SLAVONSKI BROD / NOVA GRADIŠKA - Dakako, ne zbog toga što je SBplus, u prosincu prošle godine, u više navrata, upozorio na "korumpiranost i/ili nesposobnost jednog novogradiškog kirurga", 20. ožujka ove godine, sanacijski ravnatelj brodske Opće bolnice 'Dr. Josip Benčević' i podređene mu novogradiške županijske bolnice, Tihomir Biščević, dr.med., svojom pisanom odlukom, ortopedu Daliboru Mariću, zabranio je vršiti složenije operativne zahvate.

Pišemo kako bismo demistificirali institucionalne uvjete, zanatske vještine i ljudske sklonosti u sustavu zdravstva. 

Bila bi to informacija internog karaktera, bez većeg 'talasanja', u funkciji jačanja minimalne profesionalne discipline među najelitnijim kadrovima najzaštićenije struke i za javnost najzatvorenije ustanove, ne samo u Hrvatskoj, da nije SBplusa. I nama sličnih, dakako.

Iako su 'svi znali' kako novogradiški ortoped Marić, neke svoje pacijente - hospitalizirane - liječi i duže od godinu dana, nitko se uvaženom liječniku zamjerati nije smio, a oni koji su to, po dužnosti, mogli i trebali, nisu htjeli - zbog strah za osobni status u bolnici i/ili društvu, kojeg bi mogli izgubiti ako se zamjere Marićevom zaštitniku, zamjeniku ministra zdravlja, Marijanu Cesariku.

Što zbog SBplusovog upornog traženja određenih informacija o radu sanacijskog upravitelja i 'njegovih bolnica', što zbog pritiska struke unutar samih ustanova (i ostavkama) u zadnje vrijeme i odgovornima je problem postao vrlo ozbiljan jer svi akteri pripadaju jednoj struci, jednom lobiju i jednoj političkoj stranci, a izbori su na pragu.

Je li Biščević kasno i blago intervenirao?

Želeći stabilizirati sustav, glavni šef, Biščević, u novogradišku bolnicu uputio je dva svoj bliska suradnika - novog šefa brodske Kirurgije, dr. Ferida Latića i njegova zamjenika, doajena brodske kirurgije, Dragutina Križanovića - neka srede stanje na novogradiškoj kirurgiji i ortopediji.

Ova dva vrsna kirurga, više autoritetom znanja nego funkcija, u subotu, 15. ožujka ove godine, na odjelu novogradiške Kirurgije, održali su sastanak s tamošnjim kolegama, na kojem su dali imperativnu instrukciju: ne operirati složenije slučajeve, posebno ne ugrađivati kukove, jer u novogradiškoj Kirurgiji za to nisu osigurani temeljni preduvjeti.

Samo dva dana kasnije, dakle, 17. ožujka, onaj ortoped zbog kojeg su Latić i Križanović primarno dolazili u Gradišku, unatoč imperativnom naputku neka ne operira, izvršio je jednu operaciju. Nasreću uspješno.

Sutradan, 18. ožujka, opet sam, ortoped Dalibor Marić započeo je s ugradnjom kuka pacijentici Ljubici M. (61) iz Novske. Tijekom operacije, 'širokim borerom', 'frezom', 'pneumatskom rašpom' ili kako se već sve zove alat kojim se služio, "proletio je kroz udubljeni dio kuka, ušao u zdjelicu i ozlijedio veliku krvnu žilu, zajedničku bočnu arteriju (arteria iliaca communis).

Budući da i mlađi kirurzi od njega znaju kako je takav događaj opisan kao 'moguća komplikacija', Marić je, s jedne strane pokušao zaustaviti gubitak ogromne količine krvi i tako, privremeno, pomoći jadnoj pacijentici koja je pala u 'krvareći' ili 'homoragični' šok zbog gubitka "dvije litre krvi za manje od jedne minute", a s druge strane, jer "nije imao asistenta" (što je suprotno postulatima struke, do kriminogenosti) panično je zvao u pomoć kolege iz bolnice te kirurge: Markovića, Špoljara i Margotića od kuće.

Nakon ovog incidenta, više ni Biščević nije mogao pojavu amortizirati te je 19. ožujka Mariću, pismeno, "zabranio izvoditi složenije operativne zahvate na novogradiškoj kirurgiji".

Posljedice političke prepotentnosti i zanatske impotentnosti 

Nakon izvjesnog vremena, sad u punoj operacijskoj sali, nastala je prava drama tijekom spašavanja život pacijentice. Kako novogradiška bolnica nema kardiovaskularnog kirurga, zatražili su pomoć u Slavonskom Brodu.

Saznavši za događanja, dr. Latić, odmah, zapovjedio je neka se pripremi jedna operacijska sala za moguć nastavak procesa u brodskoj bolnici te, istovremeno, pozvao kardiovaskularnog kirurga Velimira Banu, neka putem telefonske veze (interfona), daje naputke i sugestije kolegama u operacijskoj sali u novogradiškoj bolnici.

Nakon skoro četverosatne borbe za sanaciju štete, tijekom koje su "potrošili 19 boca krvi" (sedam litara), pacijentica je odvezena u jedinicu za intenzivnu njegu (u 'šok sobu').

Iako je, nakon upozoravajućih napisa i tijekom učestalih upita SBplusa, sanacijski upravitelj Biščević pokušao odbiti "napade" na svog radnog i partijskog kolegu Marića, nakon ovog incidenta više ni on nije mogao pojavu amortizirati - 20. ožujka, Mariću je pismeno "zabranio izvoditi složenije operativne zahvate na novogradiškoj kirurgiji". I to iz tri razloga: prvo, zbog neadekvatnih radnih uvjeta; drugo, jer nema odgovarajućeg kadra (asistenata) i treće, jer su mu učestale postoperativne komplikacije, očito, posljedica nedovoljno kvalitetnog rada.

Pogreške su podnošljivije od laži 

Nakon svega, bio bi to relativno uspješan kraj našim naporima tijekom kojih smo - u ovoj vrlo sofisticiranoj i nepotrebno mistificiranoj sferi rada - podsjećali na pravo javnosti da zna. Dapače, rado bismo ovdje stali i poentirali s porukom - liječnici nisu 'svete krave'.

Međutim, stati ne možemo jer pacijentica o kojoj pišemo, zbog incidenta tijekom operacije, dokazano je kontaminirana (zagađena) bakterijom. Posljedično, sa sepsom (otrovanjem krvi), već deset dana, u jedinici intenzivne njege izolirana je od drugih pacijenata.

Kontaktirali smo kćerku pacijentice, Jasenku V. iz Novske i pitali ju: zna li što se događa s njezinom majkom u novogradiškoj bolnici?

- Da znam. Ljubazni doktor, na telefon, kazao nam je kako je došlo do komplikacija zbog toga jer mama ima sto kila pa je, zbog toga, kuk iskočio. Uzet ću godišnji odmor i otići u bolnicu kako bih se pobliže informirala, kazala nam je gospođa Jasenka.

SBplus nije imao za cilj valorizirati stručnost pojedinog liječnika, njihove timove ili bolnice u cjelini. Imali smo ambiciju kazati kako je liječnički poziv, unatoč njegovoj visokoj sofisticiranosti, tek zanat...

Kako nismo ni ovlašteni ni kompetentni raspravljati s rodbinom pacijentice o problemu do kojeg je došlo, zahvalili smo na informaciji te predložili neka, svakako, netko od obitelji ode u bolnicu.

I liječnički poziv, unatoč njegovoj visokoj sofisticiranosti, tek je zanat

Nakon svih dosadašnjih napisa - o problemima s kojima se susreću pacijenti, ali i zaposlenici novogradiške bolnice - zaključno s ovim, SBplus nije imao za cilj valorizirati stručnost pojedinog liječnika, njihove timove ili bolnice u cjelini. Imali smo ambiciju kazati kako je liječnički poziv, unatoč njegovoj visokoj sofisticiranosti, tek zanat: zanimanje, struka, zvanje, profesija; vještina, umješnost, znanje.

Kao svaki drugi zanatlija i liječnik može pogriješiti. Bez obzira na to što su njegove pogreške među najtragičnijima, nitko nema pravo, zbog toga, liječnika kao čovjeka posebno osuđivati. I mi to, dakako, ne činimo.

Ne osuđujemo mi ortopeda Marića jer je pogriješio, nego skrećemo pozornost na činjenicu da griješi "učestalo". Ne osuđujemo mi bolnički sustav i njegovo vodstvo, jer se s kolegom solidariziralo, nego skrećemo pozornost na činjenicu da je njihova solidarnost prešla u sferu prikrivanja pojave koja se zove - rad štetan zajednici u cjelini.

Pišemo kako bismo demistificirali institucionalne uvjete, zanatske vještine i ljudske sklonosti u sustavu zdravstva. Jednako kao i u svakom drugom. Sustavu.