NAKON prvog suspektnog pokušaja pa odustajanja, prema najavama iz MORH-a, tri su modela po kojima će Hrvatska prikupljati nove ponude za nabavu vlastitih borbenih aviona s kojima namjeravaju čuvati 'zapadno-balkansko' nebo od moguće 'ugrozbe' (hrv. ugrožavanja) s istoka, jer na jugu, zapadu i sjeveru su saveznici - Rim, Beč i Pešta. Zar ne?

Kako tvrde upućeni, pored potpuno novih aviona koje nude SAD i Švedska, na stolu su ponude polovnih europskih lovaca talijanskog Eurofightera i francuskog  Rafalea te američki F-16 koje su koristili Norveška, Izrael i Grčka, a od nedavno pojavila se i sama Amerika kao izravni ponuditelj.

Podanike nitko ne poštuje niti ih se boji pa ni njihov imperator - ma tko on bio, ili želio biti.

Ponuđena cijena za ove letjelice - podložna daljnjim pregovorima - iznosi 11,5 do 14 milijuna USD po avionu F-16A te 12,5 do 15 milijuna USD po avionu F-16B. Eskadrila od 12 rabljenih F-16 koštala bi između 140 i 170 milijuna USD. Dakle, puno manje od tek jedne nove F-16-ice koja stoji 212 milijuna dolara.

Međutim, ministar obrane Mario Banožić demantirao je informaciju portala Obris.org da je stigla službena ponuda američke tvrtke ProAero za nabavu 12 rabljenih F-16 po cijeni od 140 do 170 milijuna dolara, poručivši da će ponude za nabavu vojnih zrakoplova biti dostavljene idućeg tjedna.

'Eksperti' objašnjavaju što je po Hrvatsku povoljnije

Mada se ovdje radi o privatnoj ponudi, uz određeni dodatni trošak, ona može biti provedena i na način "Government-to-Government”, što je do sada bilo isticano kao hrvatski uvjet za provedbu ovakve nabave.

Temeljem takve ponude tvrtka ProAeronautics očekuje hrvatsko Pismo potvrde interesa, kojim bi se utvrdili detalji posla. S druge strane, u slučaju uvrštavanja ovakvog odnosa u "Government-to-Government” model, od Hrvatske bi se očekivalo Pismo zahtjeva koje bi dodatno navelo ProAeronautics Inc. kao željenog prodavača - što je dio nabavnog sustava koji je Hrvatskoj dobro poznat u okvirima obrambenog poslovanja sa SAD-om.

Iako nije dvojbeno da za dugoročno osiguravanje sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na polju nadzvučnih višenamjenskih borbenih aviona optimalno rješenje predstavlja kupovina novih letjelica izravno od proizvođača - to je definitivno skuplji pristup, kažu eksperti. A da nam oni to nisu rekli mi ne bismo znali - da je novo skuplje od starog.

Zašto kupovati baš američke letjelice

Ako se žele rabljene i/ili otpisane letjelice, pa se pritom fokus stavlja i na opremu originalnog podrijetla iz SAD-a (kao što predlažu hrvatski predsjednik Zoran Milanović i bivši ministar obrane Damir Krstičević) onda je najprirodnije takve američke letjelice kupiti iz samih Sjedinjenih Američkih Država, posebno u situaciji kada se takva kupovina, makar i od privatnika, provodi pod okriljem Vlade SAD-a, savjetuju eksperti i tu ne staju, kao da lobiraju, a ne informiraju.

Budući da su glavni i osnovni hrvatski strateški partner na polju obrane Sjedinjene Američke Države, takvom usklađenom kupovinom i potom modernizacijom aviona F-16 na razinu Blok 50/52 održava se i kompatibilnost hrvatske opreme s onim što Oružane snage SAD-a danas svakodnevno koriste na operativnoj razini.

Time se onda otvara i mogućnost daljnje specijalizirane savezničke pomoći, donacija u opremi i uslugama, te ugovorom uređenog zahvata u zalihe rezervnih dijelova Ratnog zrakoplovstva SAD za potrebe uspostave i održavanja ovakve specifične i skupe zrakoplovne sposobnosti u Hrvatskoj.

Svi navedeni elementi čine ponudu američke tvrtke ProAeronautics Inc. zanimljivim primjerom ispunjavanja dva, u posljednje vrijeme učestalo spominjana, kriterija: Prvo, pribavljanje američke opreme baš od SAD-a te drugo, priuštivost čitavog posla, što je nezanemarivo u ova krizna vremena, analizira ovu ponudu Obris.org.

Nema besplatnog ručka, kažu 'Ameri'

Za razliku od Tita i Jugoslavije, koji su (i) uz pomoć maršalova Nesvrstanog pokreta bili moćan 'čimbenik' (hrv. faktor) na strani slabijih u svijetu, 'nezavisna' Hrvatska, sukladno stoljetnom podaničkom mentalnom sklopu, razmišlja kako što manje platiti svoje sluganstvo dok - umjesto rimskog, bečkog, peštanskog ili beogradskog - namješta anglosaksonski šinjel na prvoj crti obrane njihovih egoističnih neoimperijalističkih interesa u Afganistanu ili na ruskoj granici, na primjer.

Borbeni avioni, primarno, služe za ofanzivne operacije. Zbog toga sve zemlje svijeta, posebno one koje nemaju agresivnih ambicija, razvijaju Protuzračnu obranu s ciljem odvraćanja i, zlu ne trebalo, učinkovitog sprečavanja napada iz zraka na svoj teritorij.

Budući da je prijetnja iz zraka moguća raketama raznih dometa lansiranih i sa tla, protuzračna obrana nije isključivo protuavionska. Dapače. Poznata i učinkovita izraelska obrana od neprijateljskih napada iz zraka nisu njihovi avioni zadnje generacije, nego sofisticirane rakete umrežene u 'Željeznu kupolu'.

Zbog toga, Hrvati s manje sluganskim mozgom, Eurpu bi podsjetili kako se Zagreb, a ne Pariz, Rim, Berlin ili Beč, nalaze na 'prvoj crti obrane' od moguće 'ugrozbe' zajedničke države od 'islamskog' i/ili 'pravoslavnog' istoka. Pritom, trebali bi isticati kako u obrani zemlje puno više vrijede ljudi od opreme. Dakle, više vrijede novi europski 'krajišnici' nego sve oružje potrebno im u borbi jer „boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka", svojevremeno reče Njegoš.

Europa treba naoružati Hrvate kao svoje 'spartance', a Hrvati tu opremu trebaju koristiti prvenstveno za obranu svoje zemlje i, posljedično, zajednicu kojoj pripadaju - Europsku uniju.

Treba kupovati najsofisticiraniju protuzračnu obranu, a ne avione

U slučaju da Europa kao država i angloamerička asocijacija kao neoimperijalistički lobi nemaju interes Hrvate besplatno naoružavati kako bi čuvali svoju zemlju kao jedan od europskih 'Termopilskih klanaca' nego, 'nedajbože', žele vlastite baze otvarati i na ovim prostorima, hrvatska država treba kupovati najsofisticiraniju protuzračnu obranu, a ne borbene avione. Naime, samo budale kupuju otpisano oružje koje će ih u borbi s agresorom činiti inferiornim, a kod 'saveznika' smiješnim.  

Englezi kažu kako 'nisu toliko bogati da kupuju polovne automobile'. Dobro je imati nove avione i učinkovitu protuzračnu obranu ako si to možete priuštiti, međutim, ako ste uboga sirotinja kao Hrvatska onda je razumnije više novca uložiti u protuzračnu obranu nego u avione. Američki projektil Patriot ili ruski S 400 vrijede od šest do osam milijuna dolara, dakle 30 puta manje od jednog američkog aviona F-16. Jedna Patriot baterija košta oko pola milijarde dolara, dakle, koliko i dva nova aviona F-16.

Uzgred, 'zaštitu' neba ne treba nikome plaćati. Kada imate učinkovitu protuzračnu obranu, svi mogući uljezi će znati: ako uđu u hrvatski zračni prostor bez odobrenja Hrvata, sigurno će biti prizemljeni - na nos. A zemlja koja se sama može braniti, respektirana je u susjedstvu i svijetu.

I obrnuto, podanike nitko ne poštuje niti ih se boji pa ni njihov imperator - ma tko on bio, ili želio biti.