JESTE li vi normalni? S jedne strane jeftino uništavate tržišno moćan poljoprivredno-industrijski kombinat kakav je bio 'Jasinje', sa 21.000 ha zemljišta i preko 1500 zaposlenih, a s druge strane osnivate skupu i tržišno nemoćnu sušionicu voća i povrća s tridesetak zaposlenih i par kooperanata na 150 ha zemljišta.

Otprilike tako, s govornice i mimo nje, kao vijećnik Županijske skupštine, krajem devedesetih, pitao sam vladajuće na čelu sa Zdravkom Sočkovićem i govorio da to ne rade. Ali, kao „komunjaru", superiorno su me preglasali.

Dakle, zahvaljujući ondašnjem, gospodarski, poluinteligentnom županijsko-državnom vodstvu odlučeno je kako će u Vrpolju, od propalog državno-socijalističkog, biti napravljen uspješan državno-kapitalistički pogon. S tim ciljem, u vrpoljačkoj Vijećnici 1. rujna 1999. godine, potpisanim ugovorom podijeljene su uloge i ulozi.

Brodsko-posavska županija (župan Mirko Tomac) uložila je 10 milijuna kuna i stekla 37,75% vlasništva.
Ministarstvo poljoprivrede (ministar Zlatko Dominiković) uložilo je 10 milijuna kuna i steklo 37.75% vlasništva.
Đuro Đaković holding (direktor Bartol Jerković) uložio je 5 milijuna kuna i stekao 18% vlasništva.
Općina Vrpolje (načelnik Miroslav Kožul) uložila je 1,44 milijuna kuna i stekla 6,5% vlasništva.

Da je tridesetak Vrpoljčana primalo mjesečnu naknadu od 6000 kuna - bez odlaska na posao, država bi za deset godina potrošila 21 milijun kuna. Logično se nameće pitanje - gdje je nestalo 100 milijuna?

S temeljnim kapitalom od 26,44 milijuna kuna i dvadesetak zaposlenih, 31. siječnja 2001. godine, počela je polit-gospodarska avantura skromna naziva 'Sušionica' d.o.o. za proizvodnju i sušenje povrća i voća.

Avantura zbog koje su zaposleni tog društva, od prvog dana, bili osuđeni na propast. S jedne strane jer nisu imali iskustva i imena, vlastite robne marke i marketinga, jednogodišnjeg obrtnog kapitala i dvogodišnjeg počeka na otplatu kredita za opremu, a s druge strane jer te nedostatke nisu hitno supstituirati 'strateškim' partnerom, ala 'Podravka'. 

Nakon desetogodišnjeg koprcanja, spektakularnost umiranja ovog seosko-državnog nedonoščeta bila je veća od njegova rađanja. Na prosječno tridesetak zaposlenih, država je potrošila 130 milijuna kuna i pored toga, pogon otjerala u bankrot, a radnike na ulicu.

Da je tridesetak Vrpoljčana primalo mjesečnu naknadu od 6000 kuna - bez odlaska na posao, država bi za deset godina potrošila 21 milijun kuna. Logično se nameće pitanje - gdje je nestalo 100 milijuna kuna? Ili pola od toga - ako su drugu polovicu 'pojele' kamate. Je li sušionica sama pojela pet svojih supstanci ili joj je netko u tome pomogao?

Talentirano plagiranje gluposti

Sve ovo spomena vrijedno ne bi bilo, jer sušionica je passe, da se u međuvremenu, na zapadnom dijelu Brodsko-posavske županije, nije pojavio Sočkovićev jeftin plagijatora zvan Josip Vuković DING. Plagijator, zbog toga što, kao novogradiški gradonačelnik, radi u Gradiški isto ono što je Sočković, kao županijski bos, radio u Vrpolju zadnjih dest godina. Jeftin, zbog toga što je, gradskim novcem, pokrenuo najprimitivniji, po državu najpogubniji, a po tvrtku najneprofitabilniji posao - pilanarstvo i parketarstvo. Naime, te dvije drvno-industrijske proizvodnje imaju najmanju stopu dodane vrijednosti i zbog toga Hrvatsku pretvaraju u sirovinsku bazu kupaca ovih proizvoda.

Takva tvrtka, što više radi to veću štetu pravi - i Hrvatskoj državi i njenim građanima. Osim toga, Hrvatska već ima 750 pilana - trostruko većeg kapaciteta od raspoložive sirovine. Posljedično, budućnost novogradiškog DING-a biti će identična prošlosti vrpoljačke Sušionice.

Iako država lokalnu (samo)upravu nije ustrojila kao poslodavca nego kao komunalnog servisera građana i gospodarstva, gradonačelnik Vuković svoju, ne samo političku, karijeru pupčanom vrpcom veže s gradskim trgovačkim društvima.

U tome ga nije spriječilo niti svojevrsno upozorenje Ministarstva financija kada mu je uskratilo garanciju za daljnja ulaganja u DING, nego je, iz samo njemu znanih razloga, pod hipoteku stavio gradsku imovinu kako bi nastavio s plagiranjem, ne samo Sočkovićeva, načina rasipanja društvenog kapitala.

Što drugo reći, nakon opetovano neuspješnog upozorenja neka se to zaustavi, doli upitati gradonačelnika Vukovića i njegove podupiratelje, kao onomad Sočkovića i njegove - jeste li Vi normalni?