Urednica, na ovim prostorima vrlo popularne emisije, pozvala me neka, kao jedan od njenih gostiju, sudjelujem u raspravi na temu – moral u našem društvu. Čuvši što od mene traži, simpatična, pametna i dobronamjerna novinarka – malo sam se zamislio te joj odgovorio – Iako držim da sam prosječno moralan čovjek, ne mislim kako sam jedan od pozvanijih, javno, kritički i u edukativne svrhe, o moralu govoriti. Predložio sam joj, u cilju zaštite digniteta njene emisije, neka pozove nekoga kao što je npr. pater Domagoj Šimunović. Naime, mislim kako o ljubavi i moralu, javno, samo rijetki mogu govoriti. Pravo, dakako, imaju svi.

Tijekom i nakon spomenute emisije, a potaknut jednogodišnjom, hrvatskom, pravosudnom antikorupcijskom revolucijom, razmišljao sam o korupciji kao jednoj od posljedica nedostatne moralnosti u društvu te prizivao, na ovim prostorima ne korumpirane pravosudne egzekutore, neka utvrde sudionike i razmjere kriminala počinjenog tijekom prodaje „Slavonije" DI, „Korčule", „Industrijske zone Slobodnica" itd.

Što je to korupcija?

Prema hrvatskom jezičnom portalu korupcija je: Prvo. Davanje novca ili drugih materijalnih dobara, privilegija i slično, s namjerom da primatelj čini ili djeluje po želji onoga koji daje, podmićivanje… Drugo. Korištenje vlastitog društvenog položaja (funkcije) da bi se prisvojile ili kome omogućile neke protupropisne privilegije i/ili materijalna dobit. Treće. Duhovna i moralna pokvarenost.

Pretpostavljajući kako ste upravo Vi koji čitate ovaj tekst, prosječno pošteni, postavljam Vam četiri pitanja, na koje možete, a ne morate, odgovoriti, sebi.

Prvo. Jeste li ikada, zatajivši cijelu istinu, sebe ili blisku osobu doveli u povoljniji položaj…? Drugim riječima, jeste li ikada – lagali?

Drugo. Jeste li ikada: prepisali zadaću, koristiti šalabahter, zabušavali na poslu, utajili porez, kasnili s vraćanjem beskamatnog duga, trošili novac ili koristili robu protuzakonitog porijekla …? Drugim riječima, jeste li ikada – krali?

Treće. Jeste li ikada, preko veze i poznanstva, odnosno za novac ili drugu materijalnu vrijednost, sebe ili blisku osobu: upisali u školu, liječili, zaposlili, unaprijedili tijekom rada, podigli povoljan kredit, omogućili ugovaranje poslovnog poduhvata…? Drugim riječima, jeste li ikada – korumpirali?

Četvrto. Jeste li ikada, zbog prijateljske ili rodbinske bliskosti, odnosno zbog novca ili druge materijalne vrijednosti: nekoga upisali u školu, liječili, zaposlili, unaprijedili tijekom rada, omogućili podizanje povoljnog kredita ili ugovaranje poslovnog poduhvata…? Drugim riječima, jeste li ikada – bili korumpirani?

Budući se nitko, na Magdalenu, nije usudio prvi baciti kamen, teško je povjerovati kako bi se netko, u našem društvu, usudio, pa i samome sebi, ustvrditi kako je bezgrešan. Isto tako, teško će netko priznati kako je lijen, nesposoban, kukavica – riječju, luzer, a još teže, kako je nepošten. Dakle, ostaje za zaključiti kako su skoro sve građanke i građani, članice i članovi ovog društva – prosječno pošteni. Odnosno – prosječno nepošteni. Ovisno o tome je li ovo društvo, u odnosu na temeljne civilizacijske postulate, prosječno pošteno ili prosječno nepošteno.

Tko su prosječno pošteni – kukavice ili nemoralni?

Ako je notorno kako je naše društvo besramno opljačkano tijekom rata i privatizacije, a još besramnije tijekom obnove i izgradnje, nameće se logično pitanje – jesu li kurvini sinovi, lopovi, to mogli učiniti zbog toga što je cijelo društvo, već tada, bilo toliko nemoralno da su se čak ikriminalci uklapali u moralni obrazac, ili zbog toga što je pljačkano društvo bilo – kukavičko. Pri tome se vodeći politički lideri i njihove nomenklature nisu razlikovali. Franjo Tuđman je pljačku omogućio, na način da je društveno vlasništvo podržavio, a državu privatizirao, dok Ivica Račan, zbog osobnog kukavičluka, to nije sankcionirao. Iako je mogao, čak i morao. Jer, na obećanju kako će provesti reviziju pretvorbe i privatizacije 2000., dobio je izbore i došao na vlast.

Iako je hrvatsko društvo besramno pljačkano, iako se i dalje besramno pljačka, uvjeren sam kako građani to ne promatraju mirno, jer su kukavice. Dapače. Svoju hrabrost su pokazali u Domovinskom ratu. Dakle, nije uzrok stvaranju kriminalne društvene elite, kukavičluk većine, nego njihova slobodna volja. Šutljiva većina je, naime, svjesno i namjerno, svojom slobodnom voljom, na najdemokratskiji način, odlučila socijalno osjetljiv politički sustav (nazovi socijalizam), zamijeniti socijalno neosjetljivim (nazovi kapitalizmom), očekujući pritom, svaki za sebe osobno, probitak. Gledajući, dakle, svoj vlastiti probitak, naročito dio intelektualne i poslovne elite, beskrupukozno su se bacili na stvaranje tzv. prvobitne akumulacije kapitala. Vrlo često koljući cijelog društvenog vola zbog vlastite šnicle.

Kako je život, u pravilu, nepošten, jedni su tijekom revolucionarne promjene društvenih odnosa, u privatizaciji, svoj dio kolača jamili, a drugi, uz najbolju volju, to nisu uspjeli. Sada ogromna većina mrzi manjinu,kapitaliste – jer sebe ne vide u njihovoj koži. Dakle, ne zbog toga jer mrze kapitalizam kao pokvaren društveni sustav, koji je u stanju i zadnjeg kriminalca promovirati u društvenu elitu, nego zbog toga što je on sam, ne realizirani kapitalist.

Nemoral s legitimitetom

U kojoj mjeri je hrvatsko društvo, tijekom pljačke, bez otpora, poniženo i prezreno, najbolje je posvjedočio svojedobni uvaženi zastupnik i Čuvar državnog pečata Ivan Milas, poznatim saborskim usklikom – privatizacija jeste nemoralna, ali je sve provedeno sukladno zakonu!? Drugim riječima, javno je priznao kako su pripadnici većinske, nemoralne, hrvatske političke elite, donijeli nemoralan zakon, temeljem kojeg je provedena nemoralna privatizacija društvene imovine. Odnosno milenijska pljačka vlastitog naroda.

Nakon dvadeset godina hrvatskog svjetla i silnog naprezanja temelja hrvatskog društva: obitelji, crkve, škole, zakonodavne i izvršne vlasti, pravosuđa... imamo društvo kakvo imamo. U odnosu na europske standarde, kažu statistike, natprosječno nemoralno i natprosječno pokvareno. Društvo koje karakterizira filozofija: uči sinko kako ne bi morao raditi, nije grijeh potkradati državu, veze i protekcije su korisne, enormni privatni i društveni krediti bez pokrića su dobri, visok standard uz nisku produktivnost rada je poželjan, bolje izgubiti državu nego vlast, u obrambenom ratu nije moguće počiniti ratni zločin ... nemoralno je društvo.

Za političku Europu sam sklon kazati kako je to stara, olinjala, egoistična kučka, koja je živjela i živi na račun svojih bivših i sadašnjih kolonija, a za Ameriku, kako je to mlada, snobovska, europska kći.

Ako su Europa i Amerika takve, a mi u odnosu na njih, gori, kakvi smo to onda mi?

Ne realizirani? Gubitnici? Ili prosječno moralni u natprosječno nemoralnom društvu i njegovu okruženju?