Linda je otišla iznenada, bez obrazloženja, bez zbogom, bez pozdrava, bez suze u oku… Moje zadnje riječi bile su: 'Kamo žuriti, čini mi se Linda kako sve prebrzo ide…'. Nakon toga je nestala. Da, obrisala je i svu našu prepisku prepunu nježnosti i emocija…

Linda je u moj život ušla prije mjesec dana. Zatražila je preko Fejsa prijateljstvo koje sam ja, kakva sam već radodajka, prihvatio. Lajkala je sve i sva na mojem zidu, a potom se javila u inbox te objasnila kako je ona neki agent, povjerenik za fejs igru na sreći. Ili tako nešto. I eto, ja sam postao jedan od dobitnika iako nešto tako nikada nisam igrao. Priznajem kako me je na tren razgalila ali je već slijedeća misao-istina: Kad se tučem dobijem, a kada se kartam izgubim – vratila u zbilju. Ipak, odlučio sam se malkice maziti s Lindom te sam zatražio upute.

Ništa lakše, samo se trebaš javiti na mail adresu, adresu jednog od direktora banke koja isplaćuje dobitak na osnovu nasumičnog, kompjuterskog izvlačenja – napisala mi je nježno Linda.

Nakon javljanja na „direktorov" mail, slijedio je brzi odgovor. Čestitke na dobitku, te formular kojeg sam trebao popuniti od imena djedova i pradjedova, roditelja, djece, ljubavnica bivših i sadašnjih, probave, OIB-a, radnoga mjesta, snova koje sanjam… I, dok sam se ja češkao po glavi prošla su tri dana i javila mi se opet Linda. Ovoga puta malo me živčano upitala zbog čega se ne javljam „direktoru". Odgovorio sam mojoj dragoj Lindici kako ne treba žuriti, kako… bla, bla, bla. I to je bio raskid. Linda je nestala je iz mojega života iznenada kao što je u njega i ušla.

No, vremena za tugu nisam imao jer mi se ubrzo javio i mrs. Harringon koji je želio otkupiti sve što prodajem. I ne pita za cijenu. Samo trebam njegovom agentu putem Western Uniona isplatiti 300 eura koje će mi on refundirati.

- Kada bih ja imao 300 eura onda ne bi ni prodavao – odgovorio sam ljubazno gospodinu Harringtonu koji je nakon toga naglo izgubio zanimanje za daljnje poslovanje. Nakon toga bile su još dvije slične ponude, a daljnju korespondenciju prekinuo sam upitom: Koliko trebam isplatiti vašem agentu?

I tako, nisam siguran dal' sam na svom kronično praznom tekućem računu sačuvao koju kunu ili mi je kroz prste opet iscurila hrpa devizne love? Ipak najžalije mi je zbog male Linde. Pa, nije vrag da je ljuta na mene što nisam želio uzeti lovu s računa jedne britanske banke? A sve zbog onoga formulara i moje lijenosti.

Iako s policijom nisam u dosluhu, a kamoli na njihovom platnom spisku, ovih dana oni objavljuju stav sličan mome, javno pišući građanima: "Ne nasjedajte na razne internetske prijevare i ne upuštajte se u sumnjive novčane transakcije kako ne biste postali žrtva ili nesvjesno sudjelovali u počinjenju kaznenog djela...".