OPĆINSKI sud u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem: 14 Ovrh-179/2021-2, odredio je provođenje ovrhe udaljenjem, ustvari, obitelji Jerka Zovka te uklanjanjem stvari iz nekretnine upisane u zk.ul.br. 1218, k.o. Donji Andrijevci, k.č.br. 595, koja u naravi čini kuću, dvorište i oranicu, površine 1.151 m2 te predaju iste slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju Ivanu Rimcu. Do ovrhe je došlo jer  tvrtka Zovak & sinovi d.o.o., koja je bila vlasnik kuće, nije imala sredstva za plaćanje 1,8 milijuna kuna sudskih troškova nakon izgubljenog spora, zbog čega je Rimac pokrenuo stečaj te ovršio imovinu tvrtke.

I u ovom slučaju, osobni gubici obitelji Zovak i dobitci 'familije' Rimac - u kojima je  do izražaja došla pojedinačna ljudska nemoć u odnosu na organiziranu zlobu i odurni egoizam štićen korumpiranim dijelom države - beznačajni su u odnosu na njihovu paradigmatičnost o statusu hrvatskog političkog, pravnog, socijalnog, kulturnog… stanja u kojem se nalazi hrvatsko društvo.

Epilog je to 15-godišnje pravosudne borbe za poništenje trostruke kriminalne preprodaje Slavonije DI koju je 2005. godine proveo Ivan Rimac, moj tadašnji poslovni partner i ravnopravni suvlasnik dvaju zajedničkih tvrtki: Slavonije DI d.o.o. i Rim i Zov d.o.o. Epilog je to jednog od najvećih zločinačkih poduhvata u Hrvatskoj tijekom kojeg su, svojim (ne)činjenjem, okosnicu činili spiritus movens Ivan Rimac te stalni i/ili povremeni sudionici: fiktivni kupci Slavonije DI d.o.o. Miroslav Randić, Zdravko Krešić i Mato Ravlić; sudac Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Davorin Pavičić, koji je u Sudskom registru protuzakonito proveo promjene vlasnika; županijski državni odvjetnik u Slavonskom Brodu, Stjepan Haramustek, koji Rimčevo kriminalno postupanje nije želio spriječiti; sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu, Beatrix Crnogorac, i sutkinja Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, Alica Pelicarić te sutkinja Županijskog suda u Bjelovaru, Sandra Galjar i drugi sudionici sudskih procesa koji su donosili vulgarno suspektne odluke, rješenja i presude.

Budući da sam u članku 'Slavonija DI – kronologija jedne pljačke' objavio nedvojbene činjenice koje govore o tome kako kriminalci postaju društvena elita, ovdje donosim tek završnu informaciju iz jednog od paradigmatičnih sudskih procesa zbog kojih je Hrvatska u pravosudnom smeću demokratskih društava svijeta. Donosim informaciju iz koje je, po sudskoj praksi vidljivo kako je hrvatska država puno bliža hajdučkoj despotiji nego pravedno i pravno uređenoj demokratskoj zajednici. Pritom, to je daleko veća šteta po društvo u cjelini nego po jednu obitelj.

Naime, ne događaju se kriminalna djela tek u Hrvatskoj. Dapače, u nekim zemljama na koje se rado pozivamo kriminala ima i više, međutim, u Hrvatskoj zlodjela generira sam sustav. Generira ga pravosuđe koje je stvoreno za njegovu eliminaciju (sic!). Zbog toga, geneza kriminala u Hrvatskoj je puno opasnija nego u drugim dijelovima civiliziranog svijeta.

Posljedično toj činjenici, primarnim neprijateljima društva ne držim pripadnike zločinačkog poduhvata kojeg je organizirao Ivan Rimac, nego korumpirane dijelove pravosudnog sustava kojeg odgovorni u Državi ne kontroliraju, nego njeguju. U Hrvatskoj se podrazumijeva da, uglavnom, niti u pravosudnoj institucionalnoj hijerarhiji ne možete napredovati ako prethodno niste napredovali u izvaninstitucionalnim centrima moći.

Mainstream je izraz koji označava mišljenje većine stanovnika nekog područja, zajednice ili države. U užem smislu, pod time se podrazumijeva kultura utemeljena na većinskom mišljenju i namijenjena je većinskoj publici.

Budući da bi mainstream mišljenje moglo biti kako ovaj prilog pišem kao jalni gubitnik ili luzer, a ne kao žrtva koja ima pravo braniti sebe i obitelj od 15-godišnjeg progona predatora i dijela represivne države u njihovoj funkciji, na ovaj način, odlučio sam sve (ne)dobronamjerne upoznati s trenutnim statusom predmeta koji, za mene, još nije okončan.

Kao čovjek koji uvažava pravnu državu, a s ciljem izvršenja sudskog naloga, u postupku sam preseljenja iz obiteljske kuće s dvorišnom zgradom ukupne površine 350 metara četvornih, na kredit građene u Donjim Andrijevcima 1980. godine, u obiteljsku vikendicu ukupne površine 52 metra četvorna, na kredit kupljenu 2007. godine.

I u ovom slučaju, osobni gubitci obitelji Zovak i dobitci 'familije' Rimac - u kojima je do izražaja došla pojedinačna ljudska nemoć u odnosu na organiziranu zlobu i odurni egoizam štićen korumpiranim dijelom države - beznačajni su u odnosu na njihovu paradigmatičnost o statusu hrvatskog političkog, pravnog, socijalnog, kulturnog… stanja u kojem se nalazi hrvatsko društvo.

I u ovom slučaju, minorni su svekoliki gubitci obitelji Zovak i dobitci 'familije' Rimac u odnosu na činjenicu da bi hrvatska Država uskoro mogla postati pravno i kulturno čudovište u funkciji zla.

Zbog toga, moj primarni cilj nije progoniti lopove, nego one koji lopovima omogućuju kriminalno postupanje, a potom u njihovu zaštitu stavljaju legitimni represivni aparat države. Dakle, prioritet je procesuirati one koji od rimaca, mamića, todorića, horvatinčića… prave hrvatsku poslovnu i kulturnu elitu - kako bi tog i takvog društvenog zla bilo što manje.

Mada ne znam jesu li sudac Pavičić i drugi, u ovom slučaju, bili korumpirani, retardirani ili tek aljkavi, materijalne činjenice govore kako nešto od toga sigurno jesu (bili). U svakom slučaju, po pravnu državu i moju obitelj posljedice su potpuno iste.

A to što smo moja obitelj i ja trenutno nemoćni u odnosu na silu kojom raspolažu kriminalni dijelovi hrvatske države, ne znači da smo trajni gubitnici. Dapače, rezultati naše borbe protiv sudionika (i) ovog zločinačkog poduhvata govore kako neminovan proces pobjede dobra nad zlom ide dalje. Pokazuje to i činjenica da brodskim Korzom hodamo čista obraza i uzdignute glave, što raznim Rimcima i njihovim kriminalnim asistentima nije moguće činiti. Naime, ipak je većina hrvatskih građana pošten svijet.

Modus operandi

Unatoč izričitoj odluci Skupštine društva o zabrani samostalnog postupanja

24.06.2005., Ivan Rimac je tajno, putem fiktivnog kupca i partnera mu u zločinačkom poduhvatu, Miroslava Randića, ustvari samome sebi, prodao Slavoniju DI. I to bez novca.

26.07.2005., autoritetom suvlasnika Slavonije DI, Rimac je u Slavonskoj banci podigao kredit od 11 milijuna kuna, a potom, sutradan,

27.07.2005. taj iznos posudio trećem članu zločinačkog poduhvata, Zdravku Krešiću, kako bi on, sutradan,

28.07.2005. taj iznos posudio svojoj tvrtki „Kreativ" d.o.o. da bi ta tvrtka, isti dan,

28.07.2005. taj iznos posudila tvrtki „Ferimport usluge" d.o.o. (vlasnik Miroslav Randić)  kako bi ta tvrtka, isti dan,

28.07.2005. ugovoreni iznos za „Slavoniju" DI isplatila njezinu 100-postotnom vlasniku, tvrtki RIM i ZOV d.o.o. čiji su 50-postotni suvlasnici bili Zovak i Rimac.

Vidjevši kako ne prihvaćam nikakvu isplatu mog vlasničkog udjela u novcu, nego da sam pokrenuo sudski postupak s ciljem poništenja kriminalne prodaje tvrtke, Rimac je odlučio trećom preprodajom okončati proces zametanja tragova te je Slavoniju DI, opet fiktivno, prodao osobno Mati Ravliću iz Strizivojne, „na dođem ti". Potom je, koristeći Slavoniju DI kao jamca,  Ravlić podigao kredit te s tim novcem isplatio kupoprodajnu cijenu tvrtki Kreativ d.o.o. Drugim riječima, za Ravlića, Slavonija DI kupila je samu sebe.

Nakon toga uslijedio je lančani povrat sredstava do začetnika kriminalnog posla, Ivana Rimaca.

U kojoj mjeri je cijeli proces bio pravno bizaran vidljivo je iz činjenice da je, zbog tajnosti preprodaje Slavonije DI, od 24. lipnja do 19. kolovoza 2005., dakle 57 dana, direktorica protupravno upravljala tvrtkom – što nikome od korumpiranih, retardiranih ili aljkavih  državnih odvjetnika i sudaca nije bilo sporno (sic!).

PDF Dokument

Misljenje stalnog sudskog vjestaka.pdf