PROTEKLI bismo tjedan mogli nazvati novinarskim. Barem u Slavonskom Brodu. Naime, oni koji su inače iza kamera i s mikrofonima u rukama, postali su glavne zvijezde različitih prijema koje su, samo za njih, organizirali Gradska uprava, stranke i ostali suradnici. Odlučivši na jedan dan zaboraviti tko je o komu i čemu te na koji način pisao i govorio, svi su se željeli fotografirati i darivati predstavnike slavonskobrodske 'sedme sile' - bilo da dolaze s radija, novina, portala ili televizija.

Mnogi su tu priliku iskoristili za opušteni razgovor pa su u Gradskoj upravi 'pretresene' sve bitne teme ove godine - od otvorenja avenije i novonastalih prometnih problema do pozitivnih vijesti o mladim obiteljima s područja Grada. Gradonačelnik Mirko Duspara strpljivo je slušao, odgovarao, a novinari su, kako nalaže profesionalna deformacija, iskoristili svaki trenutak jednosatnog druženja kako bi za kraj godine iz njega 'iscijedili' još koju ekskluzivnu informaciju.

Istog su ih dana, u petak, 28. prosinca, bogatom trpezom počastili i u ugodnoj atmosferi dočekali slavonskobrodski HDZ-ovci, ali kada je došlo vrijeme za ozbiljne stvari - postrojili su se iza Vođe kako bi pokazali da ujedno stoje i iza svake njegove riječi.

Naime, Pero Ćosić odlučio je novinarima očitati bukvicu jer su, zajedno s onim s kojim su nazdravljali sat vremena prije tog druženja u stranačkim prostorijama, širili paniku tijekom ključnih događaja u 2018. godini i tako stvarali ružnu sliku Brodsko-posavske županije, zbog svega toga neprivlačne turistima i investitorima. Te su vijesti, kazao je, prenijeli svi nacionalni pa i internacionalni mediji i tako narušili ugled ovog dijela Hrvatske. Potrajalo je to 'dijeljenje packi', a novinari u gostima skrušeno su slušali kritike vlastitog rada.

U prvi me mah predsjednik Županijskog odbora HDZ-a uspio uvjeriti u svoje riječi te sam se sjetila rečenice koju je izgovorila marokanska veleposlanica, Nour el Houda Marrakchi, tijekom prošlotjednog boravka u Slavonskom Brodu. Kazala je kako previše pričamo o negativnim stvarima i toliko ih stavljamo u prvi plan da sve one dobre strane našega grada ostaju postrani. No, na vrijeme sam prekinula tu idilu koja se zbivala u mojoj glavi i vratila se u stvarnost.

Ono što je Ćosić želio poručiti novinarima bilo je - prestanite raditi svoj posao, realno i iskreno izvještavati i počnite slagati dovoljno dobru sliku Županije koju ćemo moji suradnici i ja ponosno moći ponijeti u Zagreb i, zatim, širiti svijetom. Sasvim ćemo zanemariti malu činjenicu da ta 'pinky' slika Županije ne bi bila ni stvarna niti realna. Bitan je privid i ono što ostali vide, a mi ćemo se u svom blatu koprcati sami, daleko od očiju šire javnosti. Čak i ne zvuči kao loša ideja. Ponekad treba slušati uspješne.

Šalu na stranu, jasno je kako su portali tijekom, primjerice, uskršnjeg zagađenja vode u Slavonskom Brodu, pisali gotovo isključivo o tomu, a čitatelji su, čak i oni koji nisu iz Slavonskog Broda i okolice, samo o tomu i željeli čitati. Mediji, kao sredstvo informiranja, tada su u cijelosti služili svojoj svrsi - informirali su građane gdje mogu nabaviti pitku vodu i koliko će takvo stanje potrajati. To nije širenje panike, nego držanje stvari pod kontrolom. Možda smo o svemu trebali šutjeti pa pustiti Brođane neka žive u zaštićenom mjehuriću i piju 'pinky' vodu. Možda smo to opsadno stanje na našim ulicama trebali ignorirati kao što je, po tko zna čijem nalogu, medijski ignoriran ekološki akcident, a zatim i jedanaest dana pražnjenja produktovoda koji je već početkom devedesetih u cijelosti trebao biti ispražnjen. Možda nismo trebali brojati cisterne koje su odvozili u smjeru Zagreba i pitati se što je u njima. Možda bi nam tako bilo lakše, a i slika Županije bila bi ljepša.

Možda, ali novinari su radili svoj posao, kao što ga radimo i sad. Pa bi nam, primjerice, bilo puno draže da smo se u posljednjem ovogodišnjem Komentaru tjedna mogli osvrnuti na jedan od ovogodišnjih najvećih uspjeha slavonskobrodskih saborskih zastupnika iz redova HDZ-a - uspješno lobiranje za buduće slavonskobrodsko Sveučilište. Međutim, netko nam je drugi nametnuo temu fokusirajući se na probleme, a ne na vlastiti pozitivan rad.

Činjenica je da je Slavonski Brod postao grad slučaj i sinonim za loše te da će, kako smo pisali i ranije, mame umjesto babarogom djecu ubuduće plašiti posjetom tom gradu na Savi u kojemu su zagađeni tlo, voda i zrak, a eksplozije su normalna pojava. No, isto je tako činjenica da za to nisu krivi mediji. Tih dana ništa se nije moralo preuveličavati da bi bilo privlačno čitateljima. Clickbaitovi nisu bili potrebni jer su svi sami 'klikali' u potrazi za informacijama. Mediji su samo opisivali stvarnost. Nazovimo to - realizmom.

No, da ne bismo bili krivo shvaćeni, i pozitivan je stav sasvim legitimna stvar. Mene, primjerice, nitko ne bi trebao dvaput uvjeravati da se svijet čini ljepšim nego što to uistinu jest iz saborskih klupa, s Trga svetog Marka broj šest, u prekrasnom Zagreb-gradu. Daleko od smrada Rafinerije, zagađene vode i tla.

Ipak, vodom se, nasreću, nitko nije otrovao, zemlja u Slobodnici, čije zagađenje nitko nije sanirao, nasreću, ne hrani Slavonce, a strašna eksplozija u Rafineriji Bosanski Brod odnijela je „samo" jedan život. Za obitelj poginulog 33-godišnjeg Ljube Patkovića, jedan previše. No, najgore su situacije očito potrebne da pokažemo kako znamo biti i ljudi. Pa su tih dana, od tih istih novinara, stizale i najljepše priče - o slavonskobrodskih kirurzima koji su spremni čekali na ozlijeđene iz Broda s one strane Save, o vatrogascima koji su neumorno dijelili vodu i radili duple smjene kako nitko od Brođana na Uskrs ne bi ostao žedan, o volonterima Crvenog križa koji su provjeravali starije i nemoćne sugrađane,...

Na svakom su od tih mjesta bili i novinari. Bilježili, fotografirali i zatim prenosili. Malo je komu tada na umu bilo širenje panike ili stvaranje kaosa. Jer Slavonski je Brod i njihov grad, u njemu žive i njihove obitelji, ni oni nisu željeli da njihova djeca, sestre i braća, očevi i majke, prijatelji i susjedi strahuju zbog lažnih vijesti. Ako je tko i preuveličao situaciju, nije to zasigurno učinio radi obmane ili sudjelovanja u nekakvoj političkoj igri.

Dio onoga što su slavonskobrodski novinari zabilježili moguće je vidjeti i na ovogodišnjoj, tradicionalnoj, izložbi fotografija u Likovnom salonu „Vladimir Becić", smještenom na slavonskobrodskom korzu. I tim fotografijama novinari poručuju - kamo sreće da sljedeće godine u svijet možemo poslati samo pozitivnu i lijepu sliku Brodsko-posavske županije, kamo sreće da 'pinky' u 2019. postane naša 'nova crna'.