. Takva Hrvatska je moja domovina, i nikad od nje neću odustati jer je poznajem i znam da ima sve to.

Zapitaj sebe na kraju - kojoj Domovini ti pripadaš... mojoj ili njihovoj?