Zato braćo, svi danas / zalijmo lozu oko nas / Pokrijmo s kulinom/ pa zalijmo svu vinom / Da se žuri brže dić / i napuni svak' sudić  / Prije neg nam vele ić / odakle se ne da dić!

Orila se ova pjesma diljskim obroncima, pogotovu tamo u Brodskom brdu gdje su Brlići i ostala boljestojeća gospoda imala svoje vinograde. Orila se pjesma svakoga 22. siječnja na Dan Svetoga Vinka - zaštitnika vinograda i vinogradara. Pjevala se prije stotinjak godina, pjevala, pa zastala, ali nikada nije prestala. Išlo se u vinograde, manje pjevalo, a još manje u kuline na trsove obješeno pucalo. Nije bilo baš uputno! Ondašnja se vlast mrgodila.

Vjerojatno antički bog Dioniz, ili Bakho, švalerčina i vinopija nije ni slutio - kada je opijen sokom vinove loze, u pratnji satira, menada, tijada nimfi - krenuo put Indije, da će reinkarnaciju doživjeti u raznim religijama pa tako i u kršćanskoj. Za razliku od antičkog boga, Sveti Vinko je utjelovljenje mukotrpnog vinogradarskog posla izrečenoj u onoj narodnoj: Vinograd ne traži gospodara već slugu!

Tko je bio Sveti Vinko?

Znamo da je živio u 4. stoljeću i stradao mučeničkom smrću, u doba vladavine cara Dioklecijana koji je progonio kršćane. Bio je trezvenjenjak i kakve veze ima s vinogradima i vinogradarima - dandanas nije baš najjasnije. Možda zbog imena ili... No, bilo kako bilo spomendan Svetoga Vinka od davnina se štuje u ovim krajevima gdje je još rimski car Prob (276-282.) zasadio prve čokote vinske loze, a čovjek se s njom druži već dva do četiri milenija.

Tradicija vrijedna štovanja! Što mislite, da je netko izračunao, koliko je od tada vina proizvedeno i, naravno, popijeno?! Vjerojatno dostatna za neki novi ocean. Koliko bi tu tek plivača bilo?

Evo kako je Podvinje dobilo ime

Bila je to pjesma: "Ej, ja se svrati na dva deci vina" u izvedbi KUD-a Podvinje... A baš Podvinje u svom nazivu kazuje da je to oduvijek bio vinorodan kraj. Jer, Podvinje se nekada zvalo Vinica. A Vinica, što pokazuju i mnogi nazivi drugih mjesta (slovenska Vinica, makedonska Vinica, ukrajinska Vinica...) oduvijek je označavalo mjesta gdje ima vinograda, a gdje ima vinograda ima i vina. E, kako je podvinjska Vinica bila gore na brdu, a tako se zvala i drvena tvrđava koju su Turci u l6. stoljeću spalili, carica Marija Terezija  je dvjestotinjak godina kasnije odlučila Podvinjce, kao i sva druga granična mjesta, spustiti dolje - malo niže i ušoriti ih. Tako Podvinjci više nisu bili u Vinici već pod Vinicom - Podvinje.