ZAHVALJUJUĆI, prije svih, menjševicima (rus. меньшевик hrv. 'manjinaš'): Rusu Mihaelu Sergejeviču Gorbačovu, Slovencu Milanu Kučanu, Hrvatu Dragi Dimitroviću te velikosrbinu Slobodanu Miloševiću sa sljedbom od Vardara pa do Triglava i drugim manje bitnim povijesnim akterima devedesetih godina 20. stoljeća - poslije višestranačkih demokratskih izbora i referenduma po republikama - raspala se (i) 'versajska tvorevina' Jugoslavija nakon čega je, na istom prostoru, u okviru AVNOJ-skih republičkih granica, nastalo šest 'nezavisnih' država.

Da nas veći dio Europe nije priznao 15. siječnja 1992., a svijet primio u članstvo Ujedinjenih naroda (UN) 22. svibnja 1992., naša deklaracija o državnoj neovisnosti od 25. lipnja 1991. vrijedila bi točno onoliko koliko je vrijedilo proglašenje Nezavisne države Hrvatske 10. travnja 1941. - ništa.

Posljedično toj činjenici, najvažniji jugoslavenski državni praznik, Dan republike, kojim se 29. studenog obilježavala godišnjica 2. zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), nakon 47 godina, otišao je u povijest, a svaka novonastala država odredila je novi datum koji slavi kao najvažniji dan u godini - Dan državnosti.

Svoj Dan državnosti Slovenija obilježava 25. lipanj, jer je na taj datum 1991.godine slovenska Skupština donijela odluku o samostalnosti i suverenosti države.

Bosna i Hercegovina je kao Dan svoje državnosti zadržala 25. studeni, jer je na taj datum 1943. godine, na prvom Zasjedanju antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) usvojena Rezolucija u kojoj je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih naroda i narodnosti te ravnopravnost Republike BiH unutar jugoslavenske federacije s povijesnim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne.

Dan državnosti Republike Srbije je 15. veljače, jer je to jedan od najvažnijih datuma u političkom, kulturnom i povijesnom kalendaru Srbije. Pored toga što je Dan državnosti, on je i Dan ustavnosti Srbije, kao i dan sjećanja na početak Prvog srpskog ustanka.

Crna Gora obilježava Dan državnosti u znak sjećanja na 13. lipanj 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, a na isti datum 1941. godine narod Crne Gore počeo je ustanak protiv fašizma.

Republika Hrvatska, pak, kao Dan državnosti, od 2020. godine opet, slavi konstituirajuću sjednicu Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, održane nakon drugih višestranačkih izbora provedenih u 'Titovoj Jugoslaviji', 30. svibnja 1990., mada taj događaj s hrvatskom neovisnošću ima manje veze od, na primjer, zasjedanja zadnjeg Kongresa Saveza komunista Jugoslavije koji je održan četiri mjeseca prije, od 20. do 22. siječnja 1990. godine. A, od donedavno slavljenog 25. lipnja manje je važan jer je, nakon provedenog referenduma 19. svibnja 1991., na taj datum Hrvatski sabor donio odluku o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika.

Mada Hrvatska država nije nastala - niti je osamostaljena i postala neovisnom - 30. svibnja 1990., ni 25. lipnja 1991. godine, u oba slučaja, zakonodavci su egocentrično silujući povijesnu istinu, iz prizemnih partikularnih interesa, odlučivali koji dan Hrvati trebaju slaviti kao Dan državnosti.

Dan kojeg nam je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) svojevremeno i opet, nametnula kao Dan hrvatske državnosti, to sigurno nije, ali je nešto drugo. Taj 30. svibanj, sigurno jest Dan demokracije i dan velike pobjede hrvatskih komunista menjševika koji su dotad, bezmalo sto godina, bili gubitnici unutar svjetskog komunističkog pokreta.

Naime, do velikog 'unutar-komunističkog' raskola došlo je na drugom kongresu Ruske socijaldemokratske partije (RSDRP) 1903. u Londonu, gdje je totalitarnu većinu (rus. большинство / boljšinstvo - od čega je nastala izvedenica 'boljševici') predvodio Vladimir Iljič Lenjin, a demokratsku manjinu (rus. Меньшинство / menjšinstvo - od čega je nastala izvedenica 'menjševici') predvodio je Julius Martov.

Dakle, ako itko u Hrvatskoj 30. svibanj treba slaviti kao dan svog velikog uspjeha onda su to hrvatski komunisti menjševici, čiji su sljednici svoje redove zbili u okviru Socijaldemokratske partije hrvatske (SDP), a ne nacionalisti koji su, uz klerikalne diple, formirali Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) i 30. svibnja ubrali plodove višegodišnjeg rada demokratskog krila Saveza komunista Hrvatske.

Bez dizanja hrvatske zastave na kninskoj Tvrđavi 5. kolovoza 1995. godine, nezavisna država hrvatska bila bi tek ustašoidni san, a ne domobranska stvarnost.

Unatoč činjenici da su, nakon 87-godišnje političke bitke, 30. svibnja u Hrvatskoj nominalno pobijedili menjševici, koji su zastupali tezu kako političke odluke treba donositi demokratski - odozdol prema gore, a ne obrnuto, takozvanim 'demokratskim centralizmom' - odozgor prema dolje, što su zastupali boljševici, diskutabilno je koliko se hrvatska politika odmaknula od boljševičkog mentalnog sklopa i takve političke prakse.

U onoj mjeri u kojoj netko odozgor nameće takozvanu 'stranačku stegu', što je istoznačnica (hrv. sinonim) za 'demokratski centralizam', u toj mjeri je Hrvatska boljševizirana zemlja i obrnuto, u onoj mjeri u kojoj narod (članstvo u strankama) demokratski, većinom glasova, vodstvu države, odnosno stranke, diktira političke stavove u toj mjeri je zemlja (stranka) demokratska.

Uglavnom, ni konstituiranje jednog od socijalističkih Sabora - što HDZ nameće kao Dan državnosti - niti  od koalicije SDP-HSLS u te svrhe silovan današnji dan, 25. lipanj, kada je pokrenut postupak razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika, nisu politički dovoljno  superiorni u odnosu na neke druge datume iz hrvatske povijesti da bi - samo po sebi razumljivo - mogli biti okićeni sintagmom Dan državnosti.

Na primjer, da nas veći dio Europe nije priznao 15. siječnja 1992., a svijet primio u članstvo Ujedinjenih naroda (UN) 22. svibnja 1992., naša deklaracija o državnoj neovisnosti od 25. lipnja 1991. vrijedila bi točno onoliko koliko je vrijedilo proglašenje Nezavisne države Hrvatske 10. travnja 1941. Ništa.

Odnosno, priznanje naše neovisnosti od svijeta vrijedilo bi upravo onoliko koliko vrijedi njihovo priznanje opravdanosti konstituiranja neovisne države Palestine, da hrvatska vojska nije bila dovoljno odlučna i od Hrvata kao kvalificiranih oficira JNA uspješno vođena tijekom Domovinskog rata. Dakle, bez dizanja hrvatske zastave na kninskoj Tvrđavi 5. kolovoza 1995. godine, nezavisna država hrvatska bila bi tek ustašoidna tlapnja, a ne domobranska i socijaldemokratska stvarnost.

Uzgred
Tijekom 2020. godine Hrvatska slavi: 01.01.2020. Nova godina; 06.01.2020. Sveta tri kralja (Bogojavljenje); 12.04.2020. Uskrs; 13.04.2020. Uskrsni ponedjeljak; 01.05.2020. Međunarodni praznik rada; 30.05.2020. Dan državnosti; 11.06.2020. Tijelovo; 22.06.2020. Dan antifašističke borbe; 05.08.2020. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja; 15.08.2020. Velika Gospa; 01.11.2020.  Dan svih svetih; 18.11.2020. Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje; 25.12.2020. Božić; 26.12.2020. Sveti Stjepan.
Dakle, tijekom godine Hrvatska ima 14  neradnih dana od čega je šest državnih praznika, a osam vjerskih blagdana. Slovenija također ima 14 neradnih dana, ali u obrnutom odnosu jer je državnih praznika osam, a vjerskih blagdana šest. Bosna i Hercegovina ima čak 20 neradnih dana od čega je šest državnih praznika, a  čak 14 vjerskih blagdana. Srbija ima 12 neradnih dana od čega je sedam državnih praznika i pet vjerskih blagdana. Pored Hrvatske i Slovenije, Crna Gora također ima 14 neradnih dana koje je ravnomjerno podijelila na sedam državnih praznika i sedam vjerskih blagdana.