SASVIM slučajno saznajem kako je Goran Rem (rođen u Slavonskom Brodu 1958.), sin Vladimira Rema, objavio zbirku poezije 'Malo prije svega odavno smo'.

FFOS

Danas, dok razmišljam o Removoj poeziji i tek usput saznajem kako je promocija zbirke bila 31. kolovoza 2024. (uz promociju pjesama po izboru Sanjina Sorela “To je materijal” časopisa Književna riječ posvećenog pjesništvu Gorana Rema) te o broju ljudi okupljenih (navodno više od stotinu ljubitelja Remove poezije), shvaćam kako ovaj pisac-pjesnik nije zadužio književnu scenu (ali i svoje studente) samo aktivnim radom već i nevjerojatnim pristupom jeziku koji u njegovom pjesništvu izgleda poput igra djeteta s jedne strane, dok s druge psihodelično upozorava na stanja svijesti i podsvijesti podsjećajući na pjesme Beatlesa (mene osobno). Slušajući davno njihov album Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band, nisam u potpunosti shvaćala nehermetičnost glazbe i teksta, posebno pjesme znakovitoga naziva Lucy in the Sky With Diamonds.

Baš tada - davno, meni se pjesma činila odličnom zato jer je imala zanimljiv tekst i glazbu – oboje upečatljivo i srazmjerno znatiželji slušatelja. Tek naknadno, shvaćajući granice svoga jezika i svoga svijeta, došla sam do zaključka kako grubo odbijanje ustaljenosti leži u nevjerojatnim sposobnostima umjetnika koji želi na sebe privući pažnju upravo svojom (čini se) bezgraničnošću jezika i svijeta. “Pufast refren” kod Rema tako izaziva analogiju s refrenima koji čine uljuljkavanje i posredovanje između glazbenika i publike – tekstualno, ali i smještanjem u prostor gdje izjednačavajući se (publika, glazbenik, tekst, glazba, ambijent), usklađujući se, čine sinergiju snaga usmjerenih u jednu točku kojoj u danom trenutku nije potrebno obrazloženje. Čulni užitak tako ispoljen tek naknadno očekuje preobražaj u očima promatrača koji se čini kao izdvojena jedinka (kritičara npr., nekoga tko je izvan toga svijeta, ali tek utoliko ukoliko se sam izdvaja promatrajući sinergiju kao nešto izvanjsko).

Zato sam sretna jer sam u vrlo kratkom vremenu došla do ove zbirke i isti dan sam je pročitala. Ono što je ona izazvala može biti očekivano: Remov svijet je svijet poetske kaligrafije. Ne možemo tvrditi kako je poezija bezvrijedna ako nam je proces iščitavanja i snalaženja u stihovima konfuzan. Jer ta istina ne bi zaboljela Rema (čovjeka vještine i znanja), zaboljela bi nas jer nismo dovoljno otvoreni za preispitivanje granica svijeta i jezika. Ako to čnimo onda smo samo mi na gubitku. Suvremena poezija ionako ide svojim tijekom.