KOGA štiti USKOK: javno dobro ili moguć zločinački poduhvat?, 20. studenog 2020. godine pitali smo u jednom od 20-ak članaka kojima tri godine javnosti i institucijama države 'crtamo' postupak protuzakonite rekonstrukcije državne ceste u slavonskobrodskoj Osječkoj ulici. Dakle argumentirano - od pozivanja na egzaktne zakonske propise do znanstvenog mišljenja najviše razine - dokazivali smo kako je postupanje direktora Hrvatskih cesta Josipa Škorića, ministra graditeljstva Predraga Štromara i njegova tajnika Danijela Meštrića, predsjedničina savjetnik Mate Granića i drugih sudionika suspektnog postupanja, ustvari, državno teroriziranje Gradske uprave u Slavonskom Brodu s ciljem da ih se prinudi na izdavanje Uporabne dozvole (i) za protuzakonito rekonstruiranu cestu u Osječkoj ulici na koju je trebalo osigurati prometni priključak legalno izgrađenom trgovačkom centru Lidl.

Budući da smo raskrinkavali jedan od, istina financijski benignijih, zločinačkih poduhvata realiziranih na primitivan hrvatski način, spiritus movens tog hajdučkog postupanja, po nekima tek kontroverznog poduzetnik Ivan Rimac, pet puta je tužio SBplus kao izdavača i potpisnika ovog priloga ne bi li financijski uništio glasilo koje skreće pozornost na organizirano kriminalno djelovanje, primarno, državnih dužnosnika. Jer držimo kako poduzetnici nisu glavni krivci za činjenicu da je hrvatsko pravosuđe u civilizacijskom smeću, nego su to dijelovi hrvatske države, odnosno (i) oni ovdje apostrofirani. Naime, hrvatski kriminal u toj mjeri ne generiraju protuzakonito egoistični poduzetnici i građani koliko pokvareni državni dužnosnici, među kojima prednjače dijelovi pravosuđa.

Potka naših ukazivanja na očitu suspektnost u ponašanju Škorića, Meštrića i drugih u lancu, bila je granitna zakonska odredba da državne ceste nitko ne smije (re)konstruirati osim Hrvatskih cesta, dakle, one državne tvrtke koja je osnovana isključivo za te namjene. Takozvani 'pravni interes' za projektiranje, izgradnju, rekonstrukciju, nadzor i provođenje natječaja u vezi s time, nije mogao, niti može, imati itko osim državne tvrtke namijenjene toj svrsi - Hrvatske ceste.

Očita namjera za počinjenje kaznenog djela

Svjestan te činjenice i sam direktor Hrvatskih cesta, Josip Škorić, tražio je način kako da izigra Zakon i (on zna iz kojih razloga) omogući investitoru Ivanu Rimcu da uradi ono što uraditi nije smio nitko osim Hrvatskih cesta - da rekonstruira državnu cestu u Osječkoj ulici. Naročito ne na način da na njoj napravi 'lijevog skretača' za trgovinu Lidl i time onemogući 'lijevog skretača' za gradsku ulicu u neposrednoj blizini.

U kojoj mjeri je to učinio svjesno, vidljivo je iz činjenice da je, nakon našeg pisanja, investitoru Rimcu izdao „Pisanu suglasnost u svrhu dokaza 'pravnog interesa' u postupku ishođenja građevinske dozvole", kojom mu je (nakon što je cijeli posao već bio obavljen 'u tišini') dopustio neka „rekonstruira državnu cestu DC423…", mada je znao kako je izdavanje takvog dokumenta protuzakonito.

Unatoč kristalno jasnim zakonskim odredbama, koje potvrđuju korektnost naših napisa o događaju, tri hrvatska suca osudila su nas zbog klevete (sic!) - mada su bili svjesni činjenice kako smo pisali istinu i ništa drugo do li istinu. Mada su, dakle, bili svjesni da svojim presudama, ustvari, sudjeluju u legalizaciji zločinačkog poduhvata.

Stara, a u Hrvatskoj i groteskna, fraza kako je 'pravda spora ali dostižna' i u ovom slučaju pokazala se istinitom, mada za nas zakašnjelom i materijalno nekorisnom. Bezmalo četiri godine nakon naših prvih napisa, a zahvaljujući ustrajnosti Gradske uprave koja štiti zakonitost vlastitog postupanja preuzimanjem slučaja od 'čudno' „nezainteresiranog" USKOK-ovog činovnika, Darka Dodiga, došli smo do tri nova dokumenta koji potvrđuju ispravnost našeg postupanja i istinitost naših napisa.

Dokaz 1.

Prvi dokument izdao je Tomislav Mihotić državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture 27. studenog 2020. godine u kojem, Gradu Slavonskom Brodu, ne dopušta „rekonstrukciju rasvjete na mostu preko Save". Dakle, ne dopušta niti „rekonstrukciju rasvjete", a kamoli same ceste, jer rutinski konstatira - pazi sad - : „Most preko Save u Slavonskom Brodu nalazi se na državnoj cesti DC53, upravitelj mosta su Hrvatske ceste d.o.o., stoga Grad Slavonski Brod nije ovlašten biti investitor, niti nositelj provedbe predložene rekonstrukcije." Dakle, Grad nije „ovlašten biti investitor" u rekonstrukciji rasvjete na državnoj cesti - što je javni interes, a Ivan Rimac jest ovlašten rekonstruirati samu državnu cestu - što je njegov privatni interes (sic!).

Dokaz 2.

U okviru iste pravne infrastrukture, isti državni tajnik, Tomislav Mihotić, 2. ožujka 2021. godine, izdao je očitovanje o namjeri Grada Slavonskog Broda da „rekonstruira raskrižje, izgradi prometnicu i pješačko-biciklističku stazu" u Osječkoj ulici, u kojem, između ostalog navodi: 

„Člankom 82. Zakona o cestama …, u dijelu pod nazivom: „Hrvatske ceste d.o.o., Predmet poslovanja", propisano je da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo… Hrvatske ceste d.o.o. (…). Slijedom svega navedenoga, … Zakon o cestama, ne poznaje možebitni institut stjecanja statusa investitora od strane jedinice lokalne samouprave radi rekonstrukcije raskrižja, izgradnje prometnice i pješačko - biciklističke staze, koje obuhvaća rekonstrukciju raskrižja DC423." 

A upravo o tome da „državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo… Hrvatske ceste d.o.o." te da „Zakon o cestama, ne poznaje možebitni institut stjecanja statusa investitora od strane jedinice lokalne samouprave", a kamoli od strane privatnog investitora, pišemo tri godine, ali nas nitko od odgovornih nije želio čuti. Dapače, ušutkavali su nas enormnim kaznama za klevetu.

Dokaz 3.

Treći dokument potpisao je, pak, rukovoditelj Poslovne jedinice Hrvatskih cesta u Osijeku, Goran Martinović, također  tijekom izdavanja „Posebnih uvjeta" Gradu Slavonskom Brodu „…za izgradnju raskrižja prometnice i pješačko-biciklističke staze u odvojku Osječke ulice u Slavonskom Bradu". Dakle, onog „raskrižja prometnice" kojem je direktor Hrvatskih cesta i nadređeni Goranu Martinoviću, Josip Škorić, tri godine ranije, ukinuo nužnog 'lijevog skretača' jer je trebao Rimcu dvadesetak metara prije - za skretanje u trgovinu Lidl. Naime, da Lidl tada nije dobio tog 'lijevog skretača' na državnoj cesti, ne bi od Rimca kupio objekt za trgovački centar. Bio je to temeljni preduvjet za sklapanje unosnog posla i mogući motiv za organizaciju zločinačkog poduhvata. 

'Čuvajući leđa' direktoru Škoriću - jer je tri godine ranije izdao protuzakonit dokument - pokrivajući dakle tu svinjariju, Martinović je u točki osam 'Posebnih uvjeta građenja', Grad Slavonski Brod upozorio kako je „obvezan prije izgradnje priključka na cestovnom zemljištu državne ceste DC423, od Hrvatskih cesta … ishoditi dokaz pravnog interesa u skladu s člankom 109. Zakona o gradnji." 

Da ponovim, Grad Slavonski Brod - reče državni cestar - „obvezan je ishoditi dokaz pravnog interesa" mada takav dokaz nisu tražili od Ivana Rimca (sic!). Drugim riječima, u ovom slučaju, Goran Martinović na glavu je okrenuo latinsku: „Što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu". Službenim dokumentom, ustvari, rekao je kako nije dopušteno Gradu Slavonskom Bordu ono što je dopušteno Ivanu Rimcu. 

Korumpirani, retardirani ili tek aljkavi?

Dakako, direktoru Hrvatskih cesta Josipu Škoriću i njegovu podčinjenom Goranu Martinoviću, ministru graditeljstva Predragu Štromaru i njegovu tajniku Danijelu Meštriću znan je motiv za takvo postupanje, a nominalnom progonitelju kriminalaca Darku Dodigu poznato je zbog čega, po službenoj dužnosti, nije gonio očite počinitelje kriminalnih radnji iako je na progon bio potaknut kaznenom prijavom Grada Slavonskog Broda.

Mada ne znam jesu li ovdje (ne)imenovani državni dužnosnici (bili) korumpirani, retardirani ili tek aljkavi, pouzdano znam kako nešto od toga (bili) jesu. Neovisno o tome što su bili, ili jesu, po hrvatsku pravnu državu i građane, ne samo Slavonskog Broda, konzekvence su iste - kriminal buja pod zaštitom onih koji bi ga progoniti trebali.

PDF Dokument

Dokumenti 1, 2 i 3..pdf