DUSPARINIH stotinjak pravaša odlučilo je Dan antifašističke borbe obilježiti, ni manje ni više, nego „po šumama i gorama" Sovskoga Dola. I jezera, naravno. Ovako zločest početak teksta trebao bi izmamiti sarkastičan osmjeh na licima stranačkih čistunaca, nacionalnih pravovjeraca i analitičara brodske političke scene koji se razumiju u sve: od nogometa, politike pa do atomske fizike.

Duspara i drugovi skrenuli su negdje u bespućima političkih sokaka, staza, stazica i stranputica. Izgleda, iza prvoga žbuna - čim su izmaknuli pogledima pravovjernih - kidnuli su 'ulijevo'.

A zaključak se sam nameće: Duspara i drugovi skrenuli su negdje u bespućima političkih staza, sokaka, stranputica, stazica i, iza prvoga žbuna - čim su izmaknuli pogledima pravovjernih čuvara - kidnuli „ulijevo". Više nego jasan znak da nakon Bukovlja i SDP-ove konvencije Duspara oblači esdepeovske halje i juriša na sam Sabor.

Nemam pojma kamo brodski gradonačelnik juriša, ali ovo što je Udruga Pravaš organizirala na Sovskom jezeru bilo je jedno ugodno obiteljsko druženje na kojem su bile i cijele obitelji. Na Dan antifašističke borbe. Druženje običnih, normalnih ljudi koje svakodnevno susreće na ulicama s brigama i obvezama.  Bio je tu obvezni čobanac iliti pastirac pa čak i prase na ražnju, divanilo se, prepričavale zgode iz života, povjesničarilo, a tu i tamo dodirnulo bi se i nekih aktualnih trenutaka.

Ali, nitko nije spominjao dionice, dividende, švicarce i eure. U stvari, doimalo se kao da se baš nitko toga dana ne želi opterećivati svakodnevnim stvarima već pustiti duši na volju, „baciti" pokoju partiju karata, zaigrati lopte „na male", prošetati  i odmoriti uz prekrasne krajolike Sovskoga jezera.

E, možda sam ja naivan, a sve to krinka, kako bi se pod Danom antifašističke borbe skrili marifetluci brodskih mutikaša, mentalnih siledžija, poduzetnika koji mitom dobivaju poslove, dilera dionica, burzovnih mešetara koji svakodnevno okreću po milijune kuna i deviza. Ili je to bio sastanak koji je u stvari bio tajan ali s javnom maskom, kako bi se prikrile nečasne rabote i zavarao vaš izvjestitelj, a preko njega i svi oni koji budno motre na brodsku zbilju pazeći da se upravo takvi ne provuku i ne naprave neku štetu.

Al' dobro, to će već analizirati nekolicina dežurnih komentatora, a meni, ovako naivnom, i neiskusnom, to je bilo jedno lijepo, ugodno druženje na koje sam ja, po običaju, debelo zakasnio jer sam se pripremao prskati vinograd. I nisu uopće bili uviđavni. Dok sam ja stigao pečenka je bila zbrijana. Čak ni kosti nisu ostale, što je moja jedina primjedba tom obiteljskom druženju na blagdan. No dobro, sutra je novi dan…