RAZLIKA između hrvatskih, posebno slavonskih, i zapadnoeuropskih restorana najvidljivija je u atmosferi. Dok 'unjih', tijekom ručka i večere sve vrvi, stol se uglavnom mora rezervirati, a pristojan žamor gostiju otkriva zadovoljne ljude, 'unas' se, po popunjenosti ugostiteljskih objekata, ne zna koje je doba dana, a gosti su, uglavnom, zaposleni 'uhljebi' ili nezaposleni 'biznismeni'.

Kako god, povratka nema. Cvijet sam kupio, predao prijateljevoj ženi i sad molim Boga da požive. Svi, prijatelj, njegova žena i cvijet s njima. U protivnom, sam sebi ću izgledati kao jedan brodsko-posavski župan koji je saudijskom veleposlaniku - tradicionalno odjevenom muslimanu - poklonio kravatu i paket vina.

Slično bi se moglo reći i za trgovačke centre. Mada su im gazde, interijer i robe isti, kupci i atmosfera u njima su potpuno različiti. Po kupovnoj moći dakako i, posljedično, po brojnosti kupaca te njihovoj (ne)raspoloženosti tijekom kupnje.

U jedan, po lokaciji, slavonskobrodski trgovački centar ušao sam kako bih kupio cvijet. Budući da to činim rijetko, obratio sam se jednoj od tri trgovkinje koje su započele s predbožićnim uređenjem prostora.

- Dobar dan gospođo… Zvjezdana - rekoh nakon što sam pročitao s kartice na reveru kako se zove trgovkinja multinacionalne kompanija koja svoj profit nasušni u Hrvatskoj zarađuju, odnosno, 'vodu iz drenovine cijedi'.

- Dobar dan - odgovori gospođa i, bez profesionalnog trgovačkog osmjeha na licu, razdragano, pogleda me ravno u oči te doda: - Kako Vam mogu pomoći?

- Bit ću Vam zahvalan ako mi kažete što da kupim kod vas - rekoh, a ona me opet pogleda ravno u oči, kao da je željela provjeriti pravim li šalu ili mislim ozbiljno te reče: - Rado ću Vam pomoći ako mi kažete u koje svrhe ćete koristiti ono što tražite.

- Idem na kirvaj u Bukovlje kod prijatelja… i žene mu. Budući da, obično, svi gosti donose prigodno piće za domaćina, odlučio sam njegovoj supruzi kupiti cvijet, a ne znam kakav. Nažalost, vrlo rijetko kupujem cvijeće i nemam pojma koje je za koju svrhu namijenjeno. Molim Vas pomognite mi kupiti cvijet kojim ću izraziti poštovanje prema prijatelju i njegovoj supruzi, a da pritom ne otkrijem da sam diletant.

Procijenivši valjda kako se ne šalim, nego njezin posao ozbiljno doživljavam, gospođa Zvjezdana me upita: - Koliko novaca namjeravate potrošiti u te svrhe?

- Onoliko puno koliko je dovoljno da pokažem poštovanje prema domaćici i onoliko malo koliko me neće odati da sam diletant, ili ne daj Bože skorojević koji knjige kupuje sukladno boji regala i dužini police u njemu - rekoh pokušavajući opustiti situaciju i pomoći prodavačici.

- Kako ste vi profesionalac, koji poznaje cvijeće i načine njegove upotrebe bolje od mene, a u Vašem pogledu vidim da ste prvo čovjek, a potom trgovac, molim Vas zamislite da cvijet namjeravam pokloniti Vama. Koji bi Vas posebno obradovao?

Potpuno se transformiravši iz slušatelja u instruktora te svojom samouvjerenošću odajući poznavatelja svoga posla, gospođa me pozva da krenem za njom u šumu raznog cvijeća posađenog u saksije i uredno složenog na policama prostorije veće od sto metara kvadratnih.       

- Rado ću Vam predložiti Šeflera koji se ne presađuje - govori gospođa te između dvadesetak lončanica izvadi jednu u kojoj je rastao cvijet visok sedamdesetak centimetara, a meni se činio potpuno istim onima iz okruženja, mada tako nije bilo, što sam shvatio kad mi je trgovkinja počela govoriti o njegovim karakteristikama i razlikama u odnosu na ostale iz police, slične, ali ne iste.

- Šeflera (kasnije sam pročitao kako se piše Schefflera te da je ime dobio u čast njemačkom botaničaru Johannu Petreu Ernstu von Schefferu koji je živio od 1793. do 1809.) ne presađujemo, a odgovara mu svjetlo ili polusjenovito mjesto jer ne podnosi direktno sunce - kazala je trgovkinja zanesena strukom i nastavila govoriti kao profesorica, ali ja ju više nisam mogao pratiti.

Očito, izborom cvijeta, lončanice i aranžmana, gospođa Zvjezdana je ispunila svoju zadaću, jer supruga mog prijatelja u Bukovlju bila je zadovoljna, a i kolegice joj. Mislim. 

Zbog toga, po dolasku kući, otvorio sam svemogući Google i pročitao dio onoga što nisam zapamtio, a držim važnim reći jer bi, u protivnom, predavanje gospođe Zvjezdane bilo uzaludno. Dakle, između ostalog,  "listovi Šeflera s vremenom postanu presvučeni slojem prašine tako da ih je dobro povremeno obrisati vlažnom maramicom ili osvježiti prskalicom. Nije zahtjevna biljka, iako pod optimalnim uvjetima preferira nižu temperaturu 10 - 15 stupnjeva Celzijevih.

Kad sam pročitao kako je optimalna temperatura do 15 stupnjeva, uhvatio sam se za glavu i pomislio kako sam promašio. Kako sam kupio cvijeće kojem ne odgovara uobičajena sobna temperatura u Slavoniji.

Tragajući za novim podacima, naišao sam na nešto povoljniju informaciju - kako temperatura u kojoj se nalazi Šeffera ne smije biti iznad 21 stupanj Celzijev. Osim toga, kažu, ta biljka traži puno vode u toku proljeća i ljeta, a zimi ju treba manje zalijevati. Ipak, pogoduje joj "orošavanje listova...".

Kako god, povratka nema. Cvijet sam kupio, predao prijateljevoj ženi i sad molim Boga da požive. Svi, prijatelj, njegova žena i cvijet s njima. U protivnom, sam sebi ću izgledati kao svojedobni brodsko-posavski župan koji je saudijskom veleposlaniku - tradicionalno odjevenom muslimanu - poklonio kravatu i paket vina.