I tako dočekasmo da Kolinda Grabar Kitarović lupi odlučno šakom. Doduše, kažu oni bolje upućeni, po tipkovnici i onoj tipki „delite". Nježna, krhka predsjednička kandidatkinja, nakon maksimirsko-nogometaških eskapada odlučno se oglasila na društvenoj mreži energično - onako kako to priliči budućoj predsjednici u Hrvata, kako (ne)skromno ističu njeni stranački fanovi. Draga Kolinda osudila je neprihvatljivo ponašanje u Maksimiru. I točka!

Što se mora, mora se – reče dijete čekajući porciju objeda. I ne zaplaka, a mene nešto ujede oko srca.

No, kako je splitski HDZ stao na stranu svojih navijača, a prebrojavanjem utvrđeno da je u Izvršnom odboru HNS-u čak dvije trećine hadezeovaca te dragi šef Karamarko najavio konzultacije sa svojim stranačkim podanicima koji drmaju hrvatskim nogometom, energična Kolinda lupila je po tipkovnici i obrisala sve ono što je dotad napisala. Ako je to točno, a nije proizvod komunističko-udbaške ujdurme napravljene u radionicama OZN-e, sa željom da se s političke scene makne HDZ i njegova povijesna dostignuća, pogotovo u pretvorbi, onda je to već prvi znak da će buduća predsjednica -kako tvrde njeni fanovi, koji izgleda nikada nisu čuli za onu: ne pravi ražanj dok je zec u šumi - biti dosljedna i od riječi. Kad je njena stranka u pitanju.

Još se nisam potpuno odblesavio od onih darivanja sa zastavama. Kada sam vidio onomad dvije zgodne žene sa jednom zastavom nešto sam se razgalio, al' kada sam vidio da Josipa Rimac, uvažena čelnica Knina daje Kolindi smotanu zastavu s kninske tvrđave, smrznuo sam se. Pomislio sam, nedajbože, kako je netko umro pa se prema običaju obitelji daruje državna zastava umjesto mrtvačkog pokrova. Nisam tada ni znao da u toj zastavi imaju 25 metra štofa i kilometri hrvatskog ponosa. Na svu sreću moje slutnje nisu bile opravdane ali jesu one kako se radi o lakomislenom činu dviju neodraslih političarki.

Ali nisam ni ja ništa bolji, samo kada se sjetim da sam zatreperio na spomen vijesti kako će se gospođa Kolinda Grabar Kitarović kandidirati za predsjednika Hrvatske – sada me bude pomalo sram svojih poriva. Zgodna žena, neopterećena aferama, samozatajna, ima Svijet u malom prstu, a kako netko od dužnosnika nedavno izjavi: žena, majka, carica, kraljica…Ili tako nešto. A sve je to moga biti samo da je nastavila šutjeti. A ja si ne bih predbacivao vlastitu lakomislenost. Tu joj je uz bok stao, s rukom na srcu, Davor Šuker. Bio je car, legenda sve dok nije zaključio kako mu je samo nebo granica. Kada vidim Šukera kao predsjednika HNS-a i poteze koje povlači sada tek naslućujem koliko je golem bio Vlatko Marković. Neblaka mu, zbog čega moraš prvo umrijeti pa da Hrvati shvate koliko si velik i značajan bio?

O dragom Ivi Josipoviću ne bih puno. Najveći dio njegove retorike čuo sam još prije pet godina. A da čovjek lijepo svira, valaj svira, što je je. Nego, posljednjeg tjedna dragi Ivo me je malo zbunio. Toliko je boravio u Slavonskom Brodu da sam pomislio kako u potaji snuje da s gradonačelničkog trona svrgne Mirka Dusparu, nakon Bandića, jednog od najdugovječnijih hrvatskih gradonačelnika. E, a nije loše biti ni gradonačelnik Slavonskog Broda, tko zna što donose izbori.

Milan Kujudžić još puno ne priča pa kod mene ima nekih šansi. Dok ne propriča i udari šakom o stol. Ili po tipkovnici. Svejedno.

S druge strane Brođaninu Tomi Opačku, zvanom Kazan'ca, dao bih značajnu poziciju u ovoj predsjedničkoj utrci. Eto, čovjek ode u zatvor kako sam reče „kao Tuđman i Tito". Jebeš predsjednika koji nije bio u zatvoru. Vjerojatno računa na glasove ljevice, centra i desnice. A tih nije malo. I još nešto, taj nadimak Kazan'ca može mu donijeti puno pristalica pošto je sve veći broj Hrvata blizu kazana.

I to baš kad je naš optimistični premijer Milanović izjavio kako su želuci u Hrvata puni, neku večer, prikazaše nam malu djevojčicu kako sa svojom mamom stoji u redu za kazan javne kuhinje.

– Što se mora, mora se – reče dijete čekajući svoju porciju objeda. I ne zaplaka. A mene nešto ujede oko srca.

Premijer Milanović priopćio je lošu vijest za pesimiste - kako se hrvatski izvoz povećao - pomalo likujući nad svojim vizionarstvom od prije godinu dana, kada je najavio da će biti bolje. No, nije spomenuo da BDP i dalje pada, al' je moj sedamdesetogodišnji susjed šapnuo kako i kod njega pada. Al' on ništa više ne izvozi. A nema ni što. Pa, to je tako normalno. Mislim, to što pada…