BAŠ zbog toga što sam, u više navrata, deklarirao se kao protivnik politike da Dubravko Galović (HDZ) približi se poziciji s koje bi mogao odlučivati o raspodjeli brodskih proračunskih sredstava, na Dan pobjede, 9. svibnja 2018., objavili smo kolumnu ...pripadnik brodske i hrvatske elite. U tom prilogu, upravo tog brodskog lidera naveo sam kao primjer čovjeka kojeg često, zbog predrasuda, ljudi paušalno osuđuju i kleveću. Načelno, stao sam u obranu njegova dostojanstva jer ga često napadaju bez argumenata.

Budući da takvi nemaju hrabrosti učiniti bilo što izvan čopora, zakrabuljena junačina svojim postom tek je objavio želju: "Jednom će se i baterije potrošiti pa neće biti ovakvog medijskog smeća plaćenog javnim novcima".

I, umjesto prepoznavanja trunke čojstva u toj gesti (čojstvom branimo druge od zla u sebi) jedan od Galovićevih protivnika, ispod tog članka, ostavio je komentar iz kojeg kipti upravo onaj vid mržnje protiv koje sam ustao braneći Galovića. Onaj vid mržnje koju pronosi talog svakog pa i hrvatskog društva. Ona vrsta taloga koja, iz busije, zaštićena većinom, napada manjince (manjinaše). One koji ne pripadaju većini. Ekstremni primjeri posljedica takvog društvenog ponašanja jesu genocid u Jasenovcu i Srebrenici te nijekanje njihova postojanja.

Budući da takvi bijednici nemaju hrabrosti učiniti bilo što izvan čopora, zakrabuljena junačina svojim postom tek je objavio želju: "Jednom će se i baterije potrošiti pa neće biti ovakvog medijskog smeća plaćenog javnim novcima".

Dakle, Galović se zamjerio nekom krmku koji je spreman Boga moliti neka iscuri baterija u elektrostimulatoru srca (pacemakeru) novinaru jer je branio temeljna ljudska prava njegova protivnika. Neka umre onaj tko brani Dubravka Galovića, poručio je taj bijednik, čiju podsvijest permanentno tove ovdašnje utjecajne ideologije i vjere, koje i same žive od mržnje prema drugima.

Kad klevete postaju poštapalice stvaraju predrasude

U onoj mjeri u kojoj je društvo segregirano, u toj mjeri klevetanje drugog i drukčijeg ima politički, vjerski, pravosudni i svaki drugi društveni legitimitet. A, u kojoj mjeri olako, ponekad i nesvjesni njezine težine, koristimo se klevetom kao 'legitimnim' sredstvom političke borbe, svjedoči (i) zadnja kolumna Jozefine Birindžić, koju ta ugledna kuharica redovito objavljuje na takvom portalu - sbperiskop.

"U situaciji kada gradonačelnik, koliko čujem, treba isplatiti pet milijuna kuna odštete Lidlu zbog odgođenog otvaranja trgovine, naravno to neće platiti on, već svi mi. Ako se gradsko vijeće s tim slaže, onda su svi zreli za ostavke. Nije to prvi izgubljeni spor našeg grada, možda je samo najskuplji, ali čemu se brinuti kada građani plaćaju", napisala je poznata brodska socijaldemokratkinja i na taj način sudjelovala u širenju laži o posljedicama postupanja brodskog gradonačelnika tijekom njegova  suprotstavljanja očitoj korupciji u Ministarstvu graditeljstva i Hrvatskim cestama.

Kao da Mirko Duspara nema stvarnih političkih grijeha koje oporba može i treba kritizirati. Kao da nisu svjesni činjenice kako svaka izgovorena laž o političaru, ustvari, prekriva njegove stvarne mane i čini ga boljim nego što jeste. Pravdajući se od notornih laži, zadovoljni političari skreću pozornost sa stvarnih grijeha kojih ne manjka ni jednom od njih.

Da "gradonačelnik treba isplatiti pet milijuna kuna odštete Lidlu zbog odgođenog otvaranja trgovine" notorna je laž koju u javnosti šire politički diletanti i besramni vlastohlepci. U nedostatku vlastite pameti i poštenja, ti lašci stalnim klevetama stvaraju nezdravu društvenu klimu u kojoj je moguće i pošten svijet staviti u funkciju nepoštenih namjera.

Pravdajući se od notornih laži, zadovoljni političari skreću pozornost sa stvarnih grijeha kojih ne manjka ni jednom od njih. 

Poruka kako to "nije prvi izgubljeni spor" nego tek "najskuplji" te podsjećanje kako to sve "građani plaćaju", trebala bi postati jedno od općih mjesta u Gradu. Trebala bi postati krunski dokaz kako prijeki Duspara nije u stanju voditi konstruktivan dijalog s okruženjem i Zagrebom te da zbog toga Slavonski Brod nazaduje. Jedna je to od onih poruka kakvima ovdašnje političke štetočine grade nosač, platformu, podlogu... s koje permanentno napadaju dugogodišnjeg brodskog gradonačelnika kako bi ga oslabili u njegovim aktivnostima. Kako bi razarali njegove programe i projekte i na taj način sebe predstavili alternativom. Svjesni činjenice kako su najobičniji nikogovići, ti vlastohlepci potiču atmosferu - što gore po Grad to bolje po nas.

Političke klevete pomažu oklevetanima

Šteta. Šteta da takav jad od kritike prevladava u brodskom političkom prostoru. Šteta što će ta bijeda prekriti, zasjeniti, u drugi plan gurnuti, potrebnu i opravdanu kritiku Dusparinih gradskih politika te u prvi plan izbaciti glasnu i zadaći nedoraslu brodsku oporbu, koja tek notornim lažima pokušava vlasti se dočepati.

A koliko je besramna tvrdnja kako će Slavonski Brod "isplatiti pet milijuna kuna odštete Lidlu", najbolje govori činjenica da ni Lidl niti Ivan Rimac - koji je za tog njemačkog trgovca gradio objekte - nisu u sporu s Gradom Slavonskim Brodom. Nisu podigli nikakvu tužbu protiv Grada Slavonskog Broda, jer ih u otvorenju trgovine nisu kočili Duspara i Grad Slavonski Brod, nego nesposobni ili korumpirani činovnici Ministarstva graditeljstva i Hrvatskih cesta, koji su bili nadležni za izdavanje građevinske i uporabne dozvole za rekonstrukciju državne ceste u Osječkoj ulici.

Obrnuto, Grad Slavonski Brod podnio je kaznenu prijavu protiv Ivana Rimca i drugih te je tužio Ministarstvo graditeljstva zbog protuzakonitog izdavanja uporabne dozvole za nelegalno rekonstruiranu cestu i nelegalnu promjenu prometnog režima u Osječkoj ulici, čime su, tek iz njima znanih razloga, opći interes podredili pojedinačnom.

To što su brodske općinske sutkinje, Ivanka Kovačević i Renata Marić Ivanović, svojim presudama protiv SBplus-a (jer smo pisali o svinjarijama Ministarstva i Hrvatskih cesta) pokušale dati legitimitet kriminalnom postupanju Ivana Rimca i njegovih zaštitnika, ne znači da oni nisu kriminalno postupali, nego tek pokazuje da su i sutkinje kontaminirane predrasudama te izložene pritiscima ambijenta u kojem djeluju.

Kad sudske presude zrcale ambijent u kojem su nastale

To što su brodske općinske sutkinje, Ivanka Kovačević i Renata Marić Ivanović, svojim presudama protiv SBplus-a (jer smo pisali o svinjarijama Ministarstva i Hrvatskih cesta) pokušale dati legitimitet kriminalnom postupanju Ivana Rimca i njegovih zaštitnika - savjetnika hrvatske predsjednice, Mate Granića, državnog tajnika u Ministarstvu graditeljstva, Danijela Meštrića,  direktora Hrvatskih cesta, Josip Škorić i drugih - ne znači da oni nisu kriminalno postupali, nego tek pokazuje da su i sutkinje kontaminirane predrasudama te izložene pritiscima ambijenta u kojem djeluju.

A da je SBplus pronosio istinu o nezakonitoj rekonstrukciji državne ceste u Osječkoj ulici potvrdili su dr. sc. Tatjana Josipović, redoviti profesor i dr. sc. Hano Ernst, izvanredni profesor na Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svome ekspertnom mišljenju te djelomično i Županijski sud u Splitu preinakom presude sutkinje Ivanke Kvačević. Naime, taj sud je u cijelosti odbio tužbu Ivana Rimca kojom je tražio da SBplus ispravi svoje navode i to na način da objavi i sramoćenje glavnog urednika.

Kad u nekom društvu 's nogu' izreknete laž nju je teško odmah demantirati jer je u pitanju "riječ na riječ", međutim kad, na primjer, napišete kako želite tuđu smrt, kao što je to učinio čitatelj na portalu SBplus, ili kad prenesete notornu laž, kao što je to učinila ugledna brodska socijaldemokratkinja, onda ste u poziciji da budete demantirani validnim službenim dokumentima.

Mada demantiranje ima zanemariv učinak u odnosu na klevetu, što najbolje ilustrira 'rasipanje perja s 20 kata i potom njegovo skupljanje', javno napisana riječ puno oštrije siječe i puno dublje tragove ostavlja od one koja nije zabilježena. Zbog toga, oni koji pišu presude, novinske članke ili što već, puno više bi trebali paziti od onih koji tek brbljaju.