Uz sve blagodati koje čovjek može imati i koje su mu darovane, a da ih nije ni svjestan, svakako spada vrijeme. Čovjek se rađa, sazrijeva i stari. Djetinjstvo je možda i najbolje vrijeme ljudskog života. Tada smo najbezbrižniji i najsretniji. Ali djetinjstvo, koliko god bilo zdravo, nedovoljno je razumno. S druge strane, možemo reći da je starost mudrost, ali bez mladalačkog poleta, snage, pa često i bez ambicija.

Čovjek, kao biće razuma, bio vjernik ili ne, nikada ne smije gubiti nadu za svoje zdravlje. Uvijek će vjerovati u ozdravljenje, naravno oslanjajući se na medicinsku znanost.

Dakle, jedino i pravo doba gdje su sjedinjene sve osobine – snaga, ambicioznost, polet i pamet – jeste mladost (i)li zrela dob.

Čovjek kao najuzvišenije biće mora imati svoju svrhu i svoj cilj na ovome svijetu. Svačiji život ima svoje razloge, a koje i pojedinac i zajednica trebaju otkrivati. Život kao takav na ovome svijetu ne smije biti samo puko preživljavanje i razmnožavanje, što je odlika životinjskog svijeta, iako današnji čovjek nerijetko postaje i veći od najveće životinje. Naš život treba biti osmišljen i oplemenjen višim ciljevima i idealima. Bez obzira koliko naš životni vijek trajao.

I sve je tako ako nema bolesti. Ali često bolest nas ne pita za našu dob, jesmo li u djetinjstvu, mladosti ili starosti. 

Iskušenje je jedan od osnovnih prirodnih zakonitosti, ili religijski Božjih zakonitosti, u životu na ovome svijetu. Iskušenja se često ogledaju podjednako i u zdravlju ili bolesti, bogatstvu ili siromaštvu, blagostanju ili neimaštini. Iskušenje se, također, može ogledati i u sigurnosti u društvu ili strahu i nesigurnosti življenja.

Obično, čovjek kada je zdrav, bogat i siguran, zaboravlja na zahvalnost. Rijetki su oni koji će zastati i zahvaliti se Bogu na svemu što imaju. Čovjek zaboravlja da će doći vrijeme kada neće biti zdrav, možda će ga zadesiti i siromaštvo.

Ali kada čovjeka zadese poteškoće i problemi, izlaz iz tegobne situacije obično pokušava naći u vjeri.

Teške bolesti, čovjek lakše podnosi strpljivim oslanjanjem na Boga, razmišljajući da je i  nevolja koja ga je zadesila određena od Nekoga, vjernici će reći od Boga. 

Religijski gledano, nije samo blagodat ono što čovjeku pričinjava zadovoljstvo. Blagodati su i iskušenja svake vrste, pa i bolest. Koliko god takva stanja izgledala loše za čovjeka, razna iskušenja mogu biti i dobro za čovjeka. Jer vjernik će razumjeti da uz strpljivo podnošenje iskušenja dolazi do brisanja njegovih grijeha. I ako gledamo iskušenja s te strane, možemo zaključiti da je i to dio Božanske nakane i milosti za čovjeka. Iako smo mi bića razuma, jako rijetko razmišljamo o skrivenoj Božjoj mudrosti ili milosti. 

Među najteža iskušenja koja mogu nekoga zadesiti spadaju bolest i gubitak voljene osobe. Taj određeni zakon nikoga nije mimoišao, niti će mimoići.

Čovjek, kao biće razuma, bio vjernik ili ne, nikada ne smije gubiti nadu za svoje zdravlje. Uvijek će vjerovati u ozdravljenje, naravno oslanjajući se na medicinsku znanost.

Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv raka (World Cancer Day), koji je uz kardiovaskularne bolesti najveći uzročnik smrtnosti u svijetu. Zato želim bar na ovaj način podijeliti svoje suosjećanje sa svim bolesnim.

Koliko god je znanost uznapredovala, još nije uspjela naći lijek za ovakve bolesti, a niti sa sigurnošću utvrditi uzroke nastanaka ove bolesti.

Današnji čovjek navikao je na sve blagodati koje ima, i ako ih slučajno izgubi ili dođe u neku vrstu iskušenja u velikom je problemu. Često čovjek smatra da sve blagodati koje posjeduje su njegovo stečeno pravo.

Svjedoci smo velikog broja ljudi koji su zamrkli bogati, a osvanuli siromašni. Zanoćili su sigurni, a probudili se nesigurni. Legli zdravi i snažni, a ustali bolesni i nemoćni. A koliko je tek onih koji su zanoćili živi, a osvanuli mrtvi. A što ako nisu zahvaljivali na svemu što su imali?

Kada budemo bolesni, shvatit ćemo da je zdravlje kruna na glavi zdravih, koju nitko ne vidi osim bolesnih. I ta kruna je najvrjednije što čovjek može imati. Danas tu krunu vidiš ti, sutra ja.