U subotu, dan poslije 1. aprila, na 13. Kongresu Socijaldemokratske partije Hrvatske, ništa spektakularno dogodit se neće. Ne zbog toga što 'komunisti' razilaze se na '14. Kongresu', nego zbog toga što je članstvo te stranke monolitno oko vođe, sve dok puno veći politički 'mužjak' ne pokrene 'revolucionarne' personalne promjene.

Vođeni hijenskim nagonom za napad na ranjenu zvijer, nedovoljno visoko pozicionirani i/ili materijalno situirani članovi stranke, očito, zaključili su kako je došlo vrijeme za pokretanje 'odlučnog  boja' protiv 'autokratskog' predsjednika Zorana Milanovića jer, po njihovu mišljenju, stranku i državu vodio je na 'prezidencijalan' način, što je uzrokovalo stranačke poraze na izborima za lokalnu samoupravu, predsjednika države te europski i hrvatski parlament.

Sedamdeset pet dana poslije gubitka parlamentarnih izbora i dan nakon što je Sabor izabrao 13. hrvatsku Vladu, 23. siječnja 2016., na Iblerovom trgu, sastao se stočlani Glavni odbor SDP-a kako bi utvrdio što mu se dogodilo prije, tijekom i poslije izbora, odredio rokove za unutarstranačke izbore i fiksirao datum održavanja 13. Konvencije stranke.

Vođeni hijenskim nagonom za napad na ranjenu zvijer, nedovoljno visoko pozicionirani i/ili materijalno situirani članovi stranke, očito, zaključili su kako je došlo vrijeme za pokretanje 'odlučnog  boja' protiv 'autokratskog' predsjednika Zorana Milanovića jer, po njihovu mišljenju, stranku i državu vodio je na 'prezidencijalan' način, što je uzrokovalo stranačke poraze na izborima za lokalnu samoupravu, predsjednika države te europski i hrvatski parlament.

Da je u pitanju demokratski iskorak a ne prizeman revanšizam 'marginaliziranih' i 'otpisanih', inicijativa za programsko i kadrovsko 'provjetravanje' bila bi sasvim legitimna. Kako u pitanju nije demokracija nego kleptokracija (status i sinekure) koju potiču kukavice, licemjeri i ljudi suspektnog karaktera, inicijativa će propasti kao što su propadale i one opravdanije.

Dakako, nisu svi poticatelji na 'promjene', istovremeno: kukavice, licemjeri i beskarakternici, ali svaki od njih jeste nešto od toga.

Pristojan momak i dobar socijaldemokrat iz europeiziranog okruženja kakvo Rijeka i Kvarner sigurno jesu, Zlatko Komadina, 2000. godine, na 8. Konvenciji stranke, bio je manji od makovog zrna kad je Jerko Zovak podnosio amandmane na Statut SDP-a, protiveći se statuiranju unutarstranačke autokracije.

Danas pak, Komadina aktualnom predsjedniku, Zoranu Milanoviću, spočitava 'prezidencijalizam', jer se ponaša sukladno (i) statutarnoj ovlasti za koju je, pored više od tisuću delegata konvencije, glasovao i sam Komadina. Naime, dok Glavni odbor stranke "raspravlja o svim političkim, ekonomskim, socijalnim i ostalim pitanjima vezanim uz djelatnost Stranke i o tome zauzima stavove, donosi odluke" (čl. 28. st.3.), predsjednik stranke, autonomno, "utvrđuje političke stavove SDP-a" (čl. 44. stav. 1. Statuta).

Dakle, Glavni odbor tek 'zauzima', a predsjednik 'utvrđuje' političke stavove. Kad ta dva 'organa' stranke ne bi imali jedinstven politički stav - predviđao je 'Račanov Statut' - bila bi sazvana Konvencija stranke kako bi presudila u sporu.

"Milanović ne smije više biti na čelu SDP-a jer je doživio nekoliko poraza", govori više jadni nego zbunjeni (i) profašistički oportunist Ivo Baldasar.

U kojoj mjeri su oportunizam i bijedno kalkulantstvo štetni - ne samo po hrvatsku socijaldemokraciju nego i po hrvatsku državu - bilo je vidljivo na zadnjim parlamentarnim izborima koje je Milanović izgubio zahvaljujući i svojoj antologijskoj predizbornoj svinjariji sažetoj u jednoj, doslovno prostoj, rečenici: "Neće nam trebati".

Nakon što je stotinu puta upitan: Hoće li postizborno koalirati s crnokošuljašima nepravomoćno osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša, samoubilački, izgovorio je tu prostotu: 'Neće nam trebati'. Vjerojatno, više zbog slinjenja pobočnika nego osobne ambicije (koja nije mala), deklarirani antifašist Milanović, po svaku cijenu, želio je sačuvati vlast i, zbog toga, izgubio je obraz. Za SDP životno je važan, a ne tek puno bolji, strateški politički stav: protiv neofašista i kriminalaca radije ćemo izbore izgubiti nego ih s njima dobiti. Jer, kako reče Ivica Račan, 'vlast možemo izgubiti ali obraz ne'.

Kad su partijski uhljebi (koji izvan stranke nisu ništa) uspjeli pragmatizirati ponosnog i ponekad oholog Milanovića - ne bi li sačuvao vlast primarno zbog njihovih sinekura, a ne zbog oživotvorenja stranačkih politika - što bi tek učinili s blagim aparatčikom i antivođom, kakav bez sumnje jeste dobrica Zlatko Komadina.

A bez hrabrih i ustrajnih vođa u bilo kojem sustavu, od najniže linije ustroja do samog vrha, nema operacionalizacije planova i programa - ma kakvi oni bili.

Zbog toga, svi nezadovoljnici unutarstranačkim statusom i protivnici SDP-a molit će Boga neka tijekom izbora pobijedi oportunist bez karizme Zlatko Komadina, a svi kojima je stalo do programsko-kadrovske konsolidacije hrvatskih socijaldemokrata i njihove ozbiljne pripreme za suvislo preuzimanje kontrole nad državnom upravom, glasat će za Zorana Milanovića. Čovjeka koji bi, zbog svoje osobnosti, uz pomoć pametnih suradnika, mogao postati ono što za sebe voli reći da već jeste - hrvatski državnik.