- Emile, ako je Poloj za godišnji odmor siromašnih Brođana, kako piše SBplus, jesmo li mi onda bogati Brođani'?

- Naravno, ljetujemo na moru, dnevno trošimo najmanje 30-ak kuna,  okruženi smo prijateljima...  Jašta da smo bogati Brođani – odgovara Emil negdje iz kamp stolice motajući cigarete od bosanskobrodskog duhana.

- E jest te oder'o onaj milenijum u zadnjem komentaru – zlurado se smijulji Emil inače rekorder SBplusa po deranju sa strane.

- Što je-je. Momak je super, konstruktivan i baš bih s njim rado polemizirao. Samo kako ću polemizirati sa zakrabuljenim likom koji se očito srami svoga punoga imena i prezime. Očito, dečko ima nečistu savjest. Al', ako mu je pomoglo, ja sam sretan.

I dok sakupljamo posljednje mrvice švercanog duhana razgovaramo o tome što ćemo dalje jer je i u BIH duhan osjetno poskupio. U Čapljini su nas za 100 grama tražili 100 kuna. Iako smo bogati Brođani, toliko bogati baš nismo.

Kućni red prešutno je „rastegnut" do jedan sat iza ponoći. Nitko se ne buni…Osim ponekih.

U Blagaju, na Vrelu Bune

A noć prije navratili smo i prespavali u Blagaju, na Vrelu Bune. Nepunih 12 km od Mostara nalazi se najjači kraški izvor na teritoriju Europe s prosječnim godišnjim protokom vode od 43 m³ u sekundi. Izvor se nalazi ispod kamene litice visoke 200 m, a u blizini samog izvora je sagrađena i Derviška Tekija, koja sa okolnom prirodom čini jedinstvenu cjelinu. Voda izvire iz pećine široke 15-ak metara, a francuski ronioci su istražili da je podzemni tok vrela Bune dug oko 200 metara. Voda je izuzetno hladna, ljeti i zimi plus sedam celzijevaca, čista i predstavlja stanište endemske vrste potočne pastrmke. Na vrhu litice je stari grad hercega Stjepana na kojem se od ove godine vijori državna zastava.

Inače, danas je dan za dvostruko slavlje u Brodskom odmaralištu na Korčuli. Dovršena je druga serija vanjskih tuševa, a proradile su i dvije svjetiljke javne rasvjete, od četiri koliko je postavljeno u našoj „ulici". One druge dvije će za koji dan dok s kopna ne stignu naručeni, a neisporučeni dijelovi. Svi su zadovoljni, a domar Dražen Laco ponajviše.

Emil je najviše sretan te je obećao pola janjeta i bocun vina al' mu niti jedan bankomati ne priznaje karticu. Koliko znam niti oni slavonskobrodski bankomati mu ne priznaju te njegove njemačke kartice. A valjda će biti dogodine, ako bude zdravlja.

Slijedeća smjena, ona od 14. kolovoza, skoro je puna

Kako se bliži vrijeme odlaska, u ljetovalištu je sve življe i nekako ljepše. Žene su nekako pomlađene, vrckave, opaljene suncem, a haljinice sve manje i tanje…I muškarci su sve opušteniji. Pogotovo u struku, a prazne boce domaćeg autohtonog grka, pošipa, plavca maloga… gomilaju se uz drvene kućice…Litra vina od 20 do 25 kuna. Kućni red prešutno je „rastegnut" do jedan sat iza ponoći. Nitko se ne buni…Osim ponekih.

Kad se sinoć vraćah s kupanja u odmaralište sa svoje dvije rasne cure Lantanom i Evitom, mojim šicujkama kojima je ovo četvrti boravak na Korčuli, iz misli me prenu mobitel i Emilov glas:

- Hajde, požuri ovako. Stigla riba.

Kad tamo na stolu tanjur s pečenom ribom, maslinovim uljem, bijelim lukom, limunom… Ma milina. Donio nam naš mladi prijatelj Huskić koji pola dana provodi u moru s puškom loveći ribe. Ulovi on riba i hobotnica dovoljno za pola odmarališta. Inače, ovdje dominira morska prehrana. Uglavnom s Panonskog mora: šunka, kulin, slanina, čvarci, šljivovica…To je za stolom Krune Župana i doručak i večera….

Ipak, nešto mi nedostaje, fali. E da, nema mi obitelji Sojčić, starosjedilaca u ovom odmaralištu. Nasljednik Dario dobio prijestolonasljednika pa obitelj ostala u Brodu, a bez Soje u odmaralištu nekako je poluprazno. Iako je sve puno.

- Slijedeća smjena, ona od 14. kolovoza, skoro je puna. Od 43 kućice 41 je već rezervirana – kaže Laco.

- Eto vidiš, sve više je bogatih Brođana kao što smo mi - značajno klima Emil podupirući stari, veliki iskrivljeni bor. I njegovu gustu hladovinu. Emil se veseli odlasku kući jer će opet vidjeti more. S trajekta.