REPUBLIKA Hrvatska ima 428 općina i 127 gradova, odnosno, 555 jedinica lokalne samouprave, dok je 1956. godine imala 299 općina i 69 gradova. Dakle, nešto manje.

Mada ne u istom omjeru, stanovništva je također više danas nego ga je bilo tada. Prema popisu iz 2011. u Hrvatskoj živi 4.284.889 ljudi, dok ih je 1956. godine bilo 3.935.692. Bezmalo, koliko je danas Hrvata u njoj (3.874.321- odnosno 90,42 posto).

Za razliku od zemlje u cjelini, područje koje medijski pokriva (i) SBplus, ne samo gospodarski nego i demografski, dobrano je ruinirano.

Tek samoupravna i državna birokracija bujale su kao gljive poslije kiše.

Netom prije nego će progresivne političke snage u hrvatskoj "upaliti svjetlo", na području tadašnje općine Slavonski Brod (od Lužana do Slavonskog Šamca) samouprava se odvijala u okviru samostalnih naselja - Mjesnih zajednica - bez zaposlenih.

Svih 65 općinskih službenika, radnika i funkcionara 1990. godine bili su smješteni u sadašnjoj zgradi Županije, a servisirali su samoupravne potrebe 103 tisuće stanovnika. Pritom, Skupština općine raspolagala je s proračunom (hrv. budžetom) vrijednim ondašnjih 4.971.482 USD (2018. god. 29.828.892,00 kn). Prosječna neto plaća u Hrvatskoj bila je 1990. - 684 DEM; 1992. - 194 DEM)

Funkcionalno, tadašnja općina bila je "država u državi". Imala je Općinski sud, Općinsko odvjetništvo (hrv. tužilaštvo) Općinsku policiju, Općinsku poreznu upravu, Općinsku inspekciju, Općinski ured obrane i zaštite, Općinsko školstvo i zdravstvo... te druge institucije i ustanove pod izravnom ingerencijom općinskih vijećnika (odbornika) i/ili delegata Samoupravnih interesnih zajednica i drugih oblika samoupravljanja. Bio je to u svijetu jedinstven, samoupravni, društveno-politički sustav. Dakako, sve su nadzirali "čuvari revolucije", Općinski komitet Saveza komunista i druge "društveno-političke organizacije".  

Po izlasku iz "socijalističkog mraka", četvrt stoljeća, s jedne strane zaostajali smo u gospodarskom razvitku u odnosu na druge neslavonske županije i/ili europske regije, a s druge strane, posljedično i tome, demografski smo posrnuli do te mjere da je i katolička Crkva postala zabrinuta za stanje izvora njezina bogatstva.

Jedina oblast u kojoj (i) ovaj prostor buja jeste teritorijalno cijepanje lokalne samouprave i zapošljavanje birokracije u njoj. U odnosu na socijalizam - koji je sam po sebi bio napredan u proizvodnji činovnika, ovdašnji kapitalizam otišao je korak dalje. I to ne samo zbog istinitosti teze jednog od svjetskih uglednika (čije ime, na ovim prostorima, nije uputno spominjati) kako birokracija ima svojstvo samoreprodukcije.

Posao kojeg je u socijalističkom "mraku" obavljalo sedamdesetak zaposlenih službenika, u kapitalističkoj "svjetlosti" obavlja njih više od 300.

Unatoč fantastičnom iskoraku iz industrijskog u postindustrijsko birokratsko doba. Unatoč bezbrojnim 'E' programima koji su trebali supstituirati, a ne multiplicirati birokrate.

Pored činjenice da nam je država postala perverzno korumpiran polit-birokratski mastodont i po tome zauzela drugo mjestu u Europi, što niti totalitarni samoupravni socijalizam nije dosegao, Ona, etatizirana sveta Država, za sebe je prigrabila 95 posto društvenog bogatstva i, putem njega, kontrolira sve pore života i razvoja zajednica - od Belog Zagreba do Crnog Potoka. Nitko, apsolutno ništa ne može učiniti niti postići bez "svoga" čovjeka u Zagrebu.

Upravo zbog neviđene koncentracije političke i administrativne moći u metropoli, bujanje lokalne birokracije je groteskno.

Na žalost većine, posebno pitomih Slavonaca koji se u postratnom vihoru novokomponiranog hrvatskog moralnog kodeksa nisu "snašli", ovdašnji prostori su dodatno materijalno i demografski osakaćeni.

Mada bi materijalna osakaćenost ovih prostora - uvjetovana prije svega idiotskim politikama centralne vlasti i oportunističkim držanjem "Crkve u Hrvata" - mogla biti nekakvo opravdanje za bujanje zapošljavanja (hrv. uhljebljavanje) ovdašnjih ljudi u lokalnoj samoupravi, državnoj upravi te njihovim institucijama, ustanovama i tvrtkama, razmjeri su toliko veliki da niti opća devastiranost prostora to ne opravdava. Dapače.

Od 2010., sinonim "uhljebništva" na području Brodsko-posavske županije bili su direktori Regionalnog centra za gospodarenjem otpadom Šagulje. Aktualni polit-gospodarski lider koji obnaša (i) tu dužnost jeste izvjesni Josip Grgić, samosvjesni uglednik iz redova HDZ-a.

O tome koliko je velik problem teritorijalna usitnjenost i kadrovska prekobrojnnost lokalne i državne birokracije na ovim prostorima, pisali smo vrlo često. I OVDJE

U nastavku donosimo tablicu trenutnog stanja na čiji sadržaj su - temeljem našeg upita svima - reagirali predstavnici tek četiri općine. 

ISPRAVCI:
1. Općina Velika Kopanica ima prihod od poreza 1.411.490,00 kn; 4 zaposlena; bruto plaće zaposlenih 488.319,40kn; prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom 10.173.125,00 kn.
2. Općina Slavonski Šamac ima prihod od poreza 1.411.490,00 kn; 5 zaposlena; bruto plaće zaposlenih 462.964,01kn; prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom 7.716,06 kn.