„NAJVEĆI projekt na području Grada Pleternice, projekt Aglomeracije, pod budnim je okom nadležnih tijela", tvrdi autor članka objavljenog 8. srpnja na službenoj stranici Grada Pleternice.

Kao da je u pitanju marifetluk u požeškom vilajetu, a ne transparentna europska investicija u Zlatnoj dolini.

Iako je točno kako se radi o velikom projektu, jer mu je ukupna vrijednost 176,8 milijuna kuna, od čega Europa financira 70 posto, nije istina kako je on, projekt, „pod budnim okom nadležnih". Dapače, samo zbog toga što su svoje 'oči' potpuno zatvorili gradonačelnica Marija Šarić, direktor nominalnog investitora Tekije d.o.o. Ante Bekić i 'njegov' brojni Nadzorni odbor sastavljen od predsjednika Ante Kolića i članova: Dijane Krpan, Davora Kneževića, Dražena Muljevića, Anke Opačak i Krešimira Prpića, izvođač radova Presoflex gradnja d.o.o. mogao je nesmetano napraviti ono čudo od ceste duge 154 metra u gradačkoj Ulici kralja Tomislava, o čemu je prvi javnost izvijestio požeški 034portal.

Da je o običnoj svinjariji riječ vidljivo je svakome putniku namjerniku, a ne samo ogorčenim mještanima kao što je gospođa M.H. (ime poznato redakciji portala SBplus)

 - Prije nego što su počeli raditi kanalizaciju, ovdje je bila loše napravljena cesta širine četiri metra. Zbog toga, svi smo očekivali kako će novu cestu napraviti 'kako Bog zapovijeda'. I zaista, sve su prvo označili špagom kako i treba, a onda su jedan dan došli i bijelom kredom označili širinu malo veću od dva metra. Ja se s time ne slažem. Plaćamo velike komunalije i vodnu naknadu, a oni napravili ovu cestu koja, po mome mišljenju, nema nikakvog smisla. Naime, to nije ni cesta niti pješačko-biciklistička staza. Zvala sam gospođu Jozić, koja je rekla da sve trebamo vidjeti s izvođačem radova. Muž je zvao sve po redu, od Presoflexa, preko Prometa do Tekije, ali svi oni, jedni na druge, prebacuju odgovornost. Na kraju, ništa ne znamo osim da je ovo smješno i suludo. - za SBplus kazala je nezadovoljna mještanka.

Mada smo pokušali saznati: o čemu je riječ? Zbog čega cesta u Ulici kralja Tomislava izgleda karikaturalno? U tome nismo uspjeli.

Unatoč opetovanom nastojanju da kontaktiramo glavnog voditelja projekta, Hrvoju Trebuljaka, razgovarali smo tek s njegovim pomoćnikom, Tomislavom Baričevićem, ali kao da i nismo jer nam je tek kazao: „Ja nemam pravo iznositi bilo kome bilo kakve informacije."

Na naše pitanje: A tko može? odgovorio nam je: „Ne znam, ja vam te informacije iznositi ne mogu."

Ostajući ustrajni u pokušaju da saznamo nešto konkretno, pitali smo može li njegov nadređeni Trebuljak dati informacije? na što je čovjek također odgovorio kako ne zna. A, na pitanje može li nam dati njegov broj telefona? odgovorio je: „E ne mogu. Ako trebate informacije dođite u firmu, ja neću preko telefona davati nikakve informacije."

Bio je to još jedan dijalog - kao da je u pitanju veliki tajni posao sumnjive provenijencije, a ne „Najveći projekt pod budnim okom nadležnih tijela". Kao da je u pitanju privatna prćija, a ne javni projekt europske i hrvatske uprave te lokalne samouprave. Kao da je u pitanju marifetluk u požeškom vilajetu, a ne transparentna europska investicija u Zlatnoj dolini. Kao da su novinari lokalnih portala neprijateljski špijuni, koji imaju namjeru otkriti veliku državnu tajnu, a ne ljudi plaćeni da redovito i cjelovito informiraju građane o načinu upravljanja njihovom imovinom.

Izbjegavajući davanje informacija bez zadrške, svaki upitani sudionik - ovog, izgleda, suspektnog posla - koji nije želio biti kooperativan (i) s novinarima portala SBplus, ustvari, potvrđuju opravdanost sumnje u neusklađenost obujma „projekta Aglomeracije" i osiguranih  financijskih sredstava s obujmom i kvalitetom izvedenih radova na terenu.

Ispravnost ovog zaključa u izravnoj je vezi s onime što smo vidjeli i čuli na terenu. U onoj mjeri u kojoj je izvođenje javnih radova obavijeno velom tajni, u toj mjeri su oni suspektni i obrnuto.