SVAKA religija ima svoje propise koji se odnose na njezine sljedbenike koji su ih, kao takve, dužni primjenjivati i prakticirati u svojim životima. Jedan od propisa u gotovo svim religijama je i post. Svaka religija poznaje dužnost posta, u ovom ili onom obliku, različitom trajanju i strukturi odricanja, ali se post kod muslimana, odnosno ramazanski post, kao redovan i obvezan za sve pripadnike islama, od svih drugih razlikuje dužinom i strogošću. Post je jedan od najzahtjevnijih propisa. Taj post je u devetom mjesecu islamskog kalendara, mjesecu Ramazanu. Počinje 6. svibnja, a trajat će 29 dana. Sami post definiran je kao sustezanje od hrane, pića, i svih tjelesnih prohtjeva, od zore do zalaska Sunca.

Post je treća islamska dužnost, propisan 624. godine, izričitom naredbom u Kur'anu: „O vjernici, propisuje vam se post kao što je bio propisan i onima prije vas". (Kur'an, 2:183)

Kao što su činjenice da nam je Bog jedan zajednički, da svi imamo i post kao osobni oblik odnosa prema Njemu, sve to se treba odraziti na nama. Da li se osjete promjene na nama nakon posta, u smislu da smo postali bolji ljudi, milosniji, skloni činjenju dobra, a izbjegavanju zla. To su svrha i smisao posta. Post možemo definirati kao školu odgoja duše. Ako ovo konkretiziramo, možemo se upitati: Jesu li borci vjernici u minulom ratu izbjegavali ubojstva ili činjenje zločina? Kako je vjernička duša doživljavala nanošenje nepravde drugim ljudima, pripadnicima drugih zajednica? Kako su se osjećali pravoslavci kada su nanosili zlo muslimanima, muslimani kada su to činili katolicima, a katolici pravoslavcima, i obrnuto? Ovakva su pitanja još bez odgovora, i dugo će još biti. Svaka religijska zajednica još drži za sebe da je njeno očitovanje svetosti bilo na tragu Božjeg zadovoljstva. Drugi su grešni, drugi su krivi, to će još dugo biti prevladavajući način mišljenja.

Zbog toga bi vjerski propisi, a posebno post, trebali utjecati na čovjeka jer post nije samo puko apstiniranje od hrane i pića, a još manje dijeta. Ne osjete li se u nama tragovi posta, ali ne fizički, takav post nam je sigurno promašen.

Post bi trebao čovjeku biti dodatni motiv u ostavljanju onoga što je zabranjeno. Prije svega, u ostavljanju ogovaranja, laganja, prenošenja tuđih riječi, nanošenja nepravde, nasilja i svih ostalih grijeha.

Također, postoji socijalna dimenzija posta, jer postač dok ostavlja hranu, suosjeća barem na tren s onima koji nemaju što jesti, a danas je takvih sve više. I dočekujući iftar (vrijeme objeda sa zalaskom Sunca) postač se zahvaljuje Gospodaru na blagodatima hrane kojom ga On opskrbljuje.

Danas znanstvenci na post sve više gledaju kao na prirodni fenomen bez kojeg nema zdravog i ispravnog življenja. Postom, koji bi trebao prerasti u način življenja suvremenog čovjeka, po mišljenju stručnjaka, možemo puno učiniti za naše zdravlje i psihofizičku kondiciju. Post tijekom mjeseca Ramazana ima veoma pozitivno djelovanje na kompletan zdravstveni sustav čovjeka te pomaže kod niza oboljenja. Našem organizmu svakako je potreban odmor od hrane i pića. Zato se post još može nazvati i operacijom bez noža.

Da bismo bolje razumjeli ulogu posta u formiranju zdrave i snažne ljudske ličnosti, moramo znati činjenicu da se čovjek nalazi u stalnoj i vječnoj borbi suprotnosti i dilema. Čovjeka u njegovom vlastitom biću razdiru suprotnosti. U njemu samom bije se vječna i teška bitka između luciferskih i destruktivnih snaga (životinjski elementi i đavo) te pozitivnih stvaralačkih snaga (ljudski elemnti i anđeo). Čovjek je poprište užasne borbe suprotnosti duha i materije. On je dualističko biće sastavljeno od duše i tijela. U njemu se sukobljavaju interesi duha s interesima materije. Razapet je između ova dva suprotna elementa. Cjelokupan ljudski život predstavlja, kako kaže francuski filozof Berkson, sudar i sukob dvaju suprotnih kretanja: duha koji se penje naviše ka svom izvoru - Bogu i materije koja pada naniže i vuče čovjeka, isto tako svome izvoru - ka životinji.

Da bi izdržao strahoviti pritisak materije koja ga vuče zemlji, on mora biti duhovno ojačan i osposobljen, jer samo se tako može uspješno suprotstaviti porobljavanju materije. Zato post predstavlja neobično, snažno i efikasno sredstvo u borbi protiv grube i divlje sile materije, protiv njenog pritiska i porobljavanja.

A danas je taj pritisak pojačan. Mašina je pobijesnila. U svom bijesnom i despotskom ponašanju, traži da čovjeka pretvori u pasivnu igračku, što joj je u velikoj mjeri i uspjelo. Čovjek je izgubio svoje vrijednosti. Prije svega kao izvor fizičke snage ne predstavlja više predmet nekakvog interesa. S druge strane, kompjuteri mu otimaju jednu po jednu intelektualnu funkciju. Tako se on u svom nutarnjem životu zatvorio u sebe i potpuno podlegao životinjskim nagonima.

Ali post nema namjeru u čovjeku razvijati asketizam, pasivan odnos prema materijalnim dobrima i gušiti u njemu nagone. Post ima za cilj uspostaviti ravnotežu između duha i materije, tijela i duše, srca i razuma, htjenja i znanja. Post teži isključivo toj ravnoteži. Staviti čovjeka tamo gdje i pripada, u prirodni položaj, i zadržati ga na sredini između životinje i anđela, između čiste materije i čistog duha, između nižeg i višeg svijeta.