VJEROJATNO, u svijetu ne postoji most koji je građen s manje ozbiljnosti, a više prezira prema struci, zakonima i građanima. Vjerojatno ne postoji most s većim nesrazmjerom u odnosima veličine i rokova izgradnje te plaćene i dobivene vrijednosti. Vjerojatno, u svijetu ne postoji most kojeg je glavni inženjer projektirao i gradnju nadzirao s ciljem njegova korištenje na vlastitu odgovornost.

Prije deset dana javnosti smo predstavili jedno od najskandaloznijih brodskih građevinskih uradaka.

Vjerojatno, ne postoji most, kojeg bi se moglo usporediti s 'rekonstruiranim povijesnim drvenim/vodenim mostom u Hornverku Tvrđave Brod', čije je idejno rješenje preprojektiranja i realizacije inicirala - te gradnju nadzirala - diplomirana inženjerka arhitekture, Željka Perković, pročelnica brodskog Konzervatorskog odjela državne Uprave za zaštitu kulture.

Mada vremenom i cijenom izgradnje ta građevina podsjeća na filmski Most na rijeci Kwai, a sigurnošću korištenja na onaj iz filma 'Ko to tamo peva', nije moguće s njima ga uspoređivati. Naime, ta dva filmska mosta bili su u jednokratnoj funkciji, a ovaj brodski nije ni to; nije niti za jednokratnu sigurnu upotrebu.

Prije deset dana javnosti smo predstavili jedno od najskandaloznijih brodskih građevinskih uradaka. Nažalost, prema saznanjima potpisnika ovog priloga, to otkriće nije impresioniralo 'institucije sustava' niti one koji se vole predstavljati odgovornim subjektima zajednice: blagoglagoljive politikante i bijedno oportunističke stručnjake iz oblasti građevinarstva, kulture, novinarstva...

Unatoč činjenici da nisu izvršena geomehanička ispitivanja kakvoće temelja stupova u zemlji, 2014. godine Željka Perković je, od Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, "zahtijevala" dopuštenje "da promijeni raniju koncepciju rekonstrukcije mosta".

Čemu je služila odluke o promjeni načina rekonstrukcije?

Podsjećamo, Grad Slavonski Brod, kao vlasnik Tvrđave i  'drvenog/vodenog mosta' u njoj, 2010. godine angažirao je projektanta Željka Devčića i definirao mu projektni zadatak za rekonstrukciju 'ćuprije' u Tvrđavi. Primarno, novi most nije trebao biti 'još stariji i još ljepši' nego svojevrsna replika starog, a dovoljno čvrst da podnese teret vatrogasnih vozila i autobusa.

Sukladno 'prethodnim suglasnostima' svih 'javno-pravnih' tijela, pa i onog najvažnijeg, Konzervatorskog odjela Željke Perković, uz pomoć ovlaštene arhitektice, Maje Štrumberger, glavni projektant, Željko Devčić, izradio je projektnu dokumentaciju i temeljem nje, 2012. godine, ishodio Građevinsku dozvolu.

Unatoč činjenici da nisu izvršena geomehanička ispitivanja kakvoće temelja stupova u zemlji, 2014. godine Željka Perković je, od Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, "zahtijevala" dopuštenje "da promijeni raniju koncepciju rekonstrukcije mosta".

Bez i jednog javno poznatog suvislog argumenta odlučila je, umjesto projektirane nove armiranobetonske temeljne stope s armiranobetonskim stupovima i upornjacima obloženim opekom, izvesti stupište zidano 'na pola cigle' ispunjeno armiranim betonom i oslonjeno na postojeći temelj neprovjerene kvalitete i nosivosti. 

U ime Hrvatskog kulturnog vijeća, dr.sc. Igor Fisković odobrio je "zahtijevanu promjenu ranije koncepcije" uz napomenu kako je potrebno "dopuniti dokumentaciju".

U čemu se ogleda "promjena koncepcije" te kako je "dopunjena dokumentacija" djelomično je vidljivo na fotografiji u nastavku, a u cijelosti OVDJE.

Usporedba

Niti nakon razgovora s više arheologa, arhitekata i inženjera građevinarstva nismo uspjeli saznati što bi to Željku Perković moglo motivirati da od Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, "zahtijeva" promjenu "koncepcije" i, posljedično, sve subjekte u projektu usmjeri na jeftiniju rekonstrukcije mosta koji je - zbog toga - sigurnosno potpuno neupotrebljiv.

U slučaju 'povijesnog drvenog/vodenog mosta u Hornverku Tvrđave Brod', Željka Perković odlučila je srušiti sve ono što je vidljivo te izgraditi novo, ali ne na projektiran način nego temeljem skica i usmenih uputa.

Ono pak što nije vidljivo - temelje - odlučila je sačuvati i staviti u prvobitnu funkciju, unatoč činjenici da im nije utvrđena nosivost. Pri tome, ni Željka Perković, dipl.ing.arh, kao spiritus movens ovog projekta, niti  Dražen Leko, diplomirani inženjer građevine,  koji je "dopunio dokumentaciju", te bio glavni nadzorni inženjer, nisu jednoznačno i po pravilu struke, odredili način ostvarenja veze između konstrukcije postojećeg zidanog temelja i novoizgrađenog (puno slabijeg od prvobitno projektiranog) armiranobetonskog stupišta obloženog opekom.

Izradili su invalidan Elaborat sanacije stupišta mosta, temeljem njega raspisali natječaj, izabrali izvođača radova i pristupili gradnji mosta - 'kao Mujo gradnji kuće u Švedskoj, bez papira'.

Preziranje strukom i zakonima propisanog postupka

Dakle, ekipa je odlučila odustati od rekonstrukcije, odnosno izgradnje, kvalitetnog armirano betonskog mosta s upornjacima obloženim starom opekom s drvenim 'gornjim ustrojem'. Odlučili su ignorirati Građevinsku dozvolu i valjanu projektnu dokumentaciju koja sadrži i projektantski troškovnik s ukupnom planiranom vrijednosti mosta od 1.578.638,12 kuna.

Umjesto toga, izradili su invalidan Elaborat sanacije stupišta mosta, temeljem njega raspisali natječaj, izabrali izvođača radova i pristupili gradnji mosta - 'kao Mujo gradnji kuće u Švedskoj, bez papira'.

Unatoč činjenici da su tako vrijedan objekt odlučili graditi s invalidnom projektnom dokumentacijom i bez Građevinske dozvole - ili upravo zbog toga - konačna cijena njegove izgradnje bila je 2.184.137,60 kn. A što je plaćeno i koliko vidljivo je iz dokumenta u prilogu.

Umjesto lijepog, sigurnog i funkcionalnog mosta - zahvaljujući Željki Perković i Draženu Leki -  Grad Slavonski Brod dobio je objekt kojeg je platio 30-ak posto više od planiranog, a nije za upotrebu jer ga je moguće koristiti tek "na vlastitu odgovornost". Za promet vozila neupotrebljiv je zbog statičke nesigurnosti, a za prolaz pješaka zbog ograde.

Ako most potpuno ne sruše i ne izgrade novi - sukladno valjanoj projektnoj dokumentaciji i dozvolama za građenje - umjesto rekonstruiranog vrijednog povijesnog objekta, Grad će imati eksponat recikliranog prezira prema struci i pravnoj državi te dugovječan dokaz karikaturalnog upravljanja resursima Grada i očuvanja njegovih povijesnih vrijednosti.

Dokument

Vrijednosti placenih radova na rekonstrukciji mosta.PDF